LJUDI od davnine obolijevaju od artritisa. Egipatske mumije dokazuju da je ta bolest postojala još prije mnogo stoljeća. Izgleda da je od nje bolovao i istraživač Kristofor Kolumbo. Danas od nje boluju milijuni ljudi. Kako bi se zapravo moglo opisati tu tešku bolest?

Riječ “artritis” potječe od grčkih riječi koje znače “upala zglobova” i povezuje se sa  skupinom od preko 100 reumatskih bolesti. * Te bolesti mogu zahvatiti ne samo zglobove nego i mišiće, kosti, tetive i ligamente koji ih podupiru. Neki oblici artritisa mogu zahvatiti kožu, unutarnje organe, pa čak i oči. No usredotočimo se na dvije bolesti koje se najčešće povezuje s artritisom — reumatoidni artritis i osteoartrozu.

Zglob je mjesto na kojem se spajaju dvije kosti. Taj pomični spoj okružen je čvrstom čahurom koja ga štiti i podupire. (Vidi ilustraciju na 4. stranici.) Zglobna čahura obložena je sinovijskom membranom. Ta membrana proizvodi sluzavu tekućinu koja služi za podmazivanje zgloba. U čahuri su završeci dviju kosti prekriveni glatkim, elastičnim tkivom koje se naziva hrskavica. Ona uvelike smanjuje trenje među kostima. Zglobna hrskavica ujedno djeluje poput amortizera, ublažavajući pritisak na završetke kostiju i ravnomjerno raspodjeljujući opterećenje na druge dijelove kostiju.

Naprimjer, kad hodate, trčite ili skačete, sila koja djeluje na vaše bedrene kosti i koljena može biti četiri do osam puta veća od težine vašeg tijela! Premda se to opterećenje najvećim dijelom raspoređuje na okolne mišiće i tetive, hrskavica pomaže kostima da podnesu opterećenje time što se skuplja poput spužve.

Kod reumatoidnog artritisa imunološki sustav organizma započinje opći napad na zglobove. Iz nekog nepoznatog razloga odjednom se u zglobnim šupljinama pojavi velika količina krvnih stanica — među ostalima i T-stanice, koje igraju veoma važnu ulogu u imunološkom sustavu. To dovodi do čitavog niza kemijskih reakcija koje uzrokuju upalu zgloba. Sinovijske stanice mogu se početi nekontrolirano umnožavati, stvarajući tkivo nalik tumoru koje se naziva panus. Panus potom proizvodi enzime koji uništavaju hrskavicu. Površine dviju koštanih ploha sada se mogu prilijepiti jedna za drugu, što dovodi do smanjenja pokretljivosti zgloba — i veoma jake boli. Taj razoran proces ujedno oslabljuje ligamente, tetive i mišiće, zbog čega zglob postaje nestabilan i djelomično iščašen te često izgleda deformirano. Kod reumatoidnog artritisa zglobovi su obično zahvaćeni simetrično, primjerice oba ručna zgloba, oba koljena ili pak nožna zgloba. Kod preko 50 posto osoba kojima je dijagnosticiran reumatoidni artritis nastaju i potkožni čvorići ili kvržice. Neki bolesnici imaju problema s anemijom te suhoćom i boli u očima i grlu. Kod reumatoidnog artritisa javlja se i malaksalost te simptomi koji podsjećaju na gripu, među ostalim visoka temperatura i bol u mišićima.

Posljedice reumatoidnog artritisa te sam početak i trajanje te bolesti jako variraju od osobe do osobe. Kod jedne se osobe bol i zakočenost zglobova mogu pojaviti postepeno, kroz razdoblje od više tjedana, pa čak i godina. Kod druge se bolest može pojaviti prilično naglo. Kod nekih reumatoidni artritis traje nekoliko mjeseci, a potom se povuče bez ikakvih vidljivih posljedica. Kod drugih bolesnika mogu nastupiti razdoblja pogoršanja simptoma, takozvane egzacerbacije, nakon kojih slijede remisije, razdoblja u kojima se osjećaju bolje. Kod nekih osoba bolest uopće ne popušta, već traje dugi niz godina i čini ih invalidima.

