Neki možda smatraju da bi doslovan prijevod od riječi do riječi omogućio čitatelju da najbolje razumije smisao onoga što je izrečeno na izvornim jezicima. No to nije uvijek tako. Razmotrimo zašto se to može reći.

• Ne postoje dva jezika koja imaju posve istu gramatiku, fond riječi i rečeničnu strukturu. Profesor hebrejskog jezika Samuel Rolles Driver kaže da se jezici “ne razlikuju samo po gramatici i korijenima riječi nego i (...) po načinu na koji se misli nižu u rečenice”. Ljudi koji govore različitim jezicima razmišljaju na različite načine. “Zato se i rečenična struktura razlikuje od jezika do jezika”, kaže profesor Driver.

• Budući da nijedan suvremeni jezik po svom fondu riječi i gramatici nije posve isti kao biblijski hebrejski, aramejski i grčki, prevođenjem Biblije od riječi do riječi mogao bi se dobiti prijevod koji je nejasan ili koji ponekad čak prenosi krivi smisao.

• Značenje neke riječi ili izraza može se mijenjati ovisno o kontekstu u kojem se koristi.

U nekim ulomcima doslovan prijevod možda može odraziti smisao izvornog teksta, ali prevoditelj pritom treba biti vrlo oprezan.

Navest ćemo neke primjere koji pokazuju kako prijevod od riječi do riječi može prenijeti krivi smisao.

• U Bibliji se izrazi “spavati” odnosno “zaspati” odnose i na doslovno spavanje i na smrt (Matej 28:13; Ivan 11:11). Kad se ti izrazi odnose na smrt, prevoditelji mogu koristiti izraze kao što su “zaspati smrtnim snom”, “spavati u smrtnom snu” ili mogu naprosto reći “umrijeti” kako bi izbjegli nejasnoće (Psalam 76:5, 6; 1. Korinćanima 15:51; 1. Solunjanima 4:13).

• U Efežanima 4:14 apostol Pavao upotrijebio je izraz koji se doslovno može prevesti “u kockanju ljudskom”. Taj starogrčki idiom aludira na varanje na kocki. U većini jezika doslovan prijevod tog izraza nema puno smisla. Prijevod “ljudi koji se služe prijevarom” jasnije prenosi smisao tog izraza.

• U Rimljanima 12:11 koristi se grčki izraz koji doslovno znači “kipjeti duhom”. No takva formulacija ne prenosi pravi smisao, pa u ovom prijevodu taj dio retka glasi: “Neka vas duh potiče na revnost.”

• U svojoj poznatoj Propovijedi na gori Isus je upotrijebio izraz koji u mnogim prijevodima Biblije glasi: “Blago siromasima u duhu” (Matej 5:3, Stvarnost/Kršćanska sadašnjost). Međutim, u brojnim jezicima doslovan prijevod nije jasan. Čak bi mogao ostaviti dojam da se misli na ljude koji su psihički neuravnoteženi ili beživotni i neodlučni. No Isus je želio reći da čovjekova sreća ne ovisi o zadovoljavanju tjelesnih potreba, nego o tome da shvati kako mu je u životu potrebno Božje vodstvo (Luka 6:20). Stoga prijevodi poput “oni koji su svjesni da im je potrebno Božje vodstvo” ili “oni koji žele zadovoljiti svoje duhovne potrebe” točnije prenose smisao izvornog izraza (Matej 5:3, bilješka).

• U mnogim kontekstima hebrejska riječ prevedena s “ljubomora” odgovara značenju hrvatske riječi, odnosno upućuje na strepnju i srdžbu zbog sumnje u vjernost bliske osobe ili na zavist zbog nečega što netko drugi ima (Mudre izreke 6:34; Izaija 11:13). No ta hebrejska riječ ima i pozitivne konotacije. Naprimjer, može se odnositi na gorljivost, odnosno revnost, s kojom Jehova štiti svoje sluge  ili na činjenicu da on “zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu” (Izlazak 34:14; 2. Kraljevima 19:31; Ezekijel 5:13; Zaharija 8:2). Ta se riječ može odnositi i na revnost s kojom Božji vjerni sluge štuju Boga ili može prenositi misao da oni ne dopuštaju “da se štuje ijedan drugi bog” osim njega (Brojevi 25:11; Psalam 69:9; 119:139).

