1. Pred kojim se izazovom našao mladi pastir David?

BIO je visok gotovo tri metra. Nimalo ne iznenađuje da su mu se svi izraelski vojnici bojali suprotstaviti! Iz tjedna u tjedan, svako jutro i svaku večer, filistejski div Golijat izazivao je izraelsku vojsku, tražeći da pošalju svog junaka koji će se boriti s njim. Na koncu je netko pristao na to, ali taj netko nije bio vojnik nego obični mladić. Pastir David izgledao je posve malen u usporedbi sa svojim protivnikom. Moguće je da je čak bio lakši od Golijatove opreme i oružja! Pa ipak, suprotstavio se divu i postao vječni simbol hrabrosti (1. Samuelova 17:1-51).

2, 3. (a) Što je Davidu pomoglo da se s tolikom sigurnošću suprotstavi Golijatu? (b) O koja ćemo dva koraka govoriti te tako naučiti uzdati se u Jehovu?

² Otkuda Davidu tolika hrabrost? Obrati pažnju na riječi koje je očito napisao u poznijim godinama: “Ti [si] nadanje moje, Gospodin je Jehova pouzdanje moje od mladosti moje” (Psalam 71:5). Da, još dok je bio mladić, David se bezuvjetno uzdao u Jehovu. Kad je stao pred Golijata rekao je: “Ti ideš na me s mačem i s kopljem i sa štitom; a ja idem na te u ime Jehove nad vojskama, Boga vojske Izraelove, kojega si ružio” (1. Samuelova 17:45). Golijat se uzdao u svoju veliku snagu i oružje, a David u Jehovu. Zar se trebao bojati običnog čovjeka, ma koliko velik i naoružan bio, kad je uz sebe imao Svevišnjeg Gospodara svemira?

³ Kad čitaš o Davidu, poželiš li da imaš još snažnije pouzdanje u Jehovu? Vjerojatno to  mnogi od nas žele. Zato ćemo vidjeti koja dva koraka možemo poduzeti da bi Jehova bio naše pouzdanje. Kao prvo, moramo naučiti kako svladati čestu zapreku razvijanju takvog pouzdanja i onda ustrajati u tome. Kao drugo, moramo saznati što točno znači uzdati se u Jehovu.

4, 5. Zašto je mnogima teško uzdati se u Boga?

⁴ Zašto se ljudi ne uzdaju u Boga? Česti razlog jest taj što im nije jasno zbog čega se događaju loše stvari. Mnogima je rečeno da je Bog kriv za patnje. Kad dođe do neke tragedije, svećenici možda kažu da je Bog “uzeo” umrle kako bi bili s njim na nebu. Osim toga, mnogi vjerski vođe naučavaju da je Bog već odavno predodredio svaki događaj koji se desi u ovom svijetu — uključujući i svaku tragediju i zlodjelo. Bilo bi teško uzdati se u takvog bezosjećajnog Boga. Sotona, koji zasljepljuje umove nevjernika, gorljivo promiče sva takva ‘učenja demona’ (1. Timoteju 4:1; 2. Korinćanima 4:4).

⁵ Sotona želi da ljudi izgube povjerenje u Jehovu. Taj Božji neprijatelj ne želi da saznamo pravi uzrok ljudskih patnji. A ako smo iz Biblije i saznali zašto postoje patnje, Sotona želi da to zaboravimo. Stoga je dobro podsjetiti se s vremena na vrijeme koja su tri glavna razloga zašto ljudi pate. Tako možemo uvjeriti svoje srce da Jehova nije odgovoran za nevolje koje doživljavamo (Filipljanima 1:9, 10).

6. Kako 1. Petrova 5:8 otkriva jedan od razloga ljudskih patnji?

⁶ Jedan od razloga zašto ljudi pate jest taj što Sotona želi slomiti besprijekornost Jehovinog vjernog naroda. On je pokušao slomiti i Jobovu besprijekornost. Iako tada nije uspio, on ne odustaje. Kao vladar ovog svijeta, želi ‘prožderati’ Jehovine vjerne sluge (1. Petrova 5:8). A u to smo uključeni svi mi! Sotona želi da prestanemo služiti Jehovi i zato često potiče progonstvo. Mada su takve patnje bolne, imamo razloga ustrajati. Tako pomažemo dokazati da je Sotona lažac, a ujedno radujemo Jehovu (Job 2:4; Priče Salamunove 27:11). Kad nam Jehova daje snagu da izdržimo progonstvo, naše pouzdanje u njega postaje snažnije (Psalam 9:9, 10).

