UTABORENI na moapskim ravnicama 1473. pr. n. e., Izraelci su se nesumnjivo jako obradovali kad su čuli sljedeće riječi: “Spremite sebi brašnjenice; jer ćete do tri dana prijeći preko Jordana da uđete i uzmete zemlju koju vam Jehova Bog vaš daje u nasljedstvo” (Jozua 1:11). Njihovom 40-godišnjem boravku u pustinji približio se kraj.

Nešto više od dva desetljeća nakon toga izraelski vođa Jozua stajao je usred kanaanske zemlje te narodnim starješinama rekao: “Vidite, razdijelio sam vam ždrijebom ove narode, koji ostaše, u nasljedstvo po plemenima vašim od Jordana, sve narode koje istrijebih, do velikoga mora na zapad. I Jehova Bog vaš razgnaće ih ispred vas i istrijebiće ih ispred vas, i naslijedićete zemlju njihovu, kao što vam je rekao Jehova Bog vaš” (Jozua 23:4, 5).

Jozuina knjiga, koju je on napisao 1450. pr. n. e., uzbudljiv je povijesni zapis o događajima koji su se odigravali tijekom 22 godine. Budući da se nalazimo na pragu obećanog novog svijeta, u sličnom smo položaju kao Izraelci koji su bili spremni zauzeti Obećanu zemlju. Obratimo stoga svu svoju pažnju Jozuinoj knjizi (Hebrejima 4:12).

Jehova je Jozui dao vrlo važan zadatak. Rekao mu je: “Mojsije sluga moj umrije; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana ti i sav taj narod u zemlju koju ja dajem sinovima Izraelovim” (Jozua 1:2). Jozua je narod od nekoliko milijuna ljudi morao voditi u Obećanu zemlju. Vršeći pripreme za ulazak u nju, poslao je dvojicu uhoda u Jerihon — grad koji je prvi trebao biti osvojen. U tom je gradu živjela bludnica Rahaba, koja je čula za moćna djela što ih je Jehova učinio za svoj narod. Ona je zaštitila uhode i pomogla im, a oni su njoj obećali da će biti pošteđena.

Kada su se uhode vratile, Jozua i narod bili su spremni za prijelaz preko Jordana. Iako nabujala, rijeka za njih nije predstavljala prepreku jer je Jehova prouzročio da se uzvodni dio rijeke zaustavi, a ostatak oteče u Mrtvo more. Nakon prelaska Jordana Izraelci su podigli tabor kod Gilgala, blizu Jerihona. Četiri dana kasnije, uvečer 14. abiba, proslavili su Pashu u pustinjskim ravnicama Jerihona (Jozua 5:10). Sutradan su počeli jesti neke od plodova one zemlje te su prestali dobivati manu. U to je vrijeme Jozua obrezao sve muške članove naroda koji su se rodili u pustinji.

 Odgovori na biblijska pitanja:

2:4, 5 — Zašto je Rahaba krivo uputila kraljeve ljude koji su tražili uhode? Rahaba je riskirala život i zaštitila uhode zato što je razvila vjeru u Jehovu. Zbog toga onima koji su željeli nauditi Božjem narodu nije bila obavezna otkriti gdje se nalaze uhode (Matej 7:6; 21:23-27; Ivan 7:3-10). Rahaba je zapravo “djelima bila proglašena pravednom”, a u ta se djela ubraja i krivo upućivanje kraljevih izaslanika (Jakov 2:24-26).

5:14, 15 — Tko je “vojvoda vojske Jehovine”? Vojvoda koji je došao ojačati Jozuu kad je počelo osvajanje Obećane zemlje po svemu sudeći je “Riječ”, odnosno Isus Krist dok je živio na nebu prije nego što se rodio kao čovjek (Ivan 1:1; Danijel 10:13). Doista je ohrabrujuće znati da proslavljeni Isus Krist danas pomaže Božjem narodu dok vodi duhovni rat!

Pouke za nas:

1:7-9 Svakodnevno čitanje Biblije, redovito razmišljanje o njenoj poruci i primjenjivanje onoga što učimo neophodno je za duhovni napredak.

1:11 Jozua je rekao narodu da se sam treba pobrinuti za hranu, a ne čekati da mu je Bog pošalje i ništa ne raditi. Isusov savjet da se prestanemo tjeskobno brinuti za životne potrebe i njegovo obećanje da će nam se “sve drugo dodati” ne znače da ništa ne trebamo poduzimati kako bismo zbrinjavali svoje potrebe (Matej 6:25, 33).

