U OBEĆANOJ zemlji tijekom određenih razdoblja jedino se u studencima, ili bunarima, moglo sačuvati dragocjene zalihe vode.

Zapisujući jednu Božju objavu prorok Jeremija upotrijebio je riječ ”studenac” u simboličnom smislu: ”Dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode” (Jeremija 2:13).

Napustivši svog Boga Jehovu — ”izvor žive vode” — Izraelci su se okrenuli nesigurnim vojnim savezima s poganskim narodima i štovanju nemoćnih, lažnih bogova. U skladu s Jeremijinom usporedbom, pokazalo se da takva prividna utočišta nisu ništa više nego napuknuti studenci koji su ”prazni”, odnosno da ne mogu pružiti nikakvu zaštitu niti izbavljenje (5. Mojsijeva 28:20).

Ima li ovaj primjer iz povijesti kakvo značenje za nas danas? Kao i u Jeremijinim danima, vječni Bog Jehova i dalje je jedini Izvor živodajne vode (Psalam 36:9; Otkrivenje 4:11). Jedino on, preko svog Sina Isusa Krista, može ljudima dati vječni život (Ivan 4:14; 17:3). Međutim, danas su mnogi ljudi slični Jeremijinim suvremenicima — odbacuju i čak napadaju ono što je Bog dao zapisati u Bibliji. Oni se uzdaju u politička rješenja iza kojih stoji koristoljublje, isprazna ljudska razmišljanja i beskorisne ideologije i filozofije koje obeščašćuju Boga (1. Korinćanima 3:18-20; Kološanima 2:8). Dakle, očito je što predstavlja bolji izbor. U koga ćete se Vi uzdati? U Jehovu koji je ”izvor žive vode” ili u ”studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode”?