KASNO je navečer. Vlasnik restorana sprema se da ga zatvori i ode kući. No dvije žene s djetetom ulaze i naručuju jelo. Vlasnik je zaista umoran i najradije bi im rekao da je zatvoreno, ali ipak odlučuje poslužiti ih. Dok žene pričaju i jedu, dijete trči po restoranu, ispadaju mu keksi i gazi po njima. Umjesto da ga umiri, majka se smiješi. Kada gosti naposljetku odu, iscrpljeni vlasnik ostaje da bi počistio nered.

I ti vjerojatno uviđaš da mnogi roditelji ne uspijevaju dobro odgojiti svoju djecu, što pokazuje i ovaj prizor iz stvarnog života. Razlozi mogu biti različiti. Neki su roditelji previše popustljivi i prepuštaju djecu samoj sebi, smatrajući da ih ne treba sputavati ograničenjima. Drugi su toliko zaposleni da nemaju vremena posvetiti se djeci i poučavati ih. Nekim je roditeljima škola na prvom mjestu, pa djetetu daju gotovo neograničenu slobodu ako dobiva dobre ocjene i ako se upiše na neki prestižni fakultet.

Zato neki smatraju da roditelji i društvo u cjelini moraju promijeniti svoj način razmišljanja. Kao dokaz navode to što se djeca počinju baviti svim oblicima kriminala i što nasilje u školama poprima epidemijske razmjere. Zato je ravnatelj jedne osnovne škole u Seulu, u Republici Koreji, naglasio da rad na djetetovoj osobnosti treba imati prioritet. On je rekao: “Znanje vrijedi tek kad je karakter dobar.”

Mnogi roditelji koji žele da se njihova djeca upišu na fakultet i uspiju u životu oglušuju se na sva upozorenja. Ako si roditelj, kakva osoba bi htio da bude tvoje dijete? Bi li htio da izraste u moralnu i odgovornu osobu? U osobu koja je obzirna prema drugima, fleksibilna i optimistična? Sigurno da to želiš, i zato te potičemo da pročitaš sljedeći članak.