SUVREMENI pokret kulta vještica teško je definirati. Razlog tome su velike razlike koje postoje među njegovim pripadnicima. Oni ne priznaju nekakav centralni autoritet, učenje ili svetu knjigu koji bi ujedinjavali njihovo vjerovanje. Razlikuju se po tradiciji, organizaciji, obredu, a mišljenja im se razmimoilaze i u pogledu toga kojim bogovima treba iskazivati čast. Jedna spisateljica napominje: “Svijet okultnog nudi čovjeku ‘slobodno tržište’ ideja.” Jedna druga kaže: “Većina neopogana ne slaže se gotovo ni u čem.”

Te kontradiktornosti mnogima ne predstavljaju nikakav problem. U jednom priručniku za buduće vještice stoji: “Kad naiđete na neke informacije koje vam se čine kontradiktorne i u nedoumici ste, istražite ih i sami odlučite koje ćete prihvatiti. Prepustite se intuiciji. Drugim riječima, nemojte se ustručavati da između svih tih knjiga i priručnika koji govore o ritualima izaberete ono što se vama čini ispravnim.”

Međutim, onima koji shvaćaju samu bit istine, takva proturječja predstavljaju problem. Istina je činjenica, nešto stvarno. Nešto što nije istina ne postaje istina samim time što neka osoba smatra, nada se ili vjeruje da je to istina. Naprimjer, liječnici su nekad vjerovali da se upala pluća može izliječiti ako se živu kokoš presiječe na dva dijela, a zatim te dvije polovice položi na prsa oboljele osobe. Nema sumnje da su mnogi oboljeli iskreno vjerovali da će tim postupkom biti izliječeni. Međutim, njihova vjerovanja i nade nisu bile u skladu s činjenicom — a to je da se takvim postupkom ne liječi upala pluća. Ljudi ne stvaraju istinu; oni je nastoje shvatiti.

Biblija tvrdi da u njoj možemo pronaći istinu o duhovnim stvarima. Kad je Isus Krist bio na Zemlji, svom je Ocu rekao u molitvi: “Tvoja riječ je istina” (Ivan 17:17). Apostol Pavao je napisao: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga” (2. Timoteju 3:16). Malo je pripadnika kulta vještica koji bi se s tim složili. Oni nadahnuće i vodstvo radije traže u mitovima, drevnim religijama, pa čak i u znanstvenoj fantastici. Ipak, ne bi li bilo razumno barem pogledati što kaže Biblija? Uostalom, ta je knjiga gotovo posvuda prihvaćena kao sveta knjiga. Ona je ujedno jedan od najstarijih sačuvanih tekstova vjerskog sadržaja. Biblija je pisana u razdoblju od 1 600 godina, pa ipak su njena učenja u potpunom skladu. Usporedimo biblijska  učenja s nekim vjerovanjima koja su trenutno općenito prihvaćena među zagovornicima kulta vještica.

Jedno od temeljnih pitanja na koja treba odgovoriti da bi se došlo do duhovnog razumijevanja glasi: Tko obitava u duhovnom području? Iako su današnje vještice većinom sljedbenice prirodi okrenutog, politeističkog oblika vjerovanja, neke obožavaju veliku božicu-majku, koju vide u trostrukoj ulozi djevojke, majke i starice, što predočava tri glavne životne faze. Njen je ljubavnik bog s rogovima. Druge vještice obožavaju i boga i božicu. Jedan pisac kaže: “Božicu i Boga smatra se manifestacijom ženskih i muških sila u prirodi. Oboje [posjeduju] jedinstvene osobine, spajanjem kojih dolazi do skladnog stvaranja života.” Jedna druga utjecajna osoba s tog područja piše: “Jedan od ključnih izbora u kultu vještica jest izbor božanstava (Bogova/Božica) s kojima ćete surađivati. (...) Kult vam daje odriješene ruke u izboru, a potom i u načinu na koji ćete iskazivati čast vlastitim oblicima Božanstava.”

Biblija ne podupire niti jednu od ovih predodžbi. Cjelokupna služba Isusa Krista bila je usmjerena na poučavanje drugih o Jehovi, “jedinom pravom Bogu” (Ivan 17:3). Biblija kaže: “Velik [je] Jehova i valja ga hvaliti veoma; strašniji je od svih bogova. Jer su svi bogovi u narodâ ništa” (1. Dnevnika 16:25, 26).

A što je s Đavlom? Webster’s Ninth New Collegiate Dictionary definira vračanje kao “komuniciranje s đavlom”. Teško da bi se danas našla ijedna vještica koja bi se složila s tom definicijom, budući da se mnoge čak i ne slažu s time da postoji Sotona Đavo. Jedna mlada žena, koja je u The Irish Timesu opisana kao “vještica visokog ranga i vođa jednog od najznačajnijih ‘covena’ [osnovne zajednice kulta vještica] u Irskoj”, to argumentira ovako: “Vjerovanje u Đavla povlači za sobom prihvaćanje kršćanstva. (...) [Đavo] ne može postojati u svijetu u kojem nema Boga.”

Biblija potvrđuje da Đavo postoji i tvrdi da je on odgovoran za veliki dio patnji i previranja na Zemlji (Otkrivenje 12:12). Isus ne samo da je učio da Đavo postoji nego je i pokazao da je moguće nesvjesno vršiti volju Đavla. Naprimjer, samopravedni religiozni vođe prvog stoljeća tvrdili su za sebe da su, na neki način, Božji sinovi i vjerovali su da vrše Božju volju. Isus, koji je mogao razabrati što je u njihovom srcu, znao je da stvari stoje drugačije. Otvoreno im je rekao: “Vi ste od svog oca Đavla, i želite vršiti želje svog oca” (Ivan 8:44). Biblijska knjiga Otkrivenje nadalje govori da Đavo “zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9).

