Idi na sadržaj

Idi na kazalo

 IZ RIZNICE PROŠLOSTI

Platon

Platon

Grčki filozof Platon živio je od otprilike 427. do 347. pr. n. e. Rodio se u Ateni, u jednoj uglednoj aristokratskoj obitelji. Kao mladić iz dobrostojeće obitelji stekao je vrsnu naobrazbu. Na tog su poganskog mislioca uvelike utjecali čuveni filozof Sokrat te sljedbenici glasovitog filozofa i matematičara Pitagore.

PLATON je neko vrijeme putovao Sredozemljem te se bavio politikom u sicilijanskom gradu Sirakuzi, koji je u ono doba bio pod grčkom vlašću. Potom se vratio u Atenu, gdje je osnovao svoju čuvenu Akademiju. Ta škola koja je bila stjecište vrsnih matematičara i filozofa smatra se prvim europskim sveučilištem.

ZAŠTO JE VAŽNO ZNATI NEŠTO O PLATONU?

Platonova učenja snažno su utjecala na vjerska uvjerenja milijuna ljudi, pa tako i onih koji se izjašnjavaju kao kršćani. Mnogi od njih smatraju da se njihova učenja temelje na Bibliji, no zapravo su u zabludi. Najpoznatije Platonovo učenje kaže da čovjek ima besmrtnu dušu koja nastavlja živjeti nakon njegove smrti.

“Platonu je besmrtnost duše bila jedna od najdražih tema” (Tijelo i duša u antičkoj filozofiji)

Platona je jako zanimao zagrobni život. U knjizi Body and Soul in Ancient Philosophy (Tijelo i duša u antičkoj filozofiji) piše: “Platonu je besmrtnost duše bila jedna od najdražih tema.” On je bio čvrsto uvjeren da “duša nastavlja živjeti nakon čovjekove smrti” te da na onom svijetu “dobiva zasluženu nagradu ili kaznu”, ovisno o tome kakvim je životom čovjek živio na Zemlji. *

 KAKO JE DOŠLO DO ŠIRENJA PLATONOVIH IDEJA?

Platonova Akademija djelovala je punih devet stoljeća (od 387. pr. n. e. do 529. n. e.) te je snažno utjecala na povijest zapadne civilizacije. Učenja slavnog Platona postala su općeprihvaćena u zemljama koje su bile pod vlašću Grčke i Rima. Platonizam je prihvatio i židovski filozof Filon Aleksandrijski, a to su kasnije učinili i mnogi vjerski vođe crkava kršćanstva. Na taj su se način poganska filozofska učenja, pa tako i ideja o besmrtnosti duše, s vremenom uvukla u židovski i kršćanski nauk.

“Cjelokupni je kršćanski nauk, barem u određenoj mjeri, nastao pod utjecajem onovremene grčke filozofije, i to prije svega platonizma”, kaže priručnik The Anchor Bible Dictionary te dodaje kako “neki kršćanski mislioci (...) zaslužuju da ih se naziva kršćanskim platonistima”. Razmotrite razlike između Platonovih učenja i onog što naučava Biblija.

Što je naučavao Platon? “[Prilikom smrti] naše pravo biće, koje je besmrtno i naziva se dušom, odlazi k drugim bogovima da (...) položi račun, lak za dobra čovjeka, a doista strašan za opaka” (Platon, Zakoni, Dvanaesta knjiga).

Što uči Biblija? Izraz “duša” označava samog čovjeka odnosno njegov život. Božja Riječ čak i životinje naziva dušama. Kad čovjek, odnosno živa duša, umre, nijedan dio njega ne nastavlja živjeti nakon smrti. * To potvrđuju sljedeći biblijski reci:

  • “Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša” (1. Korinćanima 15:45).

  • “Tada je Bog rekao: ‘Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se miču i divlje životinje zemaljske’” (1. Mojsijeva 1:24).

  • “Neka mi duša umre” (4. Mojsijeva 23:10).

  • “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezekijel 18:4).

Dakle, Biblija ne uči da duša nastavlja živjeti nakon čovjekove smrti. Stoga se upitajte: Temelje li se moja vjerovanja na Bibliji ili na Platonovoj filozofiji?

^ odl. 7 Iako je Platon pridonio širenju ideje o besmrtnosti duše, on nije bio njezin začetnik. Još puno prije njegovog vremena ta je ideja u raznim oblicima bila prisutna u poganskim religijama, primjerice u onima koje su se uvriježile u Egiptu i Babilonu.

^ odl. 12 Biblija uči da su mrtvi u stanju sličnom snu te da će jednog dana uskrsnuti (Propovjednik 9:5; Ivan 11:11-14; Djela apostolska 24:15). Za razliku od toga, “besmrtna duša” ne može umrijeti, pa joj stoga i ne treba uskrsnuće.