Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kućni ljubimci – uravnoteženo gledište o njima

Kućni ljubimci – uravnoteženo gledište o njima

VEĆ smo spomenuli da je čovjek dobio zadatak da se brine o Zemlji i životinjama na njoj. Biblija kaže da je Bog ‘sve metnuo pod noge njegove, ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, ptice nebeske i ribe morske’ (Psalam 8:6-8; 115:16).

Nije svejedno kako ljudi izvršavaju svoje dužnosti prema životinjama. Božja Riječ kaže: ‘Pravednik se brine za život svoje životinje’ (Priče Salamunove 12:10). I doista, u zakonima koje je Bog dao Izraelcima više se puta naglašava koliko je važno biti pažljiv prema životinjama (5. Mojsijeva 22:4, 10; 25:4). Često se događalo da ljudi toliko zavole domaće životinje o kojima su se brinuli da su im neke postale pravi mezimci, a neki su čak pripitomili divlje životinje i potom ih držali kao ljubimce (1. Mojsijeva 1:24).

No dobro je zadržati na umu da Biblija jasno ističe razliku između ljudi i životinja. Samo su ljudi, a ne i životinje, stvoreni ‘na Božju sliku, njemu slični’ (1. Mojsijeva 1:26, St). Osim toga, životinje su stvorene da žive samo neko vrijeme, dok su ljudi stvoreni s izgledom da žive vječno na Zemlji (1. Mojsijeva 3:22, 23; Psalam 37:29). Isus Krist je rekao da oni koji žele ‘živjeti vječno’ moraju pokazivati vjeru i učiti o Bogu, a to je nešto što životinje ne mogu (Ivan 3:36; 17:3). Štoviše, Biblija one koji nisu dostojni uskrsnuća čak uspoređuje s ‘nerazumnim životinjama koje su po prirodi rođene da budu hvatane i ubijane’ (2. Petrova 2:9-12).

Stvorene zbog čovjeka

Bog je životinje stvorio zbog ljudi. One ljudima olakšavaju posao i prave im društvo. Isto tako, svojim postojanjem pružaju veličanstven dokaz Božje ljubavi i mudrosti. Nema sumnje da je pravi užitak diviti se njihovoj ljepoti te učiti o Stvoritelju na temelju onoga što saznajemo o njihovoj čudesnoj instinktivnoj mudrosti (Psalam 104:24; Priče Salamunove 30:24-28; Rimljanima 1:20). Jedan od mnogih primjera takve mudrosti nalazimo u svijetu kukaca, među pčelama. Način na koji one međusobno komuniciraju i slijede signale kako bi došle do hrane — a da i ne spominjemo način na koji grade svoje složene košnice — doista je fascinantan.

Životinje služe čovjeku i za hranu. Ispočetka je Bog ljudima dao samo bilje za hranu. No preko 1 600 godina kasnije, nakon potopa u danima Noe, Bog je rekao: “Što se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu” (1. Mojsijeva 1:29; 9:3). Tim je riječima Bog dozvolio čovjeku da životinje koristi u prehrani. Premda Bog prvobitno nije odredio da ljudi jedu meso, ova je odluka, po svemu sudeći, bila čovjeku na dobro.

Problemi s kućnim ljubimcima

Čini se da su tijekom čitave ljudske povijesti omiljene životinje rijetko kad živjele u kući sa svojim vlasnikom, a tako je i danas u mnogim dijelovima svijeta. No u novije vrijeme, otkako sve više ljudi živi u gradovima i raspolaže s više novčanih sredstava, kućni ljubimci postali su sasvim uobičajeni. To je u razvijenim zemljama svijeta stvorilo neke probleme.

Od 500 milijuna kućnih ljubimaca, koliko se procjenjuje da ih ima u svijetu, nevjerojatnih 40 posto ili još više otpada na Sjedinjene Države, u kojima ima oko 59 milijuna kućnih pasa i 75 milijuna kućnih mačaka. No kada se u obzir uzme prosječan broj kućnih ljubimaca po domaćinstvu, onda London i Pariz nadmašuju i sam New York!

