JEDNA od najpoznatijih priča o udovicama je biblijski izvještaj o Ruti i njenoj svekrvi Noemi. Obje su bile udovice. No Noema nije izgubila samo muža već i dva sina, od kojih je jedan bio Rutin suprug. Budući da su živjele u poljoprivrednom kraju u kojem je bila neophodna muška radna snaga, njihova je situacija zaista bila teška (Ruta 1:1-5, 20, 21).

No njena snaha Ruta bila joj je veliki prijatelj te joj je pružala utjehu i nije ju željela napustiti. Kasnije se pokazalo da je Ruta Noemi bila “bolja nego sedam sinova” — ne samo zato što je jako voljela Noemu već i zbog toga što je ljubila Boga (Ruta 4:15). Kad je Noema rekla Ruti da se vrati svojoj moapskoj obitelji i prijateljima, Ruta je odgovorila jednim od najljepših zapisanih izraza lojalnosti: “Kuda god ti ideš, idem i ja; i gdje se god ti nastaniš, nastaniću se i ja; tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog. Gdje ti umreš, umrijeću i ja, i ondje ću biti pogrebena.  To neka mi učini Jehova i to neka mi doda, smrt će me samo rastaviti s tobom” (Ruta 1:16, 17).

Rutin stav nije prošao nezapaženo kod Jehove Boga. On je blagoslovio Noemin i Rutin mali dom te se Ruta kasnije udala za Izraelca Boza. Noema se brinula za njihovo dijete, koje je postalo predak Isusa Krista, kao za svoje vlastito. Taj izvještaj pokazuje kako se Jehova brine za udovice koje razvijaju blizak odnos s njim i koje vjeruju u njega. Nadalje, Biblija nam kaže da on cijeni one koji udovicama pružaju pomoć punu ljubavi u njihovim nevoljama. Kako onda mi danas možemo pružiti podršku udovicama koje poznajemo? (Ruta 4:13, 16-22; Psalam 68:5).

Kad nekoj udovici nudiš pomoć, dobro je to učiniti na jasan i konkretan način, a ujedno ne biti nametljiv. Nemoj reći nešto neodređeno, kao naprimjer: “Reci mi ako ti nešto zatreba.” To je slično kao da nekome kome je hladno i tko je gladan kažeš: “Ugrij se i najedi”, a ne učiniš ništa kako bi mu pomogao (Jakov 2:16). Mnogi ljudi neće tražiti pomoć kad im je ona potrebna; radije će sve nositi sami. Da bi pomogao takvima, potrebno je dobro prosuditi situaciju kako bi uočio njihove potrebe. S druge strane, uzmeš li si previše slobode — praktički preuzimajući kontrolu nad životom te udovice — to bi je moglo povrijediti ili dovesti do sukoba među vama. Zato Biblija naglašava koliko je važno biti uravnotežen u postupanju s drugima. Dok nas potiče da pokazujemo nesebično osobno zanimanje za ljude, ona nas podsjeća da se ne petljamo u tuđe stvari (Filipljanima 2:4; 1. Petrova 4:15).

Ruta je pokazala takvu uravnoteženost u svom postupanju s Noemom. Iako je lojalno ostala uz svoju svekrvu, ona na nju nije vršila pritisak niti je gospodarila nad njom. Bila je razumna te je preuzela određenu inicijativu, naprimjer u priskrbljivanju hrane za Noemu i sebe, ali je isto tako slijedila Noemine upute (Ruta 2:2, 22, 23; 3:1-6).

Naravno, potrebe jedne osobe mogu se veoma razlikovati od potreba neke druge. Sandra koju smo ranije spomenuli kaže: “Imala sam ono što mi je bilo potrebno u vrijeme žalosti — vrlo drage prijatelje pune ljubavi koji su bili uz mene.” Elaine je s druge strane željela biti sama. Dakle, biti susretljiv znači pokazati razboritost i držati ravnotežu između poštivanja nečije privatnosti i pomaganja kad je to potrebno.

Ako udovica ima obitelj, ona joj pokazujući brigu i ljubav može uvelike pomoći da se nosi s novonastalom situacijom. Iako pojedini članovi obitelji možda mogu pomoći više nego ostali, svi mogu učiniti svoj dio. “Ako koja udovica ima djecu ili unuke, neka oni najprije nauče pokazivati odanost Bogu u svom domu i plaćati dužnu naknadu svojim roditeljima te djedovima i bakama, jer to je ugodno u Božjim očima” (1. Timoteju 5:4).

U mnogim slučajevima možda nije potrebna financijska pomoć, odnosno ‘naknada’. Neke udovice imaju dovoljno novčanih sredstava da bi zbrinule svoje potrebe, a u nekim zemljama udovice mogu dobiti pomoć od  države. No kad je nekoj udovici potrebna pomoć, članovi obitelji su ti koji bi joj je trebali pružiti. Ako neka udovica nema bližih rođaka koji bi joj pomogli ili ako oni nisu u mogućnosti to učiniti, Biblija potiče suvjernike da joj priskoče u pomoć: “Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga i Oca jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji” (Jakov 1:27).