2:4-13 Nakon što je čula za Jehovina velika djela i shvatila da živi u odlučujućem vremenu, Rahaba je odlučila stati na stranu njegovih slugu. Ako već neko vrijeme proučavaš Bibliju i uviđaš da živimo u “posljednjim danima”, ne bi li se trebao odlučiti da služiš Bogu? (2. Timoteju 3:1).

3:15 Kad su mu uhode iz Jerihona donijele dobre vijesti, Jozua je brzo reagirao, ne čekajući da se smanji vodostaj Jordana. Kad treba uraditi nešto što je povezano s obožavanjem pravog Boga, moramo odvažno djelovati, a ne čekati naizgled povoljnije vrijeme.

4:4-8, 20-24 Dvanaest kamenova uzetih iz korita rijeke Jordana trebalo je Izraelcima biti za spomen. Jehovina djela kojima svoj današnji narod izbavlja od neprijatelja također ih podsjećaju da je on s njima.

Grad Jerihon se ‘zatvorio i nitko nije mogao izlaziti niti ulaziti’ (Jozua 6:1). Kako će grad biti osvojen? Jehova je u vezi s tim Jozui dao konkretne upute. Zidovi su ubrzo pali, a grad je razoren. Spašeni su samo Rahaba i njena obitelj.

Sljedeći na redu bio je kraljevski grad Haj. Uhode su izvijestile da grad ima malo stanovnika, tako da za njegovo osvajanje nije trebalo puno ljudi. Međutim, oko 3 000 vojnika koji su poslani da napadnu grad razbježalo se pred stanovnicima Haja. Zašto? Jehova nije bio s Izraelcima. Ahan iz Judinog plemena počinio je grijeh tijekom napada na Jerihon. Nakon što je razriješio tu situaciju, Jozua je krenuo na Haj. Budući da je već pobijedio Izraelce, hajski kralj željno je  čekao da se opet bori s njima. No, računajući na samouvjerenost Hajana, Jozua je ovaj put upotrijebio drugačiju strategiju te osvojio grad.

Gabaon je bio ‘veliki grad, veći od Haja, i svi ljudi u njemu bili su hrabri’ (Jozua 10:2). Međutim, kad su Gabaonjani čuli za pobjedu Izraelaca nad Jerihonom i Hajem, poslužili su se lukavstvom i naveli Jozuu da s njima sklopi mir i savez. Okolni narodi smatrali su njihov potez prijetnjom. Pet kraljeva udružilo se u savez i napalo Gabaon. Izraelci su spasili Gabaonjane i do nogu potukli napadače. Pod Jozuinim zapovjedništvom Izraelci su osvojili i gradove na jugu i zapadu te porazili savez kraljeva sa sjevera. Zapadno od Jordana poražen je 31 kralj.

 Odgovori na biblijska pitanja:

10:13 — Kako je moguće da se dogodi tako čudesna pojava? “Ima li što teško Jehovi”, Stvoritelju neba i Zemlje? (1. Mojsijeva 18:14). Ako hoće, Jehova može upravljati kretanjem Zemlje, tako da promatraču na njoj izgleda da Sunce i Mjesec stoje na mjestu. On isto tako može utjecati na lom zraka svjetlosti sa Sunca i Mjeseca kako bi svjetlo i dalje sjalo, a da se pritom Zemlja i Mjesec normalno gibaju. U svakom slučaju, u ljudskoj povijesti više “ne bi takvoga dana” (Jozua 10:14).

10:13 — Što je ‘knjiga istinitog’? Ta knjiga ponovno se spominje u 2. Samuelovoj 1:18 zajedno s pjesmom pod nazivom “Lûk” — tužaljkom koja govori o izraelskom kralju Saulu i njegovom sinu Jonatanu. ‘Knjiga istinitog’ vjerojatno je bila zbirka pjesama o herojskim povijesnim događajima, a Hebrejima je nesumnjivo bila dobro poznata.

Pouke za nas:

6:26; 9:22, 23 Prokletstvo koje je Jozua izrekao u vrijeme razorenja Jerihona ispunilo se nakon otprilike 500 godina (1. Kraljevima 16:34). Isto tako, prokletstvo koje je Noa izrekao za svog unuka Kanaana obistinilo se kad su Gabaonjani Izraelcima postali radna snaga (1. Mojsijeva 9:25, 26). Jehovina riječ uvijek se ostvari.