Prije nekoliko godina u Parizu je organizirana služba čišćenja psećeg izmeta s pločnika, u koju je uključeno oko 70 specijalnih mopeda s usisivačima. Prema nekim procjenama, oko 250 000 pasa u Parizu svakog je dana ostavilo za sobom 25 tona izmeta, od čega se uspijevalo pokupiti manje od pola. Navodno je svake godine stotine ljudi stradalo i završilo u bolnici zbog toga što su se poskliznuli na pseći izmet.

Tu je zatim i problem buke. Vlasnici nekih pasa svojim ljubimcima toleriraju mnogo toga što nipošto ne bi tolerirali ljudima. Prema web stranici The Pet Care Forum, “vlasnici prebučnih pasa kao da nauče ignorirati buku koju stvaraju njihovi ljubimci”. Naprimjer, neki ne pokušavaju utišati svoje pse čak ni kada ih oni svojim lavežom ometaju u važnom razgovoru.

S druge pak strane, neki bi pas mogao biti posve miran i spokojan dok mu je vlasnik u blizini, ali zato prava napast za susjedstvo kada vlasnika nema. Premda takvo što možda neće spriječiti vlasnika da i dalje voli svog ljubimca, neki susjed koji radi u smjenama ili majka koja pokušava uspavati dijete možda neće imati toliko razumijevanja. Povrh toga, životinje kojima je dosadno mogu praviti štetu, biti razdražljive, pa čak i agresivne.

Još jedan problem kad se radi o kućnim ljubimcima u gradovima tiče se brzine njihovog razmnožavanja. Procjenjuje se da u Sjedinjenim Državama svake godine na svijet dođe 17 milijuna štenaca i 30 milijuna mačića. Milijuni njih završe u utočištima za životinje, gdje se samo u toj zemlji svake godine uspava četiri do šest milijuna životinja.

Zbog čega toliko mnogo životinja završava u utočištima? Često je to zbog toga što ljubav prema životinjama zna biti kratkog vijeka. Dražesno štene ili slatko malo mače postane odrasla životinja o kojoj se treba brinuti. No možda nitko u obitelji nema vremena ili strpljenja igrati se s njom ili je poučiti nekim stvarima. Spisateljica i vrstan poznavalac životinja dr. Jonica Newby kaže: “Suprotno uvriježenom mišljenju, istraživanja iz čitavog svijeta uvijek iznova pokazuju da polovina pasa koji dospiju u utočišta za životinje ne dospiju tamo zato što su ih vlasnici napustili, već zato što vlasnici više ne mogu podnijeti njihov lavež, to što prave štetu ili se ne mogu nositi s njihovom silnom energijom, pa ih sami dovedu.”

Jedan izvještaj koji se bavi problemom prevelikog broja kućnih ljubimaca zaključuje: “Živa bića postala su obična stvar koju se po želji može maziti dok je slatka, a zatim odbaciti kada postane teret. Takvo nepoštovanje prema životu životinja prožima i nagriza čitavu našu kulturu.”

Važni činioci o kojima treba razmisliti

Oni koji žive u gradu posebice bi trebali dobro razmisliti prije nego što odluče nabaviti neku životinju. Naprimjer, životinje koje su po prirodi aktivne svaki se dan moraju dovoljno kretati da bi bile zdrave. U osvrtu na anketu “National People and Pets Survey” koja je provedena u Australiji stajalo je: “Šetnja i drugi oblici fizičke aktivnosti neophodni su za fizičko i mentalno zdravlje psa. Psi koji se dovoljno ne kreću mogu postati nepodnošljivi.” Međutim, mnogi vlasnici pasa previše su umorni na kraju napornog radnog dana da bi psa izveli u šetnju kako bi mogao potrošiti nakupljenu energiju.