Kome prijeti opasnost od reumatoidnog artritisa? “Ta se bolest najčešće javlja kod žena u zreloj životnoj dobi”, kaže dr. Michael  Schiff. Međutim, kaže nadalje dr. Schiff, “od nje može oboljeti bilo tko i u bilo kojoj dobi, uključujući i djecu i muškarce”. Veća opasnost prijeti osobama kojima netko u obitelji boluje od reumatoidnog artritisa. Osim toga, neke studije ukazuju na to da su pušenje, gojaznost i ranije primljene transfuzije krvi također značajni rizični faktori.

“Osteoartroza je u mnogim aspektima poput vremenskih prilika — sveprisutna, često neprimijećena, a ponekad ima dramatične posljedice”, piše časopis Western Journal of Medicine. Za razliku od reumatoidnog artritisa, osteoartroza se rijetko proširuje na druge dijelove tijela — njen štetni utjecaj usredotočuje se na jedan ili svega nekoliko zglobova. Budući da se hrskavica polako uništava, kosti sve više taru jedna o drugu. To je popraćeno i bujanjem koštanih izraslina, takozvanih osteofita. Može doći do stvaranja cisti, a kost odeblja i deformira se. U ostale simptome spadaju i kvrgavi zglobovi prstiju, škripanje u zglobu, grčevi mišića te bol, zakočenost i smanjena pokretljivost zgloba.

Nekad se smatralo da je osteoartroza naprosto jedna od posljedica starosti. No stručnjaci su odbacili to gledište koje se dugo zastupalo. The American Journal of Medicine piše: “Nema dokaza da se normalan zglob, koji se izlaže uobičajenim opterećenjima, može istrošiti tijekom čovjekovog života.” Što je onda uzrok osteoartroze? Napore da se dokuči pravi uzrok te bolesti “otežavaju rasprave koje se vode oko tog pitanja”, piše britanski časopis The Lancet. Neki istraživači kažu da najprije dolazi do oštećenja kosti, primjerice mikrofrakture. To pak može uzrokovati bujanje koštanih izraslina i uništavanje hrskavice. Drugi misle da osteoartroza započinje u samoj hrskavici. Kako se hrskavica degenerira i troši, smatraju oni, tako se povećava pritisak na kost na kojoj se ona nalazi. Patološke promjene nastupaju kad tijelo pokušava obnoviti oštećenu hrskavicu.

Kome prijeti opasnost od osteoartroze? Premda starost sama po sebi nije uzrok osteoartroze, u starijoj životnoj dobi ipak češće dolazi do uništavanja zglobne hrskavice. Opasnost može prijetiti i osobama kod kojih je poremećen odnos koštanih ploha u zglobovima te osobama koje imaju slabe potkoljenične i bedrene mišiće, noge nejednake dužine ili iskrivljenu kralježnicu. Razvoju osteoartroze mogu doprinijeti i ozljede zgloba čiji uzrok mogu biti razne nezgode ili pak posao u kojem zbog neprestanog ponavljanja istih kretnji dolazi do prekomjernog trošenja zgloba. Kad počne proces degeneracije, gojaznost može još više otežati stanje.

Dr. Tim Spector kaže: “Osteoartroza je kompleksna bolest kod koje nedvojbeno postoje vanjski rizični faktori, no nasljedna sklonost također igra važnu ulogu.” Obolijevanju od osteoartroze naročito su sklone žene zrele i starije dobi kojima je netko u obitelji već bolovao od te bolesti. Za razliku od osteoporoze, bolesti kod koje dolazi do smanjenja gustoće koštanog tkiva, osteoartroza je karakteristična po tome što joj prethodi povećanje gustoće koštanog tkiva. Neki istraživači u rizične faktore ubrajaju i oštećenje uzrokovano slobodnim radikalima kisika te nedostatak vitamina C i D.

