“NISAM ni sanjao da bi se takvo što moglo dogoditi u Malaviju!” rekao je Augustine. O čemu je on to govorio? O tome kako je u toj maloj zemlji na jugoistoku Afrike izgrađen velik broj dvorana u kojima Jehovini svjedoci održavaju svoje vjerske sastanke. Veliki projekt gradnje dvorana započeo je 1993, kad je u Malaviju bilo 30 000 Jehovinih svjedoka. U to doba nisu imali prikladna mjesta za održavanje svojih sastanaka na kojima štuju Boga i proučavaju Bibliju.

No danas je situacija u Malaviju potpuno drugačija. U rujnu 2010. tamošnji Jehovini svjedoci priveli su kraju izgradnju svoje tisućite dvorane! * Ali zašto su počeli graditi dvorane tek kad se njihov broj popeo na 30 000? Kako je u relativno kratkom razdoblju sagrađeno 1 000 dvorana u zemlji koja nema dovoljno financijskih sredstava niti dovoljno stručne radne snage za izvedbu tako zahtjevnog projekta? I na koncu, kako je taj izvanredan građevinski program utjecao na Jehovine svjedoke, ali i stanovnike mjesta u kojima su sagrađena ta lijepa nova zdanja?

Početkom 20. stoljeća Jehovini svjedoci, koji su se tada zvali Istraživači Biblije, počeli su u Malaviju učiti ljude biblijskim istinama. Do 1967. broj Jehovinih svjedoka popeo se na preko 17 000. Poput prvih kršćana, i oni su bili na glasu kao čestiti građani koji poštuju zakon i državne vlasti. Nipošto se nisu htjeli miješati u politiku, kao što to nisu činili ni kršćani u 1. stoljeću (Ivan 18:36; Djela apostolska 5:29).

Nažalost, vlastima se nije sviđalo to što se oni čvrsto drže biblijskih načela. Stoga su sredinom 1960-ih Jehovini svjedoci zbog svog stava došli u sukob s državnim vlastima, koje su 1967. zabranile njihovo djelovanje. Ubrzo nakon toga mnogi su bez ikakvog razloga bili otpušteni s posla. U zločinačkim napadima bila im je oteta ili uništena sva imovina. Zbog žestokog progona i straha od genocida na tisuće Jehovinih svjedoka pobjeglo je u susjedni Mozambik i Zambiju.

No s vremenom se odnos malavijskih vlasti prema Jehovinim svjedocima počeo mijenjati, pa se početkom 1990-ih većina njih vratila u svoju domovinu. Bili su presretni kad je 12. kolovoza 1993. nakon 26 dugih godina ukinuta zabrana njihovog djelovanja. No tada su se suočili s jednim drugim problemom. Naime, u Malaviju je bilo više od 30 000 Jehovinih svjedoka organiziranih u 583 skupštine (manje zajednice odnosno skupine vjernika), a nisu imali primjerene dvorane u kojima bi mogli održavati sastanke. Što su stoga učinili?

U prvih šest godina nakon ukidanja zabrane domaći Jehovini svjedoci marljivo su gradili  dvorane svojim skromnim financijskim sredstvima. No nije im bilo lako ići u korak s potrebama skupština jer je iz godine u godinu broj Jehovinih svjedoka rastao znatno brže nego što su stizali graditi dvorane. Kako je onda riješen taj problem? Primjenom biblijskog načela iz 2. Korinćanima 8:14. Odlučeno je da se “u svrhu izjednačavanja” financijskim viškom iz bogatijih zemalja pokrije oskudica u siromašnijim zemljama poput Malavija. Stoga je 1999. središnje upravno tijelo Jehovinih svjedoka uvelo poseban program izgradnje dvorana u zemljama koje nemaju dovoljno sredstava da bi same financirale gradnju. * Zahvaljujući velikodušnoj pomoći iz inozemstva u Malaviju je znatno ubrzan program gradnje dvorana za sastanke.

Prije su skupštine u Malaviju održavale sastanke u školskim učionicama, pod slamnatim krovovima ili pod krošnjama drveća. No danas 1 230 skupština održava svoje vjerske sastanke u zdanjima dostojanstvena izgleda koja služe na čast pravome Bogu. Preko 75 000 Jehovinih svjedoka u Malaviju duboko cijeni nesebičnu pomoć svoje duhovne braće i sestara iz cijelog svijeta.

Što je još pomoglo Jehovinim svjedocima da u relativno kratkom razdoblju izgrade velik broj dvorana? Oni nisu htjeli podignuti velebne, raskošne građevine, već su željeli jednostavne, funkcionalne dvorane koje će svojim izgledom služiti Bogu na čast te im pružiti odgovarajuće uvjete za proučavanje Biblije.

Nekad su se ljudi u Malaviju rugali Jehovinim svjedocima govoreći im: “Kakva je to religija koja nema svoje crkve?” Stoga je nekima katkad bilo neugodno pozvati zainteresirane osobe da dođu na sastanak. Možete li onda zamisliti kako su se osjećali kad su dobili lijepu novu dvoranu? Oduševljeno su pozivali svoje susjede i zainteresirane osobe da dođu na kršćanske sastanke. U jednom je mjestu čak 698 osoba prisustvovalo sastanku koji je održan u novoizgrađenoj dvorani. Članovi tamošnje skupštine bili su presretni kad su vidjeli to silno mnoštvo ljudi!