7. Zašto prema Galaćanima 6:7 postoje patnje?

⁷ Drugi razlog zašto postoje patnje vidljiv je iz sljedećeg načela: “Što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). Ponekad ljudi siju tako što donose loše odluke, a potom žanju određenu patnju. Možda voze nesmotreno, pa dožive prometnu nesreću. Mnogi puše cigarete, što može dovesti do bolesti srca ili raka pluća. Oni koji se upuste u nemoralno spolno vladanje mogu narušiti obiteljske odnose, izgubiti samopoštovanje, dobiti spolne bolesti te može doći do neželjene trudnoće. Ljudi mogu kriviti Boga zbog tih patnji, no zapravo su žrtve vlastitih loših odluka (Priče Salamunove 19:3).

8. Zašto ljudi pate prema Propovjedniku 9:11?

⁸ Treći razlog zašto postoje patnje naveden je u Propovjedniku 9:11: “Opet vidjeh pod suncem da nije do brzih trka, ni rat do hrabrih, ni kruh do mudrih, ni bogatstvo do razumnih, ni dobra volja do vještih, nego da sve stoji do vremena i zgode.” Ponekad se ljudi jednostavno nađu na krivom mjestu u krivo vrijeme. Bez obzira na to koje su naše jake strane ili slabosti, patnja i smrt u svako doba mogu iznenada snaći bilo koga od nas. Naprimjer, u Isusovo se vrijeme srušila jedna kula u Jeruzalemu i poginulo je 18 ljudi. Isus je ukazao da Bog te ljude nije kaznio zbog nekih prijašnjih grijeha (Luka 13:4). Ne, Jehovu ne treba okrivljavati za takve patnje.

9. Što mnogi ne razumiju o patnjama?

 ⁹ Iako je važno razumjeti neke od uzroka patnji, postoji jedan drugi aspekt te teme koji mnogi teško shvaćaju. Riječ je o tome zašto Jehova Bog dopušta patnje.

10, 11. (a) Što se prema Rimljanima 8:19-22 dogodilo ‘svemu stvorenju’? (b) Kako možemo saznati tko je stvorenje podložio ispraznosti?

¹⁰ Jedan odlomak iz pisma koje je apostol Pavao uputio Rimljanima razjašnjava tu važnu temu. Pavao je napisao: “Stvorenje sa željnim iščekivanjem čeka otkrivanje Božjih sinova. Jer stvorenje je podloženo ispraznosti, ne svojom voljom, nego od onoga koji ga je podložio, na temelju nade da će i sâmo stvorenje biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje djece. Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i u boli je zajedno sve do sada” (Rimljanima 8:19-22).

¹¹ Da bismo shvatili smisao tih redaka, najprije trebamo odgovoriti na neka ključna pitanja. Naprimjer, jedno od njih je: Tko je stvorenje podložio ispraznosti? Neki tvrde da je to Sotona, a drugi da je Adam. Ali ni jedan ni drugi nisu to mogli učiniti. Zašto? Zato što je stvorenje podloženo ispraznosti “na temelju nade”. Da, onaj tko je to učinio vjernim osobama daje nadu da će na koncu biti ‘oslobođene od ropstva raspadljivosti’. Ni Adam ni Sotona ne mogu pružiti takvu nadu. To može samo Jehova. Stoga je jasno da je on taj koji je stvorenje podložio ispraznosti.

12. Koja nejasnoća postoji s obzirom na to tko je “sve stvorenje”, i kako možemo pronaći odgovor na to pitanje?

¹² A što je “sve stvorenje” o kojem se govori u tim recima? Neki kažu da je “sve stvorenje” čitav živi svijet, uključujući i životinje i biljke. No da li se životinje i biljke nadaju da će imati “slavnu slobodu Božje djece”? Ne nadaju (2. Petrova 2:12). Dakle, izraz “sve stvorenje” može se odnositi samo na ljude. To je stvorenje koje je naslijedilo grijeh i smrt zbog pobune u Edenu i stoga itekako treba nadu (Rimljanima 5:12).

13. Kako je pobuna u Edenu utjecala na ljude?

¹³ Koje su konkretne posljedice te pobune za ljude? Pavao ih opisuje jednom riječju: ispraznost. U jednom priručniku stoji da se ta riječ odnosi na “beskorisnost nekog predmeta koji ne ispunjava svrhu s kojom je napravljen”.  Ljudi su stvoreni da žive vječno i zajedno se, kao savršena, ujedinjena obitelj, brinu za rajsku Zemlju. Umjesto toga, njihov je život kratak, pun boli, a često i razočaranja. Job je o tome rekao: “Čovjek rođen od žene kratka je vijeka i pun nemira” (Job 14:1). Doista isprazno!

