DA NEMA policije u svijetu bi vjerojatno vladala anarhija. No da li zbog toga što imamo policiju u svijetu vlada sigurnost? U većini današnjih gradova, kao i u mnogim seoskim područjima, osjeća se svojevrstan nedostatak sigurnosti. Možemo li očekivati od policije da nas zaštiti od organiziranog kriminala i okorjelih kriminalaca ili da nas zaštiti od opasnosti koja nam prijeti na ulici? Hoće li policija uspjeti pobijediti kriminal?

David Bayley u svojoj knjizi Police for the Future kaže o tome sljedeće: “Policija ne može suzbiti kriminal (...) kao što se ni flasterom ne može izliječiti rak. (...) Na policiju se ne možemo osloniti čak ni onda kada ona čini sve što je u njenoj moći da bi društvo zaštitila od kriminala.” Istraživanja pokazuju da tri glavne djelatnosti policije — patroliranje ulicama, interveniranje u slučaju kada dobije hitni poziv i kriminalistička istraga — ne suzbijaju kriminal. Zašto?

 Kad bi se kriminal pokušalo spriječiti znatnim povećanjem broja policajaca na terenu, to bi prouzročilo nezamislivo visoke troškove. Čak i kada se broj patrola poveća, kriminalci kao da to ne primjećuju i ne uzbuđuju se previše zbog toga. Na smanjenje kriminala ne utječe značajno ni brza reakcija policije. Ne stigne li policija na mjesto zločina u roku od samo jedne minute, počinitelji vjerojatno neće biti uhapšeni, pokazuju policijski izvještaji. Čini se da kriminalci znaju da je takva brzina prava rijetkost. Kriminalistička istraga također nije od neke pomoći. Čak i kada detektivi uspiju izvesti počinitelje pred sud i strpati ih u zatvor, time se, po svemu sudeći, ne suzbija kriminal. Sjedinjene Države, koje u svojim zatvorima imaju više kriminalaca nego ijedna druga zemlja, i dalje imaju vrlo visoku stopu kriminala, dok Japan, zemlja s veoma malim brojem zatvorenika, ima jednu od najnižih. Čak ni programi kojima se građane potiče da i sami više doprinose prevenciji kriminala ne donose trajne rezultate, naročito ne u područjima u kojima ima mnogo kriminala. Energičnim akcijama koje poduzima radi suzbijanja određenih vrsta kriminala, primjerice krijumčarenja droge ili krađe, policija jedno vrijeme postiže značajne rezultate, no rijetko kada tako i ostane.

“To što policija nije u stanju suzbiti kriminal ne bi trebalo čuditi razborite ljude”, stoji u djelu Police for the Future. “Općenito je poznato da na raširenost kriminala u nekom društvu utječu društvene prilike na koje ni policija, a ni krivičnopravni sustav u cjelini, nemaju nikakvog utjecaja.”

Kako se ponašate kad znate da vas ne promatra policajac? Biste li iskoristili to što ga nema i prekršili zakon? Nevjerojatno je koliki su pripadnici srednjeg i bogatog sloja za koje bi se reklo da su ugledni članovi društva spremni riskirati svoj ugled i budućnost upuštajući se u razne poslovne malverzacije koje im mogu, ali i ne moraju donijeti korist. The New York Times nedavno je izvijestio o slučaju u kojem se ‘112 osoba našlo na optuženičkoj klupi zbog toga što su bile upletene u pokušaj prijevare osiguravajućih društava koja se bave osiguranjem automobila. Među optuženima su bili odvjetnici, liječnici, kiropraktičari, jedan fizioterapeut, stručnjakinja za akupunkturu te jedna policijska službenica.’

Još jedna velika prijevara nedavno je šokirala bogate ljubitelje umjetnosti kada su bivši upravitelji aukcijskih kuća Sotheby’s u New Yorku i Christie’s u Londonu optuženi za namještanje cijena. Njihove aukcijske kuće i oni sada moraju isplatiti stotine milijuna eura kazne i odštete! Ovi primjeri pokazuju da nezasitna pohlepa za novcem pogađa sve slojeve društva.

Ono što se događalo u Recifeu 1997, kada je policija stupila u štrajk, otkriva da se mnogi ljudi spremno okreću kriminalu kada nema nikoga koga bi se bojali. Čak i ako su religiozni, njihova vjerska uvjerenja ne utječu na njihovo vladanje. Takve su osobe u stanju  razvodniti ili namjerno ignorirati sve moralne vrijednosti i načela. Nije nikakvo čudo da u većini zemalja policija vodi bitku u kojoj je osuđena na poraz kada je svijet u kojem živimo sklon kršenju zakona, bilo da je riječ o sitnim bilo o krupnim prijestupima.

S druge strane, neki su ljudi poslušni zakonu zbog toga što poštuju autoritet. Apostol Pavao rekao je kršćanima u Rimu da trebaju biti podložni vlastima, koje postoje uz Božje dopuštenje, budući da one barem u izvjesnoj mjeri održavaju red u društvu. O toj je vlasti Pavao napisao: “Božji [je] sluga, osvetnik koji izražava srdžbu nad onim koji radi zlo. Stoga postoji snažan razlog da budete podložni, ne samo zbog te srdžbe nego i zbog svoje savjesti” (Rimljanima 13:4, 5).

Policija svojim radom u svakom slučaju pozitivno utječe na stanje u društvu. Kad na ulicama više nema droge i nasilja, društvene prilike su mnogo bolje, a i ljudi su skloniji više paziti na svoje vladanje. No mora se priznati da policija ipak nije u mogućnosti promijeniti društvo.

Možete li zamisliti društvo u kojem su ljudi u tolikoj mjeri poslušni zakonu da im policija nije potrebna? Možete li si predočiti svijet u kojem se ljudi toliko brinu jedni o drugima da su susjedi uvijek spremni priskočiti kada zatreba i nitko ne mora zvati policiju za pomoć? Možda vam to zvuči kao bajka. No sljedeće Isusove riječi, premda su izrečene u nešto drugačijem kontekstu, sigurno se mogu primijeniti i u ovom slučaju. On je rekao: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće” (Matej 19:26).

Biblija opisuje vrijeme kada će čitavo čovječanstvo biti podložno vladavini koju će uspostaviti Jehova Bog. “Bog će nebeski podignuti kraljevstvo (...), ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva” (Danijel 2:44). Ova nova vladavina promijenit će društvene prilike koje pogoduju pojavi kriminala tako što će sve iskrene ljude poučiti Božjem putu ljubavi. “Zemlja [će] biti puna poznanja Jehovina kao more vode što je puno” (Izaija 11:9). Jehovin Kralj, Isus Krist, moći će spriječiti svaki oblik kriminala. “[On] neće suditi po viđenju svojih očiju, niti će po čuvenju svojih ušiju karati. Nego će po pravdi suditi siromasima i po pravici karati krotke u zemlji” (Izaija 11:3, 4).

Na Zemlji neće biti ni kriminalaca ni zločina. Policija neće biti potrebna. Svatko će “sjedjeti (...) pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši” (Mihej 4:4). Ako biste i vi željeli biti dio te ‘nove zemlje’ koja je opisana u Bibliji, sada je vrijeme da istražite što Bog obećava u svojoj Riječi (2. Petrova 3:13).