Stoga bi se budući vlasnici kućnih ljubimaca trebali pitati: ‘Hoću li svom ljubimcu moći pružiti potrebnu pažnju? Hoće li on zbog mog načina života veći dio dana biti prepušten sam sebi? Hoću li imati vremena izvesti ga u šetnju ili se igrati s njim? Ako je mog psa potrebno dresirati, jesam li spreman to raditi ili ga voditi u školu za dresuru pasa? Hoću li zbog njega morati zanemariti neke važnije aktivnosti?’

Još jedan činilac koji treba uzeti u obzir jest to da bi držanje kućnog ljubimca moglo biti povezano s velikim izdacima. Jedna anketa koja je provedena među vlasnicima kućnih ljubimaca u Sjedinjenim Državama pokazala je da oni koji imaju pse trebaju za usluge veterinara izdvojiti oko 196 dolara godišnje, a oni koji imaju mačku 104 dolara. U to, dakako, nisu uključeni izdaci za hranu i druge svakodnevne potrebe životinja. A u nekim zemljama tim troškovima treba još dodati i one povezane s prijavom ili upisom u registar kućnih ljubimaca.

Kako zadržati uravnoteženo gledište

Naš se Stvoritelj sigurno raduje kada vidi da nam životinje pričinjavaju radost i da se iz ljubavi brinemo za njih. Ne slažete li se onda da nije u redu biti okrutan prema njima? Pa ipak, ljudi često iz puke zabave dopuštaju da neke životinje, primjerice bikovi, psi i pijetlovi, budu izložene okrutnim postupcima i da jedna drugu ubije u borbama. Nažalost, način na koji ljudi postupaju sa životinjama nije uvijek u skladu s Božjom voljom, a to je da se ljudi brinu o njima.

S druge pak strane, nekim su ljudima njihovi ljubimci preči i od puno važnijih stvari u životu. Ustvari, kad ljudi pretjeraju u svojoj ljubavi prema životinjama, život ljubimca može im postati važniji od ljudskog života. Kao primjer toga može poslužiti događaj koji se zbio kada je u jednoj bolnici za životinje izbio požar. Tom su se prilikom neki od vlasnika životinja koji su se okupili ispred bolnice navodno “pokušali probiti između vatrogasaca, vičući da žele umrijeti zajedno sa svojim mezimcima”.

Naravno, vrlo je žalosno, čak i potresno, kada ugine životinja koju volimo. No čak i u takvim prilikama potrebno je biti uravnotežen. Kako smo već spomenuli, životinje nisu stvorene na Božju sliku niti su trebale živjeti vječno kao ljudi. Biblija kaže da je Bog prilikom stvaranja u ljudsko ‘srce metnuo vječnost’, odnosno usadio želju da živimo vječno, no ništa slično tome ne kaže za životinje (Propovjednik 3:11).

Zbog toga Biblija nigdje ne kaže da je pogrešno ubiti životinje i one danas milijunima ljudi služe za hranu. No što je s uspavljivanjem životinja — primjerice kada su bolesne i pate? To može biti itekako teška, bolna odluka. Pa ipak, netko može zaključiti kako je za njemu dragu i odanu životinju bolje da je se uspava na brz i bezbolan način nego da se skupim liječenjem samo produži njene patnje — a time možda i teško optereti obiteljski budžet.

Kao što Bog ljubi ljude koje je stvorio, tako bismo i mi trebali voljeti životinje koje nam je Bog dao i brinuti se o njima. One koji posjeduju takvu ljubav često privuku predivni izgledi za život u budućem svijetu, kada će se ljudi radovati životinjama, kako je naš Stvoritelj prvobitno i naumio. Zaključni članak ove serije govorit će nešto više o tome.

[Slika na stranici 7]

Zbog čega se svake godine u utočištima za životinje uspava milijune životinja?

[Zahvala]

© Hulton-Deutsch Collection/CORBIS

[Slike na stranicama 8 i 9]

Kućni ljubimac može predstavljati daleko veći teret od očekivanog, naročito onima koji žive u gradu

[Slika na stranici 9]

Naš se Stvoritelj raduje kad brižno postupamo sa životinjama