ŠTO biste rekli kad bi vam netko ponudio da se operete ostacima životinjskog kostura? Vjerojatno bi vam to zvučalo jako čudno. No prirodna spužva za pranje zapravo je vlaknasti kostur jedne vrste životinja.

“Spužve čine najstariju i najnižu granu životinjskog obiteljskog stabla”, piše National Geographic News. Neki su na temelju toga počeli nagađati da je neka drevna spužva zapravo evolucijski predak životinja i ljudi. U najavi jedne dokumentarne televizijske emisije čak je bilo rečeno da je spužva “Eva životinjskog svijeta”, odnosno “pretkinja svih živih bića”.

Što je znanost otkrila o spužvama? Jesu li to samo jednostavni organizmi koji su nastali sami od sebe ili ih je netko čudesno stvorio?

Spužve na prvi pogled mogu izgledati poput biljaka, no Aristotel i Plinije Stariji bili su u pravu kad su ih nazvali životinjama. Stručnjaci procjenjuju da u morima i jezerima diljem svijeta živi najmanje 15 000 vrsta spužvi koje se odlikuju nevjerojatnom raznolikošću oblika i boja. Spužve mogu nalikovati dugim prstima, širokim bačvama, tankim tepisima, profinjenim lepezama, pa čak i kristalnim vazama — da spomenemo samo nekoliko oblika. Neke su spužve manje od zrna riže, a druge mogu biti veće od čovjeka. Znanstvenici smatraju da neke mogu živjeti i nekoliko stotina godina.

“Spužve se po svojoj građi, biološkim funkcijama i načinu razmnožavanja razlikuju od svih drugih životinja”, piše Encyclopædia Britannica. Što je razlog tome? To što spužve, za razliku od drugih životinja, nemaju unutarnjih organa. Kako onda žive ako nemaju srce, mozak ni živčani sustav? U unutrašnjosti spužve postoje sićušne stanice koje obavljaju razne biološke funkcije. Tako postoje stanice koje su specijalizirane za hvatanje hrane, prenošenje hranjivih tvari ili uklanjanje otpadnih tvari. Druge stanice grade kostur i dijelove vanjske opne. Neke se po potrebi mogu pretvoriti i u neku drugu vrstu stanica.

Spužve imaju i neke druge jedinstvene osobine. Naprimjer, ako protisnete živu spužvu kroz rešeto, stanice će se ponovno spojiti i obnoviti prvobitni organizam. Ako sameljete dvije spužve i pomiješate njihove sitne dijelove, stanice će se postupno odijeliti jedne od drugih i s vremenom će ponovno nastati dvije različite spužve. “Nijedna druga biljka ni životinja nema takvu sposobnost regeneracije”, piše National Geographic News.

Spužve su izuzetno prilagodljive i kad je riječ o razmnožavanju. Neke spužve koloniziraju druga područja tako što na njih šalju pupove koji izgledaju poput malih svemirskih brodova. U pupovima se nalaze stanice koje putuju u stanju obamrlosti, kod kojeg su svi biološki procesi znatno usporeni. Nakon nekog vremena “putnici” se spuste na tlo, probude se iz stanja obamrlosti i izađu iz “broda” kako bi stvorili novu koloniju. Druge spužve razmnožavaju se spolnim putem. Svaka spužva može po potrebi preuzeti ulogu muške ili ženske jedinke. Neke spužve polažu jajašca. “Što više istražujemo čak i neke od najjednostavnijih organizama, to smo više svjesni koliko su oni zapravo složeni”, oduševljeno je rekao paleontolog Paul Morris.