14, 15. (a) Kako je Jehovina osuda nad ljudima dokaz pravde? (b) Zašto je Pavao rekao da stvorenje nije “svojom voljom” podloženo ispraznosti?

¹⁴ Sada dolazimo do ključnog pitanja: Zašto je “sudac cijele zemlje” podložio ljude takvom bolnom životu punom razočaranja? (1. Mojsijeva 18:25). Je li to bilo pravedno? Pa, prisjeti se što su učinili naši praroditelji. Kad su se pobunili protiv Boga, stali su na stranu Sotone koji je otvorio veliko pitanje o tome ima li Jehova pravo biti vrhovni vladar. Svojim su postupcima poduprli tvrdnju da je ljudima bolje bez Jehove i da trebaju vladati sami nad sobom, uz pomoć buntovnog duhovnog stvorenja. Osudivši buntovnike Jehova im je zapravo dao ono što su tražili. Dopustio je ljudima da vladaju sami nad sobom i budu pod utjecajem Sotone. Koja bi odluka u takvim okolnostima bila pravednija od toga da se ljude podloži ispraznosti, ali na temelju nade?

¹⁵ Naravno, stvorenje to nije doživjelo “svojom voljom”. Mi smo rođeni kao robovi grijeha i raspadljivosti, i tu ništa ne možemo promijeniti. No Jehova je u svom milosrđu dopustio Adamu i Evi da nastave živjeti neko vrijeme i imaju djecu. Iako smo njihovi potomci i time podložni ispraznosti grijeha i smrti, imamo priliku učiniti ono što Adam i Eva nisu. Možemo biti poslušni Jehovi i uvjeriti se da je on pravedan i savršen vladar, a da vladanje ljudi neovisno o Jehovi donosi jedino bol, razočaranje i ispraznost (Jeremija 10:23; Otkrivenje 4:11). A Sotonin utjecaj sve to još više pogoršava. Ljudska povijest dokaz je toga (Propovjednik 8:9).

16. (a) Zašto možemo biti sigurni da Jehova nije odgovoran za patnje koje vidimo u današnjem svijetu? (b) Koju je nadu Jehova s ljubavlju pružio vjernim ljudima?

¹⁶ Očito je da je Jehova imao opravdane razloge zašto je ljude podložio ispraznosti. No znači li to da je on uzrokovao ispraznost i patnju koje danas pogađaju svakog od nas? Uzmimo kao primjer suca koji pravedno osudi nekog kriminalca. Osuđenik će možda mnogo propatiti dok bude služio kaznu, ali može li s pravom optužiti suca da je on uzrokovao njegovu patnju? Nipošto! Pored toga, Jehova nikada nije izvor nikakvog zla. U Jakovu 1:13 stoji: “Boga se ne može iskušavati zlim stvarima, a ni on sam ne iskušava nikoga.” Upamtimo i to da je Jehova osudu donio “na temelju nade”. S ljubavlju je omogućio da vjerni potomci Adama i Eve dožive kraj ispraznosti i uživaju “slavnu slobodu Božje djece”. Kroz čitavu vječnost vjerni se ljudi nikada neće trebati brinuti hoće li sve stvorenje ponovno osjetiti bolnu ispraznost. Time što će na pravedan način riješiti stvari, Jehova će za sva vremena dokazati da samo on ima pravo biti vrhovni vladar (Izaija 25:8).

17. Kako na nas treba djelovati ono što smo saznali o tome zašto u današnjem svijetu ima patnji?

¹⁷ Sad kad smo saznali zašto ljudi pate, imamo li ikakvog temelja da okrivljavamo Jehovu zbog zla koje vlada ili da izgubimo pouzdanje u njega? Naprotiv. Nakon ovog razmatranja s pravom se možemo složiti s Mojsijevim riječima: “Djelo je te stijene savršeno, jer su svi putovi njegovi pravda; Bog je vjeran, bez nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). Razmišljajmo o tome i podsjetimo se s vremena na vrijeme na ono što smo razmatrali. U tom slučaju kad se nađemo u kušnjama, moći ćemo se oduprijeti Sotoninim pokušajima da posije sumnje u naš um. A što je s drugim korakom  spomenutim u uvodu? Što znači uzdati se u Jehovu?

