Kako kršćanska skupština gleda na proždrljivost?

Božja Riječ osuđuje opijanje i proždrljivost jer su to neprihvatljive navike za onoga tko služi Bogu. Stoga kršćanska skupština na izjelicu koji se ne želi promijeniti gleda isto kao na okorjelog pijanicu. Ni pijanica ni izjelica ne mogu biti dio kršćanske skupštine.

U Pričama Salamunovim 23:20, 21 stoji: “Ne budi među pijanicama ni među izjelicama. Jer pijanica i izjelica osiromašiće, i spavač hodiće u ritama.” U 5. Mojsijevoj 21:20 čitamo o ‘samovoljnoj i nepokornoj’ osobi koja je prema Mojsijevom zakonu zaslužila smrt. Taj redak navodi da su dvije karakteristike tog buntovnog i nepokajničkog pojedinca bile te da je ‘izjelica i pijanica’. Prema tome, u drevnom se Izraelu proždrljivost smatralo neprihvatljivom navikom za one koji su željeli služiti Bogu.

No što je proždrljivost i što Kršćanska grčka pisma kažu o tome? Prema definiciji proždrljiv je onaj koji mnogo i pohlepno jede. Dakle, proždrljivost je jedan oblik pohlepe, a Božja Riječ nam kaže da “pohlepne osobe” neće naslijediti Božje Kraljevstvo  (1. Korinćanima 6:9, 10; Filipljanima 3:18, 19; 1. Petrova 4:3). Osim toga, kad je apostol Pavao upozorio kršćane da ne smiju činiti “djela tijela”, spomenuo je “pijanke, razuzdane gozbe i tome slično” (Galaćanima 5:19-21). Pijanke i razuzdane gozbe često su popraćene prejedanjem. Pored toga, proždrljivost je sigurno uključena u Pavlov izraz “i tome slično”. Kao i u slučaju ostalih “djela tijela”, kršćanin koji je svima poznat po proždrljivosti i koji uporno odbija promijeniti svoje pohlepno vladanje mora biti udaljen iz skupštine (1. Korinćanima 5:11, 13). *

Premda Božja Riječ pijanicu i izjelicu stavlja na isti nivo, pijanicu je puno lakše prepoznati nego izjelicu. Znakovi pijanstva uglavnom su prilično vidljivi. S druge strane, puno je teže razlučiti kada se za nekoga sa sigurnošću može tvrditi da je izjelica jer se to ne može zaključiti samo na temelju vanjskog izgleda. Stoga skupštinski starješine moraju biti jako pažljivi i razboriti kad rješavaju takve slučajeve.

Naprimjer, gojaznost može, a i ne mora, biti znak proždrljivosti. Pretilost može biti posljedica neke bolesti. Nasljedni faktori također mogu doprinijeti gojaznosti. Ne bismo trebali zaboraviti ni to da se pretilost odnosi na nečije fizičko stanje, dok je proždrljivost pitanje stava. Pretilost se definira kao pretjerano skupljanje masti u tijelu, dok je proždrljivost pohlepno ili neumjereno zadovoljenje užitaka. Dakle, proždrljivost se ne određuje po nečijoj debljini, nego po nečijem stavu prema hrani. Osoba može biti normalne težine ili čak mršava, a isto biti izjelica. Osim toga, pojam idealne težine ili oblika tijela uvelike se razlikuje od zemlje do zemlje.

Koji su znakovi proždrljivosti? Izjelica se gotovo nikada ne zna svladati, čak se prežderava do te mjere da mu bude zlo ili mučno. To što ne pokazuje samosvladavanje dokaz je da mu nije istinski stalo do sramote koju nanosi Jehovi i njegovom narodu koji je na dobrom glasu (1. Korinćanima 10:31). Međutim, ako se netko povremeno prejeda, ne treba ga samim tim smatrati ‘pohlepnim’ (Efežanima 5:5). Unatoč tome, u skladu s Galaćanima 6:1 tom kršćaninu možda treba pružiti pomoć. Pavao kaže: “Braćo, ako čovjek i napravi neki krivi korak prije nego je svjestan toga, vi koji ste duhovno osposobljeni nastojte ispraviti takvoga u duhu blagosti.”

Zašto je biblijski savjet da se izbjegava neumjereno jedenje naročito važan danas? Zato što je Isus osobito za naše vrijeme upozorio: “Pazite na sebe da vaša srca nikad ne otežaju prekomjernim jelom i opijanjem i tjeskobnim životnim brigama, i da vas taj dan ne zatekne iznenada kao zamka” (Luka 21:34, 35). Izbjegavanje prejedanja jedan je od važnih načina kako izbjeći duhovno štetan način života.

Umjerenost je kršćanska vrlina (1. Timoteju 3:2, 11). Stoga će Jehova sigurno pomoći svima koji iskreno nastoje primjenjivati biblijske savjete o umjerenosti u jelu i piću (Hebrejima 4:16).