7:20-25 Neki bi možda Ahanovu krađu mogli smatrati neznatnim prijestupom, smatrajući da time nikome nije nanesena šteta. Možda na sitne krađe i manje povrede biblijskog zakona gledaju s takvim stavom. Međutim, mi trebamo biti odlučni poput Jozue i odupirati se pritiscima da učinimo nešto nezakonito ili nemoralno.

9:15, 26, 27 Obećanja koja dajemo moramo ozbiljno shvaćati i uvijek trebamo održati svoju riječ.

U poodmakloj dobi — imao je blizu 90 godina — Jozua je počeo s podjelom zemlje. To je bio zaista ogroman zadatak! Rubenovo, Gadovo i polovina Manasijinog plemena već su dobili svoje nasljedstvo istočno od Jordana. Sada su ostala plemena trebala dobiti nasljedstvo na zapadnoj strani, i to izvlačenjem ždrijeba.

Šator za obožavanje smješten je u Silu, na području Efraima. Kaleb je dobio grad Hebron, a Jozua Tamnat-Saru. Levitima je dano 48 gradova, od kojih su 6 bili gradovi-utočišta. U povratku na svoje nasljedstvo istočno od Jordana, ratnici iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manasijinog plemena sagradili su žrtvenik “velik i naočit” (Jozua 22:10). Plemena zapadno od Jordana taj su čin protumačila kao otpadništvo te je umalo izbio međuplemenski rat. No spremnost na otvoreni razgovor spriječila je krvoproliće.

Nakon što je neko vrijeme živio u Tamnat-Sari, Jozua je sazvao sve starješine, poglavare, suce i upravitelje u Izraelu te ih potaknuo da budu hrabri i ostanu vjerni Jehovi. Kasnije je Jozua u Sihemu okupio sva izraelska plemena. Tamo se osvrnuo na ono što je Jehova činio od vremena Abrahama te ih je još jednom potaknuo da se ‘boje Jehove i služe mu vjerno i istinito’. Narod je nato odgovorio: “Jehovi Bogu svojemu služićemo i glas njegov slušaćemo” (Jozua 24:14, 15, 24). Poslije ovih događaja Jozua je umro u dobi od 110 godina.

Odgovori na biblijska pitanja:

13:1 — Zar to nije u suprotnosti s onim što piše u Jozui 11:23? Ne, jer se osvajanje Obećane zemlje odvijalo u dvije etape: prvo je cijeli narod porazio 31 kanaanskog kralja  i tako slomio moć Kanaanaca, a potom su plemenski i samostalni pothvati doveli do potpunog osvajanja zemlje (Jozua 17:14-18; 18:3). Iako Izraelci nisu otjerali sve Kanaance, oni koji su preživjeli nisu bili stvarna prijetnja sigurnosti Izraela (Jozua 16:10; 17:12). U Jozui 21:44 stoji: “Umiri ih Jehova od svuda unaokolo.”

24:2 — Je li Abrahamov otac Tare štovao idole? Tare u početku nije bio sluga Jehove Boga. Vjerojatno je štovao boga-Mjeseca koji se zvao Sin — jednog od glavnih bogova u Uru. Prema židovskoj tradiciji, Tare je možda čak izrađivao idole. Međutim, kad je Abraham poslušao Božju zapovijed i napustio Ur, Tare je pošao s njim u Haran (1. Mojsijeva 11:31).

Pouke za nas:

14:10-13 Iako je imao 85 godina, Kaleb je tražio da iz područja Hebrona istjera neprijatelje, što je bio težak zadatak. Na tom području živjeli su Enacimi — neuobičajeno veliki ljudi. Uz Jehovinu pomoć taj iskusni ratnik uspio je osvojiti Hebron, koji je postao grad-utočište (Jozua 15:13-19; 21:11-13). Kalebov primjer pokazuje da se ne trebamo bojati preuzeti teža teokratska zaduženja.

22:9-12, 21-33 Moramo paziti da ne bismo pogrešno procjenjivali tuđe motive.

Ljudima koji su u Izraelu imali velike odgovornosti ostarjeli je Jozua rekao: “Nije izostalo ništa od svega dobra što vam je obećao Jehova Bog vaš, sve vam se navršilo” (Jozua 23:14). Istinitost tih riječi zaista je zorno prikazana u povijesnom izvještaju o Jozui!

“Jer sve što je prije napisano, napisano je nama za pouku, da bismo svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imali nadu”, napisao je apostol Pavao (Rimljanima 15:4). Možemo biti sigurni da će Bog ispuniti svoja obećanja i da naša nada nije uzaludna. Niti jedno obećanje neće izostati; sva će se ispuniti.