JESI li ikada rekao: “Imam osjećaj da to nije ispravno” ili “Ne mogu učiniti to što tražiš od mene. Nešto mi govori da to nije u redu”? To je bio “glas” tvoje savjesti — unutarnji osjećaj za ispravno i pogrešno — koji nekoga optužuje ili opravdava. Da, savjest je urođena ljudima.

Iako je otuđen od Boga, čovjek ipak može razlikovati ispravno i pogrešno. On to može jer je stvoren na Božju sliku, pa donekle odražava Božje osobine kao što su mudrost i pravednost (1. Mojsijeva 1:26, 27). Pod Božjim nadahnućem apostol Pavao je o tome napisao: “Kad god ljudi iz nacija, koji nemaju zakona, po prirodi čine ono što je u zakonu, oni su, iako nemaju zakona, sami sebi zakon. Upravo oni pokazuju da je bît zakona zapisana u njihovim srcima, dok njihova savjest svjedoči s njima i dok, u svojim mislima, bivaju optuženi ili pak opravdani” * (Rimljanima 2:14, 15).

Taj moralni osjećaj, naslijeđen od prvog čovjeka Adama, u ljudima svih rasa i nacionalnosti djeluje kao “zakon”, odnosno svojevrsno pravilo ponašanja. To je sposobnost da sami sebe ispitamo i ocijenimo (Rimljanima 9:1). Adam i Eva pokazali su da imaju tu sposobnost jer su se sakrili čim su prekršili Božji zakon (1. Mojsijeva 3:7, 8). Kako savjest djeluje vidi se i u načinu na koji je kralj David reagirao kad je uvidio da je sagriješio time što je izvršio popis stanovništva. Biblija kaže da ga je to ‘taknulo u srce’ (2. Samuelova 24:1-10).

To što se možemo osvrnuti na prošlost i ocijeniti svoje vladanje može dovesti do jako važnog koraka, a to je pokajanje koje Bog prihvaća. David je napisao: “Kad mučah, posahnuše kosti moje od uzdisanja mojega po cijeli dan. Grijeh svoj kazah tebi, i krivice svoje ne zatajih; rekoh: ispovijedam Jehovi prijestupe svoje; i ti skide s mene krivicu grijeha mojega” (Psalam 32:3, 5). Dakle, savjest koja nije otupjela može navesti grešnika da se vrati k Bogu tako što mu pomaže da shvati da mu je potrebno Božje oproštenje te da treba uvažavati njegova mjerila (Psalam 51:1-4, 9, 13-15).

Savjest nas također upozorava ili vodi kad moramo birati ili donijeti kakvu odluku koja se tiče moralnih načela. Takvo djelovanje savjesti vjerojatno je pomoglo Josipu da unaprijed shvati kako je preljub neispravan i loš te da bi zgriješio Bogu ako bi ga počinio. Konkretan zakon koji je zabranjivao preljub tek je kasnije uključen u Deset zapovijedi koje je dobio Izrael (1. Mojsijeva 39:1-9; 2. Mojsijeva 20:14). Prema tome,  savjest će nam biti od još veće koristi ako je tako oblikovana da nas vodi, a ne samo osuđuje. Djeluje li tako tvoja savjest?

Iako je savjest urođena, taj je dar nažalost manjkav. Premda su ljudi imali savršen početak, “svi su sagriješili i ne dostižu Božju slavu” (Rimljanima 3:23). Zbog grijeha i nesavršenosti savjest se može iskvariti i možda više u potpunosti ne djeluje onako kako je Bog isprva želio (Rimljanima 7:18-23). Osim toga, na savjest mogu utjecati vanjski faktori poput odgoja, mjesnih običaja, vjerovanja ili sredine iz koje potječemo. Izopačeni moral i sve niži kriteriji u svijetu ne mogu biti mjerilo za izgrađivanje savjesti.

Kršćanin stoga mora imati dodatnu pomoć, naime pouzdana i ispravna mjerila, koja se nalaze u Božjoj Riječi, Bibliji. Ona mogu voditi savjest kako bi ispravno procjenjivala i prosuđivala (2. Timoteju 3:16). Kad je savjest oblikovana u skladu s Božjim mjerilima, može nas bolje štititi u moralnom pogledu, omogućujući nam da ‘razlikujemo i ispravno i neispravno’ (Hebrejima 5:14). Bez Božjih načela savjest nas možda neće peći kad skrenemo na krivi put. “Neki se put čini čovjeku prav”, kaže Biblija, “a kraj mu je put k smrti” (Priče Salamunove 16:25; 17:20).

Božja Riječ daje jasne smjernice i upute u vezi s nekim životnim područjima i dobro je da ih slušamo. S druge strane, postoje mnoge situacije za koje u Bibliji nema konkretnih uputa. To može biti slučaj u vezi s izborom posla, zdravstvenim pitanjima, rekreacijom, odijevanjem i cjelokupnim izgledom te drugim područjima. Nije lako znati kako postupiti svaki put i ujedno donijeti ispravnu odluku. Zbog toga trebamo imati stav kakav je imao David, koji se molio: “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega” (Psalam 25:4, 5). Što bolje razumijemo Božja gledišta i mjerila, to lakše možemo ispravno procijeniti svoje okolnosti i donijeti odluke čiste savjesti.