Mnogi Jehovini svjedoci i drugi ljudi kazali su kako nisu ni sanjali da će u njihovom kraju biti izgrađena tako lijepa i kvalitetna dvorana. Augustine, kojeg smo spomenuli u uvodu članka, sjeća se da je jedna skupština održavala sastanke pod krošnjom drveta. “Ondje je bilo jako ugodno u sušno doba godine”, kaže on. “No kad je padala kiša, nije baš bilo tako bajno!” Kad bi došlo do snažnog proloma oblaka, prisutni bi bili mokri do gole kože.

Prisjećajući se jednog posjeta skupštini u Chimwanjeu, Augustine kaže: “Imali smo sastanak  u maloj ‘dvorani’ koja nije imala zidova, nego samo nekoliko kolaca na kojima je stajao slamnati krov. No nismo ni slutili da na krovu živi velik otrovni pauk. Dok sam držao govor, taj se opasni stvor odjednom spustio s krova tik do moje noge! Netko od prisutnih prestrašeno mi je doviknuo: ‘Zgazi ga, Augustine! Brzo ga zgazi!’ Naravno, to sam odmah i učinio. Kao što vidite, još uvijek sam živ i zdrav.” Danas ta skupština ima krasnu novu dvoranu za sastanke i više nema takvih neugodnih posjetilaca.

Izvanredan program izgradnje dvorana uvelike je utjecao na to kako ljudi gledaju na Jehovine svjedoke. Stanovnici mnogih sela i njihovi poglavice sada ih duboko poštuju i imaju lijepo mišljenje o njima. O tome svjedoče i neke njihove izjave:

✔ “Svaka čast Jehovinim svjedocima što su izgradili dvoranu u kojoj se štuje Boga i što među njima vlada ljubav i jedinstvo. Druge bi se crkve mogle ugledati na njih” (poglavica iz Chabwenzia).

✔ “Najviše mi se sviđa to što su Jehovini svjedoci tako složni. Mi smo prije deset godina počeli graditi svoju crkvu, no radovima se još uvijek ne nazire kraj. Drago mi je što ste u našem kraju izgradili tako lijepu građevinu” (seoski glavar iz Chigwenembea).

✔ “Zanimljivo je gledati kako vi to radite. Zbilja ste brzi, ali i uredni! Vidi se da ste jako složni” (poglavica iz Chiuzire).

Program izgradnje dvorana Jehovinih svjedoka postao je poznat diljem zemlje. Čak je privukao pažnju izdavača jednog rječnika. U njemu pod natuknicom “Jehovini svjedoci” piše: “Sagradili su mnogo dvorana za vjerske sastanke” (Chichewa/Chinyanja—English Dictionary).

Tridesetog siječnja 2011. svečano je otvorena nova dvorana skupštine Manyowe u gradu Blantyreu. Bila je to tisućita dvorana koju su Jehovini svjedoci sagradili u Malaviju. “Pravo je čudo što smo dobili ovakvu dvoranu”, rekao je jedan član te skupštine. “Dogodilo se ono o čemu smo prije mogli samo sanjati.”

“Svaki sam dan bila na gradilištu”, kazala je jedna djevojčica iz skupštine Manyowe. “Jako mi je drago što sam sudjelovala u gradnji dvorane u kojoj će ljudi iz našeg kraja moći na dostojanstven način slaviti Boga.”

“Bilo je teško ishoditi dozvolu za gradnju dvorane”, rekao je jedan starješina. “Nadležni službenici nekoliko su puta odbili potpisati potrebne dokumente. No seoska glavarica Liness Chikaoneka dala je sve od sebe kako bi nagovorila službenike da nam izdaju dozvolu.”

Jednog je dana pošla sa skupštinskim starješinom do ureda u kojem su trebali dobiti neke papire. “Voljela bih da Jehovini svjedoci u mom selu sagrade svoju dvoranu”, rekla je službeniku. “Oni su dobri ljudi. Nikad nisu bili upleteni ni u jedan spor koji sam kao seoska glavarica morala rješavati.” Nato je službenik potpisao dokumente.

Na dan svečanog otvorenja dvorane gospođa Chikaoneka bila je oduševljena. Kazala je: “Jako sam sretna i ponosna što je u mom selu sagrađeno tako lijepo zdanje!”

Jehovini svjedoci i mnogi drugi ljudi jako cijene to što su diljem Malavija izgrađene mnoge lijepe dvorane za sastanke. Zahvaljujući svojoj izvanrednoj samopožrtvovnosti i marljivom radu Jehovini svjedoci u toj zemlji više ne muče muku s ogromnim nedostatkom dvorana za sastanke kao što je to bio slučaj 1993. Istina, i dalje će im trebati nove dvorane kako ljudi budu prihvaćali “dobru vijest o kraljevstvu” i kako se budu osnivale nove skupštine (Matej 24:14). Stoga Jehovini svjedoci u Malaviju duboko cijene nesebičnu podršku i velikodušnu novčanu pomoć svojih suvjernika iz čitavog svijeta. *

No Jehovini svjedoci prije svega iskazuju zahvalnost svome Bogu, Jehovi. Oni razmišljaju kao i psalmist, koji je rekao: “Svi narodi koje si stvorio doći će i pokloniti se pred tobom, Jehova, i slaviti ime tvoje. Jer ti si velik i čudesna djela činiš” (Psalam 86:9, 10).