Oni koji postupaju u skladu s tim biblijskim načelima doista ‘poštuju udovice’ (1. Timoteju 5:3). Poštovati nekoga u biti znači cijeniti tu osobu. Ljudi kojima se pokazuje poštovanje osjećaju da su vrijedni, cijenjeni i da imaju svoje dostojanstvo. Oni nemaju osjećaj da im drugi pomažu čisto iz osjećaja dužnosti. Ruta je, iako je i sama neko vrijeme bila udovica, istinski poštovala Noemu te se dobrovoljno i s puno ljubavi brinula za njene fizičke i emocionalne potrebe. Ustvari, zbog svog je stava ubrzo došla na dobar glas, te joj je budući suprug rekao: “Jer zna cijelo mjesto naroda mojega da si poštena žena” (Ruta 3:11). U isto je vrijeme Ruti sigurno bio užitak pomagati Noemi zato što je ona ljubila Boga, nije bila sitničava te je istinski cijenila ono što je Ruta radila za nju. Noema je doista izvrstan primjer udovicama danas!

Dakako, članovi obitelji i prijatelji ne mogu ispuniti prazninu koja je nastala nakon smrti supružnika. Zbog toga je za ožalošćenu osobu naročito važno da se približi ‘Ocu dubokog milosrđa i Bogu svake utjehe, koji nas tješi u svakoj našoj nevolji’ (2. Korinćanima 1:3, 4). Pogledaj primjer Ane, boguodane udovice koja je u vrijeme kad je rođen Isus imala 84 godine.

Kad je Anin suprug umro, nakon što su u braku bili samo sedam godina, utjehu je potražila kod Jehove. “[Ona] nikad nije izostajala iz hrama, vršeći svetu službu noć i dan postovima i usrdnim molitvama” (Luka 2:36, 37). Je li Jehova zapazio njenu odanost njemu? Da, zapazio je i svoju joj je ljubav pokazao na poseban način, naime tako što joj je omogućio da vidi dijete koje je postalo Spasitelj svijeta. To je veoma obradovalo i utješilo Anu! Ona je bez sumnje iskusila istinitost Psalma 37:4: “Tješi se Jehovom, i učiniće ti što ti srce želi.”

Elaine kaže: “Još dugo nakon Davidove smrti osjećala sam fizičku bol, kao da mi netko u prsni koš zabija nož i okreće ga. Mislila sam da je u pitanju probava. Jednog dana imala sam tolike bolove da sam mislila da ću morati ići liječniku. Jedna razborita duhovna sestra i ujedno moja prijateljica rekla mi je da je moja tuga možda uzrok tome te me potakla da se obratim Jehovi za pomoć i utjehu. Odmah sam poslušala njen savjet i uputila tihu, ali iskrenu molitvu, tražeći Jehovu da mi pomogne u mojoj tuzi. I doista mi je pomogao!” Elaine se počela osjećati bolje, a ubrzo nakon toga i njeni su fizički bolovi nestali.

Skupštinski starješine naročito mogu na ljubazan način pomagati udovicama koje tuguju. Pružajući im redovitu duhovnu potporu i utjehu na taktičan i razborit način, oni im mogu pomoći da ostanu blizu Jehove usprkos nevoljama koje ih pogađaju. Kad je to potrebno, oni mogu organizirati i pružanje materijalne pomoći. Takvi suosjećajni, razboriti starješine doista postaju poput ‘zaklona od vjetra’ (Izaija 32:2; Djela apostolska 6:1-3).

Onaj kome se ostarjela Ana radovala kad ga je vidjela prije otprilike dvije tisuće godina sada je Mesijanski Kralj Božjeg nebeskog Kraljevstva. Ta će vladavina uskoro ukloniti  sve što prouzrokuje tugu, pa čak i samu smrt. Otkrivenje 21:3, 4 s obzirom na to kaže: “Gle, Božji je šator s ljudima. (...) I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.” Jesi li zapazio da se ovi reci odnose na ‘ljude’? Da, ljudi će biti oslobođeni smrti i sve tuge i vike koju ona donosi.

No to nije kraj dobrim vijestima! Biblija obećava da će mrtvi uskrsnuti. “Dolazi čas u koji će svi koji su u spomen-grobovima čuti njegov [Isusov] glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Jednako kao i Lazar kojeg je Isus uskrsnuo iz mrtvih, oni će izaći kao ljudi, a ne kao duhovna bića (Ivan 11:43, 44). Oni koji budu nakon toga “činili dobro” bit će dovedeni do ljudskog savršenstva te će osobno iskusiti Jehovinu očinsku brigu kad on ‘otvori svoju ruku i udovolji želji svega živog’ (Psalam 145:16).

Onima koji su zbog smrti izgubili neku voljenu osobu, a vjeruju u tu sigurnu nadu, ona je izvor velike utjehe (1. Solunjanima 4:13). Zato, ako si udovica, ‘neprestano se moli’ za utjehu i pomoć koje svakodnevno trebaš kako bi se nosila s mnogim brigama (1. Solunjanima 5:17; 1. Petrova 5:7). Isto tako, svakodnevno odvoji vrijeme za čitanje Božje Riječi kako bi te Božje misli utješile. Ako budeš to činila, osobno ćeš iskusiti da ti Jehova, usprkos svim kušnjama i izazovima s kojima se kao udovica susrećeš, doista može pomoći da pronađeš mir.