VELIKI pjegavi plavci, leptiri koji žive u zapadnoj Evropi, u srpnju znaju da je došlo vrijeme za stvaranje potomstva. No za to im nije dovoljan samo leptir s kojim će se pariti. Potrebni su im i plavi cvjetovi uskolisnog encijana te gladni crveni mravi. Zašto? Koja je uloga biljaka i mrava u životnom ciklusu pjegavih plavaca?

Nacionalni park Dwingelderveld, koji se nalazi na sjeveru Nizozemske, jedno je od mjesta gdje se može vidjeti zanimljiva veza između leptira, biljaka i mrava. U parku živi mnoštvo pjegavih plavaca. U proljeće i ljeto vrištine Dwingeldervelda pretvaraju se u šareni sag satkan od cvjetova mnogih biljaka, među kojima su i plavi uskolisni encijan, ružičasta močvarna crnjuša te žuti kostolom. Pjegavim plavcima naročito su privlačni nježni cvjetovi močvarne crnjuše i plavi cvjetovi uskolisnog encijana koji imaju nazubljene latice — no  svaka im je vrsta zanimljiva iz drugog razloga. Na cvijet močvarne crnjuše rado slijeću kako bi se nahranili nektarom, a uskolisni encijan može im poslužiti kao neka vrsta skladišta. No što će leptiri u njemu uskladištiti?

Po završetku parenja ženka leptira traži uskolisni encijan, koji je viši od okolnog raslinja. Spušta se na cvijet i na njemu polaže bijela jajašca. Nakon četiri do deset dana iz jajašca se izlegnu dvije do šest sićušnih gusjenica koje započinju novi život tako da se uvuku u pupoljak cvijeta kojim se kasnije hrane. Nakon dva do tri tjedna neprestanog žvakanja, gusjenice se spuštaju na zemlju.

Zanimljivo je da se gusjenica obično spušta na zemlju tek kada padne mrak. To je važno zbog toga što dvije vrste crvenih mrava, koje također žive u Nacionalnom parku Dwingelderveld, uveče napuštaju mravinjak u potrazi za hranom. Gusjenica se spušta ravno na put kojim prolaze ovi gladni mravi. Premda bi netko mogao pomisliti da je taj gusjeničin potez ravan samoubojstvu, on je zapravo dio plana koji joj omogućava preživljavanje. Što se dalje događa?

Ubrzo zatim nekoliko crvenih mrava naiđe na zapreku na putu, odnosno gusjenicu. Brzo je odvlače u mravinjak. U mravinjaku se s njom postupa kao s uvaženim gostom. Tijekom jeseni, zime i proljeća ona ostaje u mravinjaku, gdje se nalazi na sigurnom, živi lagodno i jede koliko god može. Istina, ishrana joj je prilično jednolična — na jelovniku su mravlje ličinke i njihovo glavno jelo, hrana koju izbacuju iz usta mravi radnici. No mravi također izvlače korist iz ove simbioze. Oni redovito “muzu” gusjenicu, koja izlučuje ukusnu medljiku. Gusjenica ih čak i u stadiju kukuljice nastavlja opskrbljivati medljikom i drugim izlučinama koje su mravima vrlo ukusne. No u toj fazi već se brzo približava kraj ove simbioze.

U stadiju kukuljice gusjenica se počinje pretvarati u leptira. Na kraju te preobrazbe kukuljica se rastvori i iz nje izlazi leptir. Zanimljivo je da se to uglavnom događa rano ujutro. Zašto? Zato što ujutro mravi nisu naročito aktivni i zato što je u ovoj fazi, za razliku od faze spuštanja s biljke na tlo, bolje da ne privlači pažnju svojih domaćina.

Nakon nekog vremena mravi dođu “pomusti” gusjenicu, no iznenade se kad u svom gnijezdu ugledaju nepoznato krilato stvorenje — i zato odmah napadnu uljeza. Gusjenica se pretvorila u leptira koji sada hita prema izlazu kako bi spasio živu glavu. Kad iziđe iz mravinjaka, leptir se popne na neku biljku i mravi obustavljaju potjeru.

Leptir se popeo dovoljno visoko da mu ne prijeti nikakva opasnost i sada širi krila kako bi se osušila. Zatim stiže prijelomni trenutak — nakon više od godinu dana života prvi put zamahuje krilima i polijeće. Leprša iznad vrištine kao veliki! Za nekoliko dana slijedi parenje, a ubrzo nakon toga krenut će u potragu za plavim cvijetom visokog uskolisnog encijana. Uostalom, vrijeme je da počne tražiti mjesto gdje će smjestiti potomstvo.