IZUM zrakoplova donio je čovječanstvu mnogo dobra. No vrijeme je pokazalo da su i gore navedene riječi Horacea Walpolea itekako istinite! Još prije nego što su ljudi ostvarili svoje snove o letenju, smišljali su razne načine na koje bi leteće strojeve mogli iskoristiti u ratne svrhe.

Godine 1670, više od 100 godina prije nego što je poletio prvi balon s ljudskom posadom, talijanski isusovac Francesco Lana iznio je pretpostavku da će “Bog onemogućiti izgradnju takvog [letećeg] stroja kako bi spriječio mnoge štetne posljedice koje bi mogle ugroziti društvenu sigurnost i državnu vlast”. No zatim je pronicljivo dodao: “Nije li svima jasno da nijedan grad ne bi bio siguran od iznenadnih napada jer bi se letjelica u bilo kojem trenutku mogla pojaviti iznad gradske tržnice i iskrcati ondje svoju posadu? Isto bi se moglo dogoditi i u dvorištima kuća i na brodovima koji plove morem (...). Iz nje bi se s velike visine moglo bacati željezne kugle koje bi prevrtale čamce i ubijale ljude, a brodovi bi se mogli uništiti zapaljivim tvarima, topovskim kuglama i bombama.”

Kad su se krajem 18. stoljeća pojavili prvi baloni punjeni toplim zrakom i vodikom, Horace Walpole strahovao je da će te letjelice ubrzo postati “ubojiti strojevi koji bi mogli uništiti ljudski rod”. Pokazalo se da nije bio daleko od istine. Već krajem 1794. generali francuske vojske počeli su koristiti balone punjene vodikom za izviđanje neprijateljskih položaja i usmjeravanje svojih jedinica. Baloni su bili korišteni i u Američkom građanskom ratu, koji se vodio 60-ih godina 19. stoljeća, te u Francusko-pruskom ratu, koji je izbio 70-ih godina istog stoljeća. U dva svjetska rata američka, britanska, francuska i njemačka vojska također su često koristile balone za izviđanje neprijateljskih položaja.

Baloni su se doista pokazali ubojitim oružjem kad je u Drugom svjetskom ratu japanska vojska poslala prema Sjedinjenim Državama 9 000 balona bez ljudske posade koji su nosili bombe. Preko 280 balona punih eksploziva doletjelo je do Sjeverne Amerike.

Kad je izumljen prvi zrakoplov, ljudi su brzo došli na ideju da i njega upotrijebe u vojne svrhe. Godine 1907. izumitelj Alexander Graham Bell je izjavio: “Malo je onih koji shvaćaju koliko je Amerika sada blizu pronalasku rješenja koje će iz temelja promijeniti način ratovanja diljem svijeta — mislim na izum pravog ratnog zrakoplova.” Iste godine The New York Times je objavio izjavu kapetana Thomasa Lovelacea, iskusnog letača balonom, koji je rekao: “Za dvije do pet godina  svaka velika zemlja imat će ratne zrakoplove i razarače ratnih zrakoplova jednako kao što danas ima torpedne čamce i razarače torpednih čamaca.”

Samo tri mjeseca kasnije američka vojska sklopila je s braćom Wright ugovor o izgradnji prvog vojnog zrakoplova. U izdanju New York Timesa od 13. rujna 1908. bilo je objašnjeno zašto vojska želi takav zrakoplov. U članku je pisalo: “U dimnjak vojnog broda mogla bi se ubaciti granata, koja bi mogla teško oštetiti brodski motor i na kraju dovesti do eksplozije parnih kotlova.”

Kao što je Bell predvidio, zrakoplov je ‘iz temelja promijenio način ratovanja diljem svijeta’. Do 1915. već je konstruiran zrakoplov sa strojnicom koja je bila podešena tako da ispaljuje metke u točno određenim vremenskim razmacima kako ne bi pogodila krilo propelera. Ratnim borbenim zrakoplovima (lovcima) ubrzo su se pridružili i bombarderi, koji su do Drugog svjetskog rata postali veći i snažniji. Šestog kolovoza 1945. američki bombarder B-29 Superfortress (Supertvrđava) bacio je prvu atomsku bombu koja je upotrijebljena u ratu. Ta je bomba sravnila sa zemljom japanski grad Hirošimu i odnijela ukupno 100 000 ljudskih života.

Samo dvije godine ranije Orville Wright u jednom je privatnom razgovoru rekao da mu je žao što je izumljen zrakoplov. U dva svjetska rata, rekao je Wright, zrakoplov je služio kao ubojito oružje. Nakon što su proizvedeni laserski navođeni projektili i takozvane pametne bombe, zrakoplovi su postali još ubojitije oružje u ovom vremenu u kojem “narod ustaje na narod” (Matej 24:7).