“Ostavljam vam mir, dajem vam svoj mir. Ja vam dajem mir kakav svijet ne daje. Neka se vaše srce ne uznemiruje i neka se ne boji” (Ivan 14:27, Novi svijet).

 “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši” (Ivan 14:27, Jeruzalemska Biblija).

 Isus je tim riječima umirio svoje apostole i dao im do znanja da ne trebaju biti previše zabrinuti kad ih snađu problemi i nevolje. I oni, baš poput njega, uz Božju pomoć mogu imati unutarnji mir.

 Kakav je mir Isus ostavio, odnosno dao, svojim apostolima? Dao im je svoj mir, to jest mir kakav je on osjećao. Je li osoba koja osjeća takav mir lišena svih problema i sukoba? Nije (Ivan 15:20; 16:33). Sam Isus doživio je nepravdu, a na kraju je čak bio ubijen. Pa ipak, on je osjećao dubok unutarnji mir (Luka 23:27, 28, 32–34; 1. Petrova 2:23). Kako to? On je znao da ga njegov nebeski Otac, Jehova, a voli i da je ponosan na njega. To mu je dalo mir (Matej 3:16, 17).

 Isus je svojim apostolima dao mir tako što im je zajamčio da ih i on i njegov Otac vole i da su ponosni na njih (Ivan 14:23; 15:9, 10; Rimljanima 5:1). Taj mir, koji su oni osjećali zato što su vjerovali da je Isus Božji Sin, nadvladao je njihove brige i strahove (Ivan 14:1). Isus je znao da će on ubrzo napustiti svoje učenike, ali obećao je da će im Božji sveti duh dati hrabrost i unutarnji mir (Ivan 14:25–27). Isusovi sljedbenici mogli su se hrabro suočiti sa svim izazovima, jer su znali da imaju Jehovinu naklonost i podršku (Hebrejima 13:6).

 Kad je Isus bio na Zemlji, bilo je uobičajeno da se ljudi pozdravljaju riječima “mir s tobom”, čime bi jedni drugima zaželjeli mir (Matej 10:12, 13). No Isus svojim apostolima nije samo zaželio mir – on im je dao mir. Mir koji im je on dao bio je drugačiji od mira kakav su mogli dobiti od svijeta. b U svijetu su mogli osjetiti određenu mjeru mira zahvaljujući odnosima s obitelji i prijateljima, bogatstvu, ugledu ili položaju. No mir koji Isus daje ne ovisi o vanjskim faktorima. To je dubok, neprolazan unutarnji mir.

 Isus je riječi zapisane u Ivanu 14:27 uputio svojim apostolima posljednje noći svog života. Te im je večeri rekao da će ubrzo otići od njih (Ivan 13:33, 36). Kad su to čuli, apostoli su se jako ražalostili (Ivan 16:6). No Isus ih je umirio i rekao im da se ne trebaju previše brinuti oko toga što će im se dogoditi nakon što on ode.

 Isusove riječi hrabre i nas danas. I mi možemo imati unutarnji mir (2. Solunjanima 3:16). Kad smo postali Isusovi učenici, saznali smo da nas Isus i njegov Otac, Jehova, vole (Kološanima 3:15; 1. Ivanova 4:16). Mi smo uvjereni da je Bog na našoj strani i zato nismo previše zabrinuti (Psalam 118:6; Filipljanima 4:6, 7; 2. Petrova 1:2).

 Pogledajte kratki video o Evanđelju po Ivanu.