INTERVJU | FAN YU
Programer objašnjava zašto vjeruje u Boga
DR. FAN YU započeo je istraživački rad kao matematičar na kineskom Institutu za nuklearnu energiju u blizini Pekinga. U to je vrijeme bio ateist i vjerovao je u teoriju evolucije. No danas ima drugačije mišljenje. Uvjeren je da je život nastao stvaranjem i da iza njega stoji Bog. Zamolili smo ga da nam kaže kako je došlo do toga.
Možete li nam reći nešto o sebi i svojoj obitelji?
Rodio sam se 1959. u gradu Fuzhouu, u provinciji Jiangxiju. Kad sam imao osam godina, Kina je bila u jeku kulturne revolucije. Moj je otac bio inženjer i godinama je radio na izgradnji pruge u jednom zabačenom području. Mogao nas je posjetiti samo jednom godišnje. Ja sam živio s majkom, koja je bila učiteljica u osnovnoj školi. Zapravo, živjeli smo u školi u kojoj je predavala. Godine 1970. morali smo se preseliti u Liufang, u blizini Linchuana. Naše malo selo bilo je jako siromašno i mnogi nisu imali što jesti.
Kakva je vjerovanja imala vaša obitelj?
Mog oca nije zanimala religija ni politika, a majka mi je bila budist. U školi sam učio da je život nastao evolucijom i vjerovao sam u to.
Kako to da ste se počeli zanimati za matematiku?
Matematika me privukla jer ona omogućava da logičkim razmišljanjem dođemo do istine. Kratko nakon što je 1976. umro Mao Ce-tung upisao sam matematički fakultet. Nakon što sam diplomirao, počeo sam se baviti istraživačkim radom i raditi na razvoju nuklearnih reaktora.
Kako ste u početku gledali na Bibliju?
Godine 1987. došao sam u SAD jer sam htio doktorirati na Sveučilištu A&M u Teksasu. Znao sam da u Americi mnogi vjeruju u Boga i da čitaju Bibliju. Budući da sam čuo da je ona puna dobrih savjeta, odlučio sam je pročitati.
Biblijska učenja zvučala su mi logično. No neke dijelove
Biblije nisam razumio, pa sam je vrlo brzo prestao čitati.Što vas je potaknulo da Bibliji ipak date šansu?
Postojanje Stvoritelja bio mi je potpuno nov koncept, pa sam odlučio sam istražiti tu temu
Jedna Jehovina svjedokinja došla mi je na vrata 1990. i pokazala mi što Biblija kaže o boljoj budućnosti koja čeka ljude. Nakon toga posjetio me jedan bračni par koji mi je pomogao da bolje upoznam Bibliju. I moja žena Liping, koja je isto bila ateist te je predavala fiziku u jednoj srednjoj školi u Kini, počela je proučavati Bibliju. Tako smo oboje saznali što ta knjiga govori o porijeklu života. Postojanje Stvoritelja bio mi je potpuno nov koncept, pa sam odlučio sam istražiti tu temu.
Kako ste to učinili?
Kao matematičaru dobro mi je poznata teorija vjerojatnosti. Osim toga, znao sam da su morale postojati bjelančevine da bi život uopće mogao nastati. Zato sam pokušao izračunati kolika je vjerojatnost da bjelančevine nastanu slučajno. One su jedne od najsloženijih molekula, a stanice živih organizama mogu imati na tisuće različitih vrsta bjelančevina koje karakterizira vrlo precizna interakcija. Kao i mnogi drugi, shvatio sam da je vjerojatnost da neka bjelančevina nastane pukim slučajem ravna nuli. Puno sam čitao o teoriji evolucije, no ništa mi nije na logičan način objasnilo kako su te nadasve složene molekule nastale same od sebe, a kamoli kako su nastali živi organizmi koji su građeni od tih molekula. Sve činjenice upućivale su me na Stvoritelja.
Što vas je uvjerilo da je Biblija knjiga koja dolazi od Boga?
Proučavajući Bibliju s Jehovinim svjedocima, saznao sam da ona sadrži mnoga detaljna proročanstva koja su se ispunila. Uvjerio sam se i da mi biblijska načela koriste u životu. Pitao sam se kako su biblijski pisci, koji su živjeli prije više tisuća godina, mogli napisati tako izvrsne savjete koji koriste i nama danas. S vremenom sam se uvjerio da je Biblija zaista Božja Riječ.
Kako sada gledate na postojanje Stvoritelja?
Kad razmišljam o mnogim elementima iz prirode, ne mogu a da ne pomislim na Stvoritelja. Trenutno se bavim programiranjem. Uvijek me iznova zadivi sposobnost našeg mozga. Kompjuterski programi pred njim se doslovce mogu sakriti. Naprimjer, sposobnost našeg mozga da razumije nečiji govor naprosto je nevjerojatna. Većina nas lako može shvatiti što nam netko govori, čak i kad govor uključuje nedovršene rečenice ili ga teže razumijemo zbog smijeha, kašljanja, mucanja, različitih naglasaka, jeke, buke ili loše telefonske veze. Možda mislite da to nije ništa posebno. No programeri znaju da nije tako. Ni najbolji program za prepoznavanje govora nije ravan ljudskom mozgu.
Za razliku od najmodernijih kompjutera naš mozak može razabrati emocije i naglaske te prepoznati govornike po njihovom glasu. Programeri pokušavaju otkriti kako kopirati sposobnost ljudskog mozga i stvoriti bolje programe za prepoznavanje govora. Vjerujem da na taj način oni zapravo istražuju Božje djelo.