PETNAESTOG ožujka 2003. delegati iz preko 40 zemalja okupili su se u blizini Ciudad de Mexica povodom svečanog otvorenja novoizgrađenih zgrada prikazanih na donjoj fotografiji. Stambene zgrade i tiskara izgrađene su u sklopu najnovijeg proširenja podružnice Jehovinih svjedoka u Meksiku.

Godine 1974, kad je u Meksiku bilo otprilike 65 000 Jehovinih svjedoka, na tom su mjestu otvoreni prvi objekti podružnice. Budući da je broj Jehovinih svjedoka u Meksiku brzo rastao, kompleks podružnice proširen je 1985. i ponovno 1989. U sklopu najnovijeg proširenja sagrađeno je desetak novih objekata, uključujući i veliku tiskaru te stambene zgrade za otprilike 1 300 osoba koje rade u podružnici.

Dva tjedna nakon otvorenja novoizgrađenih objekata organizirani su dani otvorenih vrata za sve one koji žive u blizini podružnice. Među onima kojima su poslane pozivnice bili su i predstavnici lokalnih vlasti te studenti i profesori novoosnovanog sveučilišta koje se nalazi u blizini podružnice. U podružnici su se mnogi pitali koliko će ljudi prihvatiti poziv.

Na poziv se odazvalo 272 ljudi, među kojima su bili studenti te predstavnici državnih i općinskih vlasti. Posjetioci su komentirali kako je u podružnici sve lijepo i čisto te su izrazili zahvalnost za gostoljubivost koja im je pokazana. Jedna je gošća napisala u knjigu utisaka: “Ovo je moj prvi posjet vašoj podružnici. Veoma mi se sviđa. Sada vas još više cijenim i poštujem.”

Jedan je drugi gost rekao: “Imali smo krivo mišljenje o tome što se ovdje radi. Ljudi svašta pričaju o vama. (...) No ovo što vidim ulijeva mi povjerenje. Rado ću vas primiti u svoj dom jer smatram da je to što radite za svaku pohvalu.”

Jedna sveučilišna profesorica, čija je majka Jehovin svjedok, čak je dovela u posjet dvije grupe studenata. Ona je rekla: “Htjela sam da se mladi upoznaju s djelom koje Jehovini svjedoci izvršavaju diljem svijeta. Njima ovaj posjet može biti vrlo poučan.” Kakvi su bili utisci studenata?

Jedna je studentica napisala: “Hvala vam što ste bili tako gostoljubivi. Ovo je bio nezaboravan dan za mene i moje kolege.” Jedna druga studentica rekla je da oni koji ne žele saslušati Jehovine svjedoke kad im dođu u posjet  zapravo uopće ne znaju kakvi su to ljudi. “Moramo biti tolerantni i širokih pogleda”, zaključila je ona. Jedan mladić iz susjedstva rekao je: “Prije sam imao puno drugačije mišljenje o vama, no sada vidim da vi pomažete jedni drugima. Marljivi ste poput mrava.”

U posjet su došla i četiri predstavnika policije. Među njima je bila jedna žena, koja je rekla: “Ovo je zadivljujuće. Ovdje nema diskriminacije. Jednako se cijeni onog tko čisti, onog tko radi u vrtu i svakog drugog. (...) To je uistinu divno.”

Dva dječaka iz susjedstva, koja imaju devet i deset godina, rekla su: “Ovdje je lijepo — sve je jako veliko.” “Najviše su mi se svidjeli strojevi. Tako su brzi. Naročito su mi se svidjeli strojevi za rezanje papira.”

U posjet je došao i jedan liječnik, traumatolog, sa svojom ženom i kćeri koja je studentica. U toku razgledavanja liječnikova je žena postavljala mnoga pitanja u vezi s Biblijom. Rekla je da se zainteresirala za te teme kad su Jehovini svjedoci počeli posjećivati njenog oca, koji je član jedne evangeličke crkve. On se znao razljutiti, dok bi Jehovini svjedoci ostali mirni. “Sad razumijem zašto je to bilo tako”, rekla je ona.

Liječnik i njegova obitelj rekli su da ih je posjet podružnici naveo da promijene mišljenje o Jehovinim svjedocima. Zapazivši njihov interes, vodič po imenu José pozvao ih je da dođu na Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti i ponudio im biblijski studij. Oni su to prihvatili te su rekli da bi rado došli u podružnicu na studij.

Kad su došli idući tjedan, José i njegova žena Beatriz sa zadovoljstvom su ih ugostili u svojoj sobi. Gosti su imali tako mnogo pitanja da je prvi studij trajao tri i po sata! Obitelj je 16. travnja prisustvovala Spomen-svečanosti. Čak je došao i otac liječnikove žene, koji se znao ljutiti kad bi ga posjetili Jehovini svjedoci!

Bilo je naročito lijepo čuti koliko su biblijske literature posjetioci ponijeli kući — ukupno 500 publikacija, a najviše Biblija. Neki su rekli da nikad prije nisu imali Bibliju.

Jedna žena koja živi u blizini podružnice rekla je Armandu, bratu koji je radio na štandu s biblijskom literaturom: “Odsad ću i ja dolaziti na vaše sastanke, jer znam da je ovo istina.” Armando se obradovao kad je nakon nekoliko tjedana vidio tu ženu u Dvorani Kraljevstva. On kaže: “U rukama je držala knjigu koju je dobila na danima otvorenih vrata. Kad sam je pozdravio, kazala mi je: ‘Kao što vidite, držim se onoga što sam rekla.’”

Tri dana otvorenih vrata brzo su prošla. No ta je prigoda bila okrepljujuća i u duhovnom pogledu. Komentari osoba koje su prvi put posjetile podružnicu potakli su one koji u njoj rade da još više cijene to što imaju priliku služiti u jednoj od podružnica Jehovinih svjedoka.