Magiju se, naravno, oduvijek povezivalo s okultnim. * Mnogi ljudi, kako u drevno tako i u suvremeno doba, vjerovali su ili vjeruju da magija koju prakticiraju vještice služi tome da se drugima nanese zlo. Vještice, tvrdi se, posjeduju moć da uz pomoć magije nanesu jaku bol, čak i da ubiju. Njih se već tradicionalno optužuje za svu silu nesreća kojima gotovo  nema broja, u što spadaju bolest, smrt i slab urod.

Današnje vještice odlučno poriču te optužbe. Iako priznaju da postoji poneka zla vještica koja drugima nanosi zlo, većina njih tvrdi da magija kojom se oni služe ne nanosi štetu drugima, već im pomaže. Pripadnici religije Wicca naučavaju da magija ima trostruki povratni učinak na osobu koja se njome bavi i kažu da je to jedan od glavnih činilaca koji ih odvraća od izricanja prokletstava. U primjere takve, takozvane korisne magije, spadaju magične riječi koje se izgovaraju da bi se nekoga zaštitilo, dom očistilo od negativne energije koja je ostala iza bivših stanara, navelo određenu osobu da se zaljubi u tebe, poboljšalo i sačuvalo zdravlje, spriječilo gubitak zaposlenja i došlo do novca. S obzirom na toliki spektar moći koje mu se pripisuju, ne čudi da je kult vještica postao tako popularan.

Međutim, Biblija ne pravi nikakvu razliku između bijele i crne magije. Bog je u Zakonu danom Mojsiju sasvim jasno dao do znanja kako gleda na magiju. Rekao je: “Ne smijete se baviti magijom” (3. Mojsijeva 19:26, NS). U njemu također čitamo: “Neka se u tebi ne nađe nitko (...) tko vrši magiju ili itko tko gleda znakove ili vračar, ili onaj koji veže druge činima ili itko tko pita za savjet duhovnog medija” (5. Mojsijeva 18:10, 11, NS).

Zašto je Bog to rekao? Ne zbog toga da bi nam uskratio nešto što bi nam bilo od koristi. Jehova je svom narodu dao te zakone zbog toga što ga je volio i nije želio da njegov narod postane rob straha i praznovjerja. Da se to ne bi dogodilo, on svoje sluge poziva da se njemu obrate kad im je nešto potrebno. On je Davalac ‘svakog dobrog dara i svakog savršenog poklona’ (Jakov 1:17). Apostol Ivan zajamčio je suvjernicima: “Što god molimo, primamo od [Boga], jer držimo njegove zapovijedi i radimo ono što je ugodno u njegovim očima” (1. Ivanova 3:22).

Mnoge se vještice slažu s Biblijom u ovome: Zli duhovi postoje. Jedan zagovornik kulta vještica upozorava u jednom eseju: “Vani su sablasti: One postoje u nevidljivom, paralelnom svijetu punom živih stvorenja. (...) Izrazi ‘vražičak’, ‘zli duh’ i ‘demon’ potpuno su ispravni. Oni su veoma moćni. (...) Najinteligentnija vrsta (...) može (ukoliko je netko spreman surađivati s njom i otvoriti joj vrata) ući u naš svijet. (...) Oni mogu ući u tvoje tijelo (...), čak imati određenu mjeru vlasti nad tobom. Da,  baš kao u starim pričama o ljudima koje su opsjednuli demoni.”

U biblijska vremena demoni su opsjedali ljude, mučeći ih na različite načine. Neke opsjednute osobe bile su nijeme, neke slijepe, neke su se ponašale poput maloumnika, dok su neke ispoljavale nadljudsku snagu (Matej 9:32; 12:22; 17:15, 18; Marko 5:2-5; Luka 8:29; 9:42; 11:14; Djela apostolska 19:16). Ponekad se znalo dogoditi da više demona istovremeno ovlada nekom osobom, što bi dodatno povećalo njenu patnju (Luka 8:2, 30). Dakle, sasvim je sigurno da postoji dobar razlog zbog kojeg Jehova upozorava ljude da se čuvaju vračanja i bilo kojeg drugog oblika okultizma.

Budući da se kult vještica doima kao bezazlena, korisna, prirodi okrenuta religija, on danas mnogima djeluje privlačno. U nekim ga sredinama doživljavaju kao nešto posve normalno. On kod ljudi ne izaziva strah. Prije bi se moglo reći da ga se često banalizira. U atmosferi vjerske tolerancije uslijed koje mnogi prihvaćaju čak i bizarne stvari, kult vještica stekao je popriličan ugled.

I doista, svijet religije postao je tržište na kojem ljudi slobodno biraju religiju koja odgovara njihovim potrebama kao da kupuju cipele. Isus je suprotno tome govorio o samo dva izbora. Rekao je: “Uđite na uska vrata; jer širok je i prostran put koji vodi u uništenje, i mnogo je onih koji njime idu; dok su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo je onih koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14). Naravno, na nama je da izaberemo kojim ćemo putem krenuti. No budući da je u pitanju naša vječna dobrobit, izuzetno je važno što ćemo izabrati. Da bismo postigli duhovno prosvjetljenje, moramo slijediti put istine — put koji se može naći samo u Božjoj Riječi, Bibliji.