Liječenje artritisa obično se sastoji od uzimanja lijekova, fizičkih aktivnosti i promjene načina života. Fizioterapeut može započeti s programom terapijskih vježbi. On se može sastojati od vježbi za povećanje opsega pokreta, izometričkih vježbi, vježbi disanja te izotoničkih ili rasteretnih vježbi. Pokazalo se da te vježbe ublažavaju mnoge simptome artritisa, kao što su bol u zglobovima i njihovo oticanje, iscrpljenost, opća slabost i depresija. Koristi vježbanja vide se čak i kod vrlo starih ljudi. Osim toga, vježbanje može donekle spriječiti smanjenje gustoće koštanog tkiva. Neki tvrde da razne toplinske procedure i akupunktura također mogu u određenoj mjeri ublažiti bol. *

Budući da smanjenje tjelesne težine može u znatnoj mjeri smanjiti bol u zglobovima, ishrana može igrati važnu ulogu u borbi protiv artritisa. Neki također tvrde da ishrana u kojoj ima namirnica bogatih kalcijem, kao što su tamnozeleno lisnato povrće, svježe voće te riba koja živi u hladnoj vodi i obiluje omega-3 masnim kiselinama — ishrana u kojoj je ujedno smanjen unos industrijski prerađenih namirnica i zasićenih masti — može ne samo pomoći pri mršavljenju nego i smanjiti bol. Kako to? Neki kažu da takva ishrana sprečava upalne procese. Također se tvrdi da je nekim bolesnicima pomogla ishrana u kojoj nema mesa, mliječnih proizvoda, pšenice i povrća iz porodice pomoćnica, kao što su rajčica, krumpir, paprika i patlidžan.

U nekim slučajevima preporučuje se kirurški zahvat koji se naziva artroskopija. Kod tog se zahvata direktno u zglob uvodi instrument koji omogućava kirurgu da otkloni sinovijsko tkivo koje proizvodi štetne enzime. Međutim, učinkovitost tog zahvata je ograničena, budući da u mnogim slučajevima ponovno dolazi do upale zgloba. Jedan drastičniji zahvat naziva se artroplastika, kod koje  se čitavi zglob (obično kuk ili koljeno) zamjenjuje umjetnim. Pozitivan učinak te operacije traje 10 do 15 godina. Osim toga, njome se često veoma uspješno otklanja bol.

U novije vrijeme liječnici eksperimentiraju s manje invazivnim načinima liječenja, kao što je dodavanje viskozne tvari u zglob (hijaluronska tekućina ubrizgava se direktno u zglobnu šupljinu). Taj se postupak najčešće primjenjuje na koljenu. Neka istraživanja provedena u Evropi pokazuju da se određeni uspjeh postiže i ubrizgavanjem zaštitnih tvari za hrskavicu koje potiču njeno obnavljanje.

Premda dosad nije pronađen lijek protiv artritisa, mnogi medikamenti smanjuju bol i upale, a neki čak pružaju nadu u to da će se usporiti napredak bolesti. U raznim terapijama kojima se nastoji ublažiti teške simptome artritisa koriste se analgetici, ili lijekovi protiv bolova, kortikosteroidi, nesteroidni protuupalni lijekovi, lijekovi koji smanjuju intenzitet bolesti (temeljna terapija), imunosupresivi, lijekovi koji smanjuju biološku autoimunu reakciju organizma i lijekovi dobiveni genetičkim inženjeringom koji sprečavaju imunološku reakciju organizma. Međutim, olakšanje se ponekad skupo plaća, jer svi ti lijekovi mogu imati opasne nuspojave. Odvagnuti eventualne prednosti i opasnosti izazov je kako za pacijenta tako i za liječnika.

Kako se neke osobe koje trpe teške posljedice artritisa uspijevaju nositi s tom mučnom bolešću?