1, 2. (a) O kojoj Sotoninoj optužbi govori knjiga o Jobu? (b) Kako znamo da se Sotona nije prestao rugati Jehovi nakon Jobove smrti?

JEHOVA je dopustio Sotoni da iskuša odanost njegovog vjernog sluge Joba. Tako je Job izgubio svu stoku, djecu i zdravlje. No kad je Sotona doveo u pitanje Jobovu odanost Bogu, on zapravo nije ciljao samo na Joba. “Koža za kožu! Sve što čovjek ima dat će za dušu svoju”, tvrdio je Sotona. Tom je optužbom pokrenuo sporno pitanje koje se nije ticalo samo Joba. Ono je ostalo otvoreno još dugo nakon Jobove smrti — sve do danas (Job 2:4).

² Oko 600 godina nakon Jobovih kušnji Salamun je pod nadahnućem napisao: “Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce, da mogu odgovoriti onome koji mi se ruga” (Izr. 27:11). Sotona je očito još i tada optuživao Jehovu. Osim toga apostol Ivan je u jednoj od svojih vizija vidio Sotonu kao optužitelja Božjih slugu, a ta se vizija počela ispunjavati nakon što je on zbačen s neba nedugo nakon uspostave Božjeg Kraljevstva 1914. I dan-danas, kad je kraj ovom zlom svijetu tako blizu, Sotona dovodi u pitanje boguodanost Jehovinih slugu (Otkr. 12:10).

3. Koje važne pouke izvlačimo iz knjige o Jobu?

 ³ Razmotrimo stoga tri važne pouke koje izvlačimo iz knjige o Jobu. Kao prvo, Jobove kušnje otkrivaju tko je pravi neprijatelj ljudskog roda i tko stoji iza proganjanja Božjeg naroda. Taj neprijatelj je Sotona Đavo. Kao drugo, s kakvim god se kušnjama suočili, prisan odnos s Bogom pomoći će nam da mu ostanemo odani. Kao treće, kad se nađemo u nevoljama u kojima se iskušava naša odanost Bogu, on će i nama dati snage da ustrajemo, kao što je dao i Jobu. Jehova to čini putem svoje Riječi, svoje organizacije i svog svetog duha.

4. Tko je kriv za loše stanje u svijetu?

⁴ Mnogi ne vjeruju da Sotona postoji. Premda su možda zabrinuti zbog lošeg stanja u svijetu, ne uviđaju da je pravi uzročnik toga Sotona Đavo. Istina, ljudi su sami krivi za mnoge nevolje koje doživljavaju. Naši praroditelji Adam i Eva odlučili su biti neovisni o svom Stvoritelju. Otada su ljudi iz naraštaja u naraštaj postupali vrlo nerazborito. No ne zaboravimo da je Đavo bio taj koji je naveo Evu da se pobuni protiv Boga. On je začetnik zlog svijeta koji su izgradili nesavršeni, smrtni ljudi koji su pod njegovom vlašću. Budući da je Sotona “bog ovoga svijeta”, u ljudskom društvu dolaze do izražaja njegove osobine: ponos, svadljivost, ljubomora, pohlepa, lažljivost i buntovnost (2. Kor. 4:4; 1. Tim. 2:14; 3:6; pročitaj Jakova 3:14, 15). Te osobine dovode do političkih i vjerskih sukoba, mržnje, korupcije i nereda, a sve to uvelike doprinosi ljudskoj patnji.

5. Na što nas potiče sve ono što smo naučili iz Biblije?

⁵ Mi Jehovini sluge doista možemo biti radosni što znamo sve to! Mi znamo tko je kriv za sve gore stanje u svijetu. Zar nas to ne potiče da idemo u službu propovijedanja i kažemo ljudima tko je naš pravi neprijatelj? Nismo li sretni što možemo zastupati pravog Boga, Jehovu, i objasniti ljudima kako će on uništiti Sotonu i okončati sve ljudske patnje?

6, 7. (a) Tko je kriv za proganjanje Božjeg naroda? (b) Kako možemo oponašati Elihua?

⁶ Sotona nije kriv samo za brojne nedaće koje pogađaju ovaj svijet nego i za progonstvo koje doživljava Božji narod. On je naumio iskušati i našu odanost Bogu. Isus Krist je rekao apostolu Petru: “Šimune, Šimune, evo, Sotona je zatražio da vas rešeta kao pšenicu” (Luka 22:31). Svi mi koji idemo Isusovim stopama bit ćemo na neki način iskušani. Petar je usporedio Đavla s “ričućim  lavom koji traži koga da proždre”, a Pavao je rekao: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će progonjeni” (1. Petr. 5:8; 2. Tim. 3:12).

⁷ Kako možemo pokazati da smo svjesni tko je naš pravi neprijatelj kad neki naš brat ili sestra doživi tragediju? Nemojmo se udaljiti od brata koji je u nevolji, nego budimo poput Elihua, koji je pristupio Jobu kao pravi prijatelj! Pomozimo svom bratu u borbi protiv našeg zajedničkog neprijatelja, Sotone! (Izr. 3:27; 1. Sol. 5:25). Nastojmo mu pomoći da ostane odan Jehovi u svim kušnjama i da tako obraduje njegovo srce.

8. Zašto Sotona nije uspio odvratiti Joba od toga da iskazuje čast Jehovi?

⁸ Prva nevolja koju je Sotona nanio Jobu bio je gubitak stoke. Budući da je ona Jobu vjerojatno bila izvor prihoda, bila mu je vrlo vrijedna. No on ju je koristio i u obožavanju Jehove. Nakon što bi Job posvetio svoju djecu, “ustao bi rano ujutro i prinio žrtve paljenice za svakoga od njih, jer Job je govorio: ‘Možda su sinovi moji zgriješili i prokleli Boga u srcu svojemu.’ Tako je Job uvijek činio” (Job 1:4, 5). Dakle on je redovito prinosio Jehovi životinjske žrtve. No kad su počele njegove kušnje, više to nije mogao činiti. Tako više nije mogao “iskazivati čast Jehovi imetkom svojim” (Izr. 3:9). Ali mogao je iskazivati čast Jehovi svojim usnama, a to je i činio!

9. Što bi nam u životu trebalo biti najvrednije?

⁹ Bez obzira na to jesmo li bogati ili siromašni, mladi ili stari, zdravi ili bolesni, svi mi možemo razvijati prisan odnos s Jehovom. Kakve god kušnje doživjeli, prisan odnos s Jehovom pomoći će nam da mu ostanemo odani i da obradujemo njegovo srce. Čak su i neke osobe koje su imale prilično oskudno biblijsko znanje hrabro zastupale istinu i ostale odane Bogu.

10, 11. (a) Kakve je kušnje jedna naša sestra pretrpjela da bi dokazala svoju odanost Bogu? (b) Što je ