Cuvierov kljunasti kit životinja je koja može najdublje zaroniti. Najdublji zabilježeni zaron bio je čak 2992 metra, a na toj dubini tlak iznosi 30 300 kilopaskala. Ovaj kit pod vodom može ostati jako dugo. Jedan primjerak te vrste pod vodom je proveo čak 3 sata i 42 minute prije nego što je izronio na površinu kako bi udahnuo zrak. Kako ti sisavci mogu izdržati toliki tlak i biti bez kisika toliko dugo?

 Oni imaju fleksibilan prsni koš, a pluća im prilikom zarona kolabiraju. Zanimljive su i fiziološke promjene na razini njihovog krvožilnog sustava. One uključuju usporavanje pulsa te lokalno suženje krvnih žila, kako bi krv bogata kisikom dospjela onamo gdje je najviše potrebna – u njihov mozak, srce i mišiće.

 Osim toga, morski sisavci pohranjuju kisik u svojim mišićima pomoću proteina koji se zove mioglobin. Prilikom zarona taj protein oslobađa potrebne količine kisika. Mišići morskih sisavaca imaju puno veće koncentracije mioglobina od mišića ljudi i kopnenih životinja.

 Jedan znanstvenik rekao je o Cuvierovim kljunastim kitovima: “Fascinantno je koliko duboko ti kitovi mogu zaroniti. Kad uzmemo u obzir ono što trenutno znamo o njihovoj fiziologiji, možemo reći da dubina i trajanje njihovog zarona daleko nadmašuju naša očekivanja.” Znanstvenici se nadaju da će uspjeti bolje razumjeti kako ti kitovi rone, jer bi to moglo pomoći liječnicima u liječenju stanja kod kojih dolazi do kolapsa pluća.

 Što vi mislite? Može li Cuvierov kljunasti kit roniti tako dugo i duboko zahvaljujući evolucijskim prilagodbama ili je ta njegova sposobnost djelo inteligentnog tvorca?