MICHAEL je bio osuđen za silovanje te je odležao 27 godina u zatvoru u Teksasu. A onda je 2010. pušten na slobodu nakon što su testovi DNK — koji nisu postojali u vrijeme kad je bio osuđen — pokazali da je nevin. Policija je kasnije pronašla počinitelje tog nedjela, no nije ih mogla krivično goniti jer je slučaj pao u zastaru.

Mnogi zločinci uspijevaju umaknuti ruci pravde. Tako se u Velikoj Britaniji “broj neriješenih umorstava udvostručio u posljednjih deset godina, zbog čega sve više ljudi smatra da policija i sudstvo gube bitku protiv nasilja i kriminala”, izvijestio je list The Telegraph.

U kolovozu 2011. britanska policija suočila se s još jednim oblikom kriminala — uličnim neredima koji su izbili u Birminghamu, Liverpoolu, Londonu i drugim gradovima. Razjarena svjetina podmetala je požare, razbijala izloge te pljačkala kuće i trgovine, zbog čega su mnogi ljudi ostali bez posla, krova nad glavom, automobila i osnovnih sredstava za život. Što je izgrednike nagnalo na takvo nasilno ponašanje? Mnogi smatraju da je u pitanju bila čista pohlepa. No ima i onih koji misle da su se prosvjednici odlučili na taj korak jer više nisu mogli trpjeti nepravdu. Neki izvjestitelji pretpostavljaju da su u izgredima ponajviše sudjelovali frustrirani mladi ljudi iz sirotinjskih četvrti koji žive na margini društva i nemaju nikakvu budućnost.

U drevno doba pravdoljubivi Job je rekao: “U pomoć zovem, ali pravde nema” (Job 19:7). I u naše vrijeme mnogi vape za pravdom, ali obično nema nikoga tko bi čuo njihov vapaj i zauzeo se za njih. No može li uopće itko stati na kraj nepravdi? Je li iluzorno očekivati da će svijetom jednog dana zavladati pravda? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, najprije moramo vidjeti zašto u svijetu ima toliko nepravde.