Neoprostiv grijeh uključuje postupke i stavove koji grešniku onemogućuju da dobije Božje oproštenje. Kako osoba može počiniti takav grijeh?

 Bog oprašta onima koji se kaju za svoje grijehe, drže se njegovih pravednih mjerila u životu i pokazuju vjeru u Isusa Krista (Djela apostolska 3:19, 20). No neki uporno postupaju grešno te ne žele promijeniti svoj stav i ponašanje. Biblija za njih kaže da imaju “zlo srce” koje je otvrdnulo “zbog zavodljivosti grijeha” (Hebrejima 3:12, 13). Srce takvih ljudi zauvijek je odbacilo Boga i nalikuje zapečenoj glini koja se ne može nanovo oblikovati (Izaija 45:9). Budući da ne postoji temelj za oproštenje takvoj osobi, njen je grijeh neoprostiv (Hebrejima 10:26, 27).

 Neki židovski vjerski vođe iz Isusovog vremena počinili su upravo takav grijeh. Znali su da iza Isusovih čuda stoji Božji sveti duh, a ipak su zlobno govorili da Isus moć dobiva od Sotone Đavla (Marko 3:22, 28-30).

Grijesi koje Bog oprašta

•  Hula iz neznanja. U jednom periodu svog života apostol Pavao bio je hulnik. Međutim, kasnije se promijenio te je rekao: “Ukazano mi je milosrđe, jer sam bio u neznanju i činio sam to dok nisam imao vjere” (1. Timoteju 1:13).

•  Preljub. Biblija spominje neke pojedince koji su počinili preljub, no Bog im je oprostio kad su promijenili svoj način postupanja (1. Korinćanima 6:9-11).

“Jesam li počinio neoprostiv grijeh?”

 Ako iskreno mrzite svoj nekadašnji grešan način postupanja i doista se želite promijeniti, to znači da niste počinili neoprostiv grijeh. Dokle god naše srce ne odbaci Boga u potpunosti, on nam može oprostiti čak i ako više puta ponovimo isti grijeh (Izaija 1:18).

 Neki misle da su počinili neoprostiv grijeh jer ih peče savjest i muči osjećaj krivnje. No Biblija uči da ne možemo uvijek vjerovati svojim osjećajima (Jeremija 17:9). Bog nas nije ovlastio da sudimo drugima, pa ni sebi samima (Rimljanima 14:4, 12). On nam može oprostiti čak i ako nas naše srce uporno osuđuje (1. Ivanova 3:19, 20).

Je li Juda Iskariot počinio neoprostiv grijeh?

 Jest. Juda je iz pohlepe krao novac koji je bio namijenjen za svete svrhe. Čak se pretvarao da mu je stalo do siromaha samo zato da bi ljudi u kutiju stavili što više novca koji je kasnije ukrao (Ivan 12:4-8). Kad je Judino srce otvrdnulo zbog činjenja zla, izdao je Isusa za 30 srebrnjaka. Isus je znao da se Juda nikad neće iskreno pokajati za ono što je učinio i nazvao ga je sinom propasti (Ivan 17:12). To znači da je Juda zauvijek uništen i da neće uskrsnuti (Marko 14:21).

 Juda se nije iskreno pokajao za svoj grijeh. Nije ga priznao Bogu, nego vjerskim vođama s kojima je skovao urotu o ubojstvu Isusa Krista (Matej 27:3-5; 2. Korinćanima 7:10).