KAD je imao 13 godina, Andrew je u školi dobio zadatak da napiše referat na temu kulturnog nasljeđa. “U početku sam”, kaže on, “htio pisati o svom djedu, no onda sam pomislio: ‘Čekaj malo! Ja sam Jehovin svjedok. Ovo je izvanredna prilika da govorim o svojoj vjeri!’

Moje izlaganje nosilo je naslov ‘Čvrst stav’ i napravio sam velik plakat koji je prikazivao strašno progonstvo s kojim su se suočavali Jehovini svjedoci pod nacističkom Njemačkom. Jedno od vizualnih pomagala koja sam koristio bila je i kopija uniforme s ljubičastim trokutom te razne slike i pisma obitelji Kusserow. * Napravio sam i prospekte s kopijama pisma koje su Jehovini svjedoci poslali njemačkoj vladi, koje nije zadiralo u politiku, ali je odlučno osuđivalo nepravedno postupanje s Jehovinim svjedocima. Moje je izlaganje bilo popraćeno i neprekidnim prikazivanjem videofilma Jehovini svjedoci stoje čvrsto pod nasrtajem nacizma. Također sam izložio Biblije, brošure i traktate.

Najprije sam svoje izlaganje iznio u gimnastičkoj dvorani za sve učenike i nastavnike u školi. Sljedeće su večeri bili pozvani članovi obitelji i prijatelji. Mnogi su mi postavljali pitanja budući da uopće nisu znali da su nacisti proganjali Jehovine svjedoke.”

Andrew priznaje da je trebao sakupiti hrabrost kako bi govorio o svojoj vjeri. “Znao sam da će me neki ismijavati”, kaže on, “no grozno bih se osjećao da to nisam učinio. Govorio sam o ljudima koji su branili svoju vjeru u Jehovu po cijenu života, pa sam shvatio da je najmanje što sam mogao učiniti podnijeti nekoliko negativnih komentara.”

Andrew je na kraju bio sretan što je iskoristio ovu priliku za davanje svjedočanstva. “Vodio sam mnogo razgovora oko toga zašto ne idemo u rat i zainteresiranim sam osobama uručio Biblije, knjige i traktate”, kaže on i dodaje: “Ne mogu se sjetiti kad sam bio ponosniji na to što sam Jehovin svjedok.”