Spužve se “hrane drugačije od svih drugih životinja”, piše zoolog Allen Collins. Sićušne pore na njihovoj vanjskoj opni vode do mreže kanalića i komorica kojima je prošarana njihova unutrašnjost. Stijenke tog labirinta obložene  su milijunima sitnih pokretnih stanica — hoanocita. Svaka stanica ima bič pomoću kojeg se može kretati naprijed i nazad. “Poput veslača na rimskoj galiji, [te stanice] stalno tjeraju vodu prema stanicama koje hvataju i probavljaju sitne čestice hrane iz vode”, objašnjava biološki antropolog Ben Harder. Tako kroz spužvu svakog sata prođe količina vode čiji volumen čak deset puta premašuje volumen spužve. Spužva pritom izdvaja iz vode hranjive tvari, neke otrovne sastojke i oko 90 posto svih bakterija prisutnih u vodi.  Ona čak može regulirati protok vode kako bi se prilagodila promjenama strujanja vode ili izbaciti vodu iz sebe kako bi s njom izbacila i talog koji se nakuplja u njenoj unutrašnjosti. “Spužve su (...) najbolji morski ‘usisivači prašine’”, kaže dr. John Hooper.

Zbog stalnog protoka vode i hranjivih tvari spužve su idealan dom za kozice, račiće i druge sitne organizme. U jednoj spužvi pronađeno je 17 128 takvih “podstanara”. Spužve žive u simbiozi s brojnim bakterijama, algama i gljivicama. Na bakterije može otpadati i do 50 posto ukupne težine mokre spužve.

Znanstvenici su otkrili da bi spužve i organizmi koji žive u simbiozi sa spužvama mogli poslužiti kao sirovine za proizvodnju nekih novih lijekova. Neki smatraju da bi takvi lijekovi mogli biti djelotvorni u borbi protiv AIDS-a, raka, malarije i drugih bolesti. Govoreći o jednom takvom preparatu, istraživačica Shirley Pomponi kaže: “Priroda nam nudi molekule koje su puno zanimljivije od bilo kakvih sintetskih spojeva koje možemo proizvesti pomoću kompjutera.”

Za razliku od mekih i vlaknastih spužvi za pranje, mnoge su druge spužve grube i tvrde. One imaju milijune sitnih kristalnih bodlji koje se nazivaju spikule. Ako ih pogledate pod mikroskopom, dojmit će vas svojom izvanrednom ljepotom i raznolikošću. Spikule se povezuju na razne načine, tvoreći složene kosture, zaštitne oklope, pa čak i “konope” koji imaju promjer jedan centimetar, a mogu biti dugi i do tri metra. Jedna spužva mesožderka lovi plijen pomoću mreže koja ima svojstva čičak-trake.

Venerina cvjetna košarica, morska spužva iz roda staklača, živi na velikim dubinama i pomoću spikula izrađuje prekrasnu staklastu rešetku. Ta izuzetno čista vlakna načinjena od silicijevog dioksida jako sliče industrijski proizvedenim optičkim kablovima. “Ta se prirodna optička vlakna odlikuju izuzetnom čvrstoćom”, objašnjava jedna znanstvenica. “Možete ih čvrsto svezati u čvor, no ona neće popucati poput umjetnih vlakana.” Znanstvenici još uvijek ne mogu dokučiti kako ta složena vlakna nastaju u hladnoj morskoj vodi. “Uistinu je neobično da tako jednostavan organizam ima rješenje za tako složeni problem na području integrirane optike i konstruiranja materijala”, kaže Cherry Murray iz Bellovih laboratorija.

Nakon što je istražio mnoga izvanredna biološka svojstva spužvi, dr. Hooper je rekao: “‘Obična spužva’ zapravo je vrlo složeni [organizam] koji ni dan-danas ne razumijemo u potpunosti.” Stoga je logično upitati se: Kako su i zašto nastali ti složeni organizmi? Jesu li nastali pukim slučajem? Ukazuje li složenost tih organizama na postojanje inteligentnog Tvorca?

Neki možda odbacuju misao o postojanju Stvoritelja, no mnogi će se ipak složiti sa zaključkom jednog psalmista koji je živio u drevno doba. On je rekao: ‘Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega, životinja malih i velikih’ (Psalam 104:24, 25).