U PONEDJELJAK, 1. rujna 1919, nakon što je danima padala kiša i puhao vjetar, u Cedar Pointu (Ohio, SAD) konačno je svanuo topao i sunčan dan. Tog dana poslijepodne u tamošnjoj se dvorani, koja je imala 2 500 sjedećih mjesta, okupilo nešto manje od 1 000 delegata kako bi prisustvovali početku kongresnog programa. Do večeri je brodovima, automobilima i posebnim vlakovima stiglo još 2 000 delegata. U utorak je prisutnih bilo toliko da se ostatak kongresa morao održati na otvorenom, u sjeni visokih stabala.

Kroz guste krošnje probijale su se zrake sunca te su muški kaputi zbog igre svjetla i sjene izgledali kao da su načinjeni od čipke. Perje na šeširima što su ih nosile žene lelujalo se na blagom povjetarcu koji je dopirao s jezera Erie. “Okruženi predivnom prirodom, daleko od buke i huke starog svijeta, imali smo osjećaj kao da smo u raju”, kazao je jedan brat.

No ljepotu tog krajolika nadmašila je radost na ozarenim licima prisutnih. U jednim je tamošnjim novinama pisalo: “Svi izgledaju veoma pobožno, ali izuzetno su veseli i dobre volje.” Istraživači Biblije bili su presretni što mogu biti zajedno sa svojim suvjernicima, naročito kad se uzmu u obzir teške kušnje s kojima su se suočili prethodnih godina — tijekom rata naišli su na protivljenje državnih vlasti, u skupštinama je došlo do oštrih podjela, Betel u Brooklynu bio je zatvoren, a mnogi su zbog svoje odanosti Kraljevstvu završili iza rešetaka, među ostalim i osmorica braće koja su predvodila Jehovin narod, od kojih su neka bila osuđena na čak 20 godina zatvora. *

Budući da su bili obeshrabreni i zbunjeni zbog nevolja koje su ih snašle tih godina, neki Istraživači Biblije prestali su propovijedati. No većina Istraživača Biblije davala je sve od sebe kako bi i dalje ustrajno služili Bogu unatoč protivljenju državnih vlasti. Jedan istražitelj izvijestio je da su unatoč oštrim upozorenjima Istraživači Biblije koje je ispitivao odlučno izjavili da će “propovijedati Božju poruku do samoga kraja”. Takve su situacije bile vrlo česte.

Tijekom tog teškog razdoblja Istraživači Biblije koji su vjerno služili Bogu “promatrali su kako ih Gospodin predvodi, (...) neprestano se moleći Ocu za vodstvo”. Zato su bili presretni što su na kongresu u Cedar Pointu opet svi mogli biti zajedno. Mnogi su se osjećali poput jedne sestre koja se pitala što Božji narod treba učiniti da “djelo propovijedanja ponovno krene punom parom naprijed”. Istraživači Biblije žarko su željeli baciti se na posao!

Delegati su se čitav tjedan pitali što znače slova “GA” na kongresnom programu, karticama što su ih prisutni dobili u znak dobrodošlice i plakatima postavljenim po kongresnom objektu i njegovoj okolici. U petak, koji je bio nazvan “Danom Božjih suradnika”, Joseph Rutherford je delegatima, kojih je bilo 6 000, konačno otkrio što znače ta zagonetna slova. “GA” bila je kratica časopisa Zlatni vijek (engleski: The Golden Age) — novog časopisa za službu propovijedanja. *

Govoreći o svojim suvjernicima koji su bili pomazani svetim duhom, brat Rutherford rekao je: “Oni očima vjere gledaju dalje od trenutnih nevolja i vide zlatni vijek veličanstvene Mesijine vladavine (...). Njima je glavna dužnost i velika čast objaviti svijetu dolazak tog zlatnog vijeka. To je dio zadatka koji im je povjerio Bog.”

Brat Rutherford ukazao je na to da je Zlatni vijek “list činjenica, nade i hrabrosti” i istaknuo da će se pomoću njega istina širiti na nov način — putem pretplate koja će se nuditi od vrata do vrata. Kad je upitao prisutne tko u tome želi sudjelovati, svi su odmah ustali. Zatim su “sa žarom i revnošću svojstvenom samo onima koji idu Isusovim stopama” zapjevali pjesmu: “Pošalji svoje svjetlo i istinu, Gospodine!” Brat Judge Norris kasnije je rekao: “Dok se pjesma orila, imao sam osjećaj da se stabla tresu. Nikad to neću zaboraviti.”

Nakon programa delegati su stali u red i satima čekali kako bi bili među prvima koji će se pretplatiti na časopis. Mnogi su se osjećali poput Mabel Philbrick, koja je rekla: “Bilo je divno znati da ćemo opet imati što raditi!”

Otprilike 7 000 Istraživača Biblije bilo je spremno za propovijedanje. U letku Upute za organizaciju i brošurici Kome je povjereno djelo propovijedanja bile su navedene važne informacije o propovijedanju: U glavnom sjedištu bio je osnovan Službeni odjel koji je trebao nadgledati djelo propovijedanja. U svakoj skupštini trebalo je osnovati Skupštinski odbor i imenovati voditelja službe koji će objaviteljima prenositi upute. Skupštinsko područje za propovijedanje trebalo je podijeliti na manja područja koja imaju između 150 i 200 kućanstava. Četvrtkom navečer trebao se početi održavati sastanak na kojem će se braća osposobljavati za službu propovijedanja, razmjenjivati iskustva i predavati izvještaje.

“Kad smo se vratili kući, svi smo se odmah latili posla i počeli nuditi pretplatu”, rekao je Herman Philbrick. Objavitelji su posvuda pronalazili ljude koji su htjeli slušati. Beulah Covey kazala je: “Izgleda da je nakon rata i silnih patnji svima godila pomisao na to da uskoro dolazi zlatni vijek”, odnosno neko zlatno doba. Arthur Claus napisao je: “Svi u skupštini jako su se iznenadili kad su vidjeli koliko se ljudi pretplatilo na Zlatni vijek.” Kad je objavljen prvi broj, braća su u samo dva mjeseca podijelila gotovo pola milijuna oglednih primjeraka, a na časopis se pretplatilo 50 000 ljudi.

U engleskom izdanju Stražarske kule od 1. srpnja 1920. bio je objavljen članak “Dobra vijest o Kraljevstvu”, koji je brat Alexander Macmillan kasnije nazvao “prvim službenim pozivom da se dobra vijest propovijeda po cijelom svijetu onako kako se to danas čini”. Taj je članak potaknuo sve pomazane kršćane da “diljem svijeta objavljuju da će kraljevstvo nebesko uskoro doći”. U današnje vrijeme s Kristovom braćom kojoj je “povjereno djelo propovijedanja” surađuju milijuni Božjih slugu koji revno propovijedaju dobru vijest i iščekuju zlatni vijek, odnosno zlatno doba koje će nastupiti pod vlašću Mesijanskog Kraljevstva.