KENNY, koji je radio u uspješnoj tvrtki za burzovno posredništvo, vozio je skup automobil te je živio u luksuznom stanu na vrhu zgrade u bogatoj četvrti jednog velikog grada. Kao iskusan padobranac, volio je uzbuđenje koje mu je donosilo skakanje s visine od više tisuća metara. Je li zahvaljujući svemu tome osjećao da mu je život ispunjen? Prema časopisu The Wall Street Journal, on je rekao: “Imam 45 godina, a pred sobom ne vidim ništa... Moj je život prazan.”

Elyn se posvetila tome da postane vrhunska klizačica. Konačno je u tome i uspjela te je došla na sam vrh. Postala je slavna, kao što je i željela. “Ali gdje je ta silna sreća koju bih trebala osjećati?” razočarano se pitala. “Osjećala sam se strašno usamljeno. Znala sam da će starost brzo doći i da će mi život, premda sam bila materijalno osigurana, biti prilično prazan ukoliko mi to bude jedini smisao života.”

 Hideo je bio poznati umjetnik koji se vješto služio bojama. Živio je za svoju umjetnost. Svoja umjetnička djela nije prodavao jer je smatrao da bi time obezvrijedio umjetnost. Pretkraj svog života, a poživio je 98 godina, većinu svojih djela poklonio je muzeju. Svoj je život posvetio svojoj umjetnosti. Pa ipak, na koncu nije bio zadovoljan jer je smatrao da bi mu trebala čitava vječnost da se usavrši u tome.

Neki su se ljudi posvetili tome da pomažu drugima. Uzmimo za primjer čovjeka koji je imao visok položaj u filmskoj industriji u Hollywoodu. Kao potpredsjednik jedne od najvećih filmskih kompanija u Sjedinjenim Državama, družio se sa slavnim osobama te je živio u bogatoj četvrti. Kad je prilikom godišnjeg odmora posjetio Kambodžu, neka ga je djevojčica molila da joj da nešto novca dok je jeo u kafiću u Phnom Penhu. On joj je dao jedan dolar i sok. Djevojčica je bila sretna. No iduće je večeri ponovno došla i ponovno tražila od ljudi novac. Uvidio je da joj jednokratna pomoć nije dovoljna.

Godinu dana kasnije odlučio je promijeniti karijeru. Više nije želio raditi za industriju zabave, već je odlučio pomagati siromašnima u Kambodži. Osnovao je školu u kojoj su polaznicima osigurani smještaj, hrana i obrazovanje. Pa ipak, osjećaji su mu stalno podijeljeni — istovremeno je sretan i zadovoljan zbog onoga što je postigao, ali i ojađen i frustriran zbog sve većih problema s kojima se mora boriti.

Sve četiri spomenute osobe mislile su da znaju čemu žele posvetiti svoj život. Pa ipak, kad su konačno ostvarile cilj za kojim su toliko ustrajno težile, osjećale su se praznima. Čemu si ti posvetio svoj život? Što ti je u životu najvažnije? Jesi li siguran da na koncu nećeš požaliti zbog načina na koji si ga proveo?