Dakle, kad se suočimo s nekim problemom ili stojimo pred nekom odlukom, najprije trebamo razmisliti o biblijskim načelima koja govore o tome. Neka od njih mogu biti: poštovati glavu obitelji  (Kološanima 3:18, 20), biti pošten u svemu (Hebrejima 13:18), mrziti zlo (Psalam 97:10), težiti za mirom (Rimljanima 14:19), pokazivati poslušnost vlastima (Matej 22:21; Rimljanima 13:1-7), biti odan isključivo Bogu (Matej 4:10), ne biti dio svijeta (Ivan 17:14), kloniti se lošeg društva (1. Korinćanima 15:33), pristojno se odijevati (1. Timoteju 2:9, 10) i ne navoditi druge na spoticanje (Filipljanima 1:10). Kad prepoznamo odgovarajuće biblijsko načelo, naša će savjest biti bolje izgrađena te ćemo moći donijeti ispravnu odluku.

Da bi nam savjest pomagala, moramo je slušati. Samo ako odmah reagiramo na glas savjesti oblikovane po biblijskim načelima, ona nam koristi. Ispravno oblikovanu savjest možemo usporediti s lampicom na kontrolnoj ploči automobila. Zamislimo da se upali lampica tlaka ulja koja nas upozorava da imamo malo ulja. Što bi se dogodilo ako ne bismo odmah nešto poduzeli, nego bismo nastavili voziti? Mogli bismo uzrokovati velik kvar na motoru. Slično tome, naša savjest, odnosno naš unutarnji glas, može nas upozoriti da neki postupak nije ispravan. Ona uspoređuje biblijska mjerila i vrijednosti s postupkom koji smo učinili ili kanimo učiniti te daje upozorenje, kao lampica na kontrolnoj ploči. Kad poslušamo to upozorenje, ne samo da ćemo izbjeći loše posljedice neispravnog postupanja nego će i naša savjest i dalje ispravno djelovati.

Što ako odlučimo zanemariti upozorenje? Savjest će s vremenom postati neosjetljiva. Posljedice upornog zanemarivanja i zatomljivanja savjesti može se usporediti s onim što se događa nakon žigosanja tijela. Takvo tkivo nema živčanih završetaka, postane neosjetljivo (1. Timoteju 4:2). Savjest koja mu je slična više ne reagira kad učinimo grijeh niti nas upozorava kako ne bismo ponovili grijeh. Otupjela savjest zanemaruje biblijska mjerila za ispravno i pogrešno, pa je ona loša savjest. To je uprljana savjest, a onaj tko je ima ‘izgubio je svaki moralni osjećaj’ te je otuđen od Boga (Efežanima 4:17-19; Titu 1:15). Kakva je to samo strašna posljedica zanemarivanja glasa savjesti!

Potrebno je ulagati stalan napor da bi se sačuvala čista savjest. Apostol Pavao je rekao:  “Stalno i nastojim biti svjestan toga da se nisam ogriješio o Boga i ljude” (Djela apostolska 24:16). Kao kršćanin on je stalno ispitivao svoje postupke i ispravljao ih kako se ne bi ogriješio o Boga. Pavao je znao da Bog na koncu odlučuje o tome je li ono što činimo ispravno ili nije (Rimljanima 14:10-12; 1. Korinćanima 4:4). Pavao je rekao: ‘Sve je golo i otvoreno izloženo očima onoga kome moramo položiti račun’ (Hebrejima 4:13).

Također je spomenuo da se trudio ne ogriješiti se o ljude. Jedan dobar primjer toga je njegov savjet kršćanima u Korintu o ‘jedenju hrane prinesene idolima’. Rekao je da je važno uzeti u obzir savjest drugih čak i ako neki postupak s gledišta Božje Riječi sam po sebi nije pogrešan. U suprotnom bismo mogli uzrokovati duhovnu ‘propast svoje braće za koju je Krist umro’. Mogli bismo i razoriti svoj odnos s Bogom (1. Korinćanima 8:4, 11-13; 10:23, 24).

Stoga nastavi oblikovati svoju savjest i sačuvaj je čistom. Kad donosiš odluke, traži Božje vodstvo (Jakov 1:5). Proučavaj Božju Riječ i dozvoli njenim načelima da oblikuju tvoj um i srce (Priče Salamunove 2:3-5). Kad moraš donijeti ozbiljnu odluku, obrati se zrelim kršćanima kako bi se uvjerio da ispravno razumiješ biblijska načela koja su u to uključena (Priče Salamunove 12:15; Rimljanima 14:1; Galaćanima 6:5). Razmisli kako će tvoja odluka utjecati na tvoju savjest, na druge, a iznad svega na tvoj odnos s Jehovom (1. Timoteju 1:5, 18, 19).

Savjest je divan dar našeg nebeskog Oca punog ljubavi, Jehove Boga. Koristimo li je u skladu s voljom onoga tko nam ju je dao, približit ćemo se svom Stvoritelju. Dok se trudimo ‘zadržati dobru savjest’ u svemu što činimo, sve više pokazujemo da smo stvoreni na Božju sliku (1. Petrova 3:16; Kološanima 3:10).