18, 19. Kojim nas riječima Biblija potiče da se uzdamo u Jehovu, i koja pogrešna mišljenja neki imaju o tome?

¹⁸ Božja Riječ potiče nas: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje” (Priče Salamunove 3:5, 6). To su lijepe, ohrabrujuće riječi. Jasno je da nema toga u čitavom svemiru tko je dostojan tolikog pouzdanja kao naš ljubljeni nebeski Otac. Ipak, lakše je pročitati te riječi iz Priča Salamunovih nego ih sprovesti u djelo.

¹⁹ Mnogi imaju pogrešno mišljenje o tome što znači uzdati se u Jehovu. Neki na to pouzdanje gledaju samo kao na emociju, nekakav osjećaj blaženstva koji spontano nastaje u srcu. Drugi izgleda vjeruju da uzdati se u Boga znači očekivati da nas on zaštiti od svake nevolje, nađe rješenje za svaki naš problem, pobrine se da sve poteškoće koje svakodnevno imamo budu riješene baš onako kako mi želimo — i to odmah! No ta su mišljenja neutemeljena. Pouzdanje je puno više od nekog osjećaja i nije nešto nerealno. Za odrasle pouzdanje uključuje svjesno donošenje promišljenih odluka.

20, 21. Što znači uzdati se u Jehovu? Objasni.

²⁰ Zapazi još jednom što stoji u Pričama Salamunovim 3:5. U tom se retku pouzdanje u Jehovu stavlja nasuprot oslanjanju na vlastiti razum, ukazujući na to da ne možemo činiti i jedno i drugo. Znači li to da nam nije dozvoljeno koristiti svoje sposobnosti rasuđivanja? Ne znači, jer Jehova, koji nam je dao te sposobnosti, očekuje od nas da ih koristimo dok mu služimo (Rimljanima 12:1). No na što se oslanjamo, ili u što se uzdamo? Ako naše razmišljanje nije u skladu s Jehovinim, možemo li reći da prihvaćamo njegovu mudrost kao ono što jest — mudrost beskrajno veća od naše? (Izaija 55:8, 9). Uzdati se u Jehovu znači dopustiti da njegovo razmišljanje vodi naše.

²¹ Potkrijepimo to primjerom: Zamisli dijete koje sjedi na stražnjem sjedalu automobila, a roditelji su naprijed. Otac vozi. Kako poslušno dijete, koje vjeruje roditeljima, reagira kad se nešto desi tokom putovanja — možda roditelji ne znaju kojim putem treba ići ili se pojavi neki problem zbog lošeg vremena ili stanja na cesti? Hoće li dijete naređivati sa stražnjeg sjedala, govoreći ocu kako će voziti? Hoće li dovoditi u pitanje odluke roditelja ili se opirati kad mu kažu da se ne odvezuje i da ostane sjediti? Neće. Prirodno je da se uzda u to da će njegovi roditelji riješiti problem iako su nesavršeni. Jehova je savršeni Otac. Zar se ne bismo trebali bezuvjetno uzdati u njega, naročito kad se nađemo u teškim situacijama? (Izaija 30:21).

22, 23. (a) Zašto se trebamo uzdati u Jehovu kad se nađemo u problemima, i kako to možemo činiti? (b) O čemu će govoriti sljedeći članak?

²² Međutim, u Pričama Salamunovim 3:6 kaže se da trebamo ‘Jehovu imati na umu na svim svojim putovima’, a ne samo kad se nađemo u teškim situacijama. Dakle, naše svakodnevne životne odluke trebaju pokazivati  da se uzdamo u Jehovu. Kad se pojave problemi, ne trebamo očajavati, paničariti ili opirati se Jehovinom vodstvu u tome što je najbolje poduzeti. Na kušnje trebamo gledati kao na prilike da podržimo Jehovino pravo vladanja, dokažemo da je Sotona lažac te razvijamo poslušnost i druge osobine ugodne Jehovi (Hebrejima 5:7, 8).

²³ Svoje pouzdanje u Jehovu možemo dokazati bez obzira na to koje se prepreke mogu pojaviti. Dokazujemo ga molitvom i time da li tražimo vodstvo Jehovine Riječi te njegove organizacije. No kako konkretno možemo pokazati da se uzdamo u Jehovu kad se nađemo u problemima svojstvenima za ovo vrijeme? Naš sljedeći članak govorit će o tome.