• Hebrejska riječ koja se obično odnosi na ljudsku ruku ima širok spektar značenja. Ovisno o kontekstu, ona se može prevesti izrazima “snaga”, “vlast” ili “darežljivost” (Ponovljeni zakon 32:27; 2. Samuelova 8:3; 1. Kraljevima 10:13). Ustvari, u prijevodu Novi svijet ta je riječ prevedena na desetke različitih načina.

Kad se uzme u obzir sve navedeno, očito je da se prevođenje Biblije ne svodi na to da se neka riječ iz izvornog jezika svaki put naprosto prevede istim izrazom. Prevoditelj mora puno promišljati kako bi izabrao riječi koje najbolje prenose smisao izvornog teksta. Osim toga, prilikom slaganja rečenica mora poštovati gramatička pravila jezika na koji prevodi kako bi prijevod bio čitak.

S druge strane, treba izbjegavati preslobodno prevođenje. Prevoditelj koji si uzima slobodu da parafrazira Bibliju u skladu s vlastitim razumijevanjem teksta mogao bi iskriviti smisao biblijske poruke. Kako može doći to toga? Prevoditelj bi greškom mogao u prijevod unijeti svoje shvaćanje izvornog teksta ili izostaviti važne pojedinosti koje se nalaze u izvorniku. Iako je parafrazirane prijevode Biblije možda lako čitati, takvi slobodni prijevodi ponekad mogu zamagliti pravi smisao teksta.

Na prijevod mogu utjecati i vjerska uvjerenja prevoditelja. Naprimjer, u 2. Solunjanima 2:3 stoji: “Treba se otkriti čovjek koji prkosi zakonu, sin propasti.” Neki su prevoditelji, možda pod utjecajem svojih vjerskih uvjerenja, grčku riječ koja znači “propast” preveli izrazom “pakao”.

Prevoditelj također mora uzeti u obzir da je Biblija napisana na jeziku kojim se u svakodnevnom životu služio običan narod, primjerice zemljoradnici, pastiri i ribari (Nehemija 8:8, 12;  Djela apostolska 4:13). Stoga dobar prijevod Biblije omogućava istinoljubivim ljudima da razumiju njenu poruku, bez obzira na to odakle su, čime se bave i koliko su obrazovani. Jasnim, uobičajenim i razumljivim izrazima treba dati prednost u odnosu na izraze koje prosječan čitatelj rijetko koristi.

U današnje vrijeme mnogi su prevoditelji Biblije učinili nešto što se ne može ničim opravdati – uzeli su si slobodu da iz svojih prijevoda izostave Božje ime, Jehova, iako se ono nalazi u drevnim biblijskim rukopisima. (Vidi dodatak A4.) U mnogim je prijevodima Božje ime zamijenjeno nekom titulom, primjerice “Gospodin”, a neki čak prikrivaju činjenicu da Bog ima ime. Uzmimo za primjer Isusovu molitvu zapisanu u 17. poglavlju Ivana. U nekim prijevodima reci 6 i 26 glase: “Ovim sam ljudima rekao sve o tebi” odnosno “Ja sam im pokazao kakav si”. No vjerodostojan prijevod te Isusove molitve glasi: “Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao” i “Obznanio sam im tvoje ime”.

U predgovoru prvog izdanja engleskog prijevoda Novi svijet pisalo je: “Mi nismo parafrazirali Bibliju. Uvijek smo se trudili da prijevod bude doslovan koliko god je to moguće, odnosno kad god je to dopuštao suvremeni engleski jezik i kad doslovan prijevod nije zvučao nezgrapno i prenosio krivi smisao.” Dakle, Odbor za prevođenje Biblije Novi svijet trudio se biti uravnotežen – vjerno se držao izvornog teksta, ali je ujedno izbjegavao formulacije koje zvuče neprirodno ili ne prenose točan smisao. Stoga je ovaj prijevod Biblije lako čitati, a čitatelji mogu biti potpuno uvjereni u to da je poruka Božje nadahnute Riječi vjerno prenesena (1. Solunjanima 2:13).