PČELE mogu sletjeli praktički pod bilo kojim kutom, i to bez ikakvih problema. Kako uspijevaju u tome?

Razmislite o sljedećem: Da bi uspješno sletjela, pčela treba smanjiti brzinu i doslovce je svesti na nulu prije nego dotakne površinu na koju se spušta. Po nekoj logici, za to bi trebala odrediti dva podatka — brzinu svog leta i udaljenost od površine na koju slijeće — te na temelju toga prilagoditi brzinu. Međutim, većini kukaca to je nemoguće odrediti jer su im oči smještene jako blizu i ne mogu mijenjati fokus, tako da iz daljine ne mogu točno procijeniti koliko su udaljeni od nekog predmeta.

Pčelinji vid uvelike se razlikuje od ljudskog, binokularnog vida. Pčele se, izgleda, ravnaju po jednostavnoj činjenici — predmet kojem se približavaju čini im se sve većim. Osim toga, što mu se više približavaju, to njegova veličina iz njihove perspektive brže raste. Istraživanja provedena na Australskom državnom sveučilištu pokazuju da pčele smanjuju brzinu leta kako bi naizgledno povećavanje predmeta držale pod kontrolom. Dok dođu do svog cilja, brzina im se spusti gotovo do nule, tako da mogu bezbrižno sletjeti.

U časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences stoji: “Ovaj način slijetanja toliko je jednostavan i općeprimjenjiv (...) da je idealan za upravljački sustav letećih robota.”

Što vi mislite? Je li ta sposobnost pčele proizvod evolucije ili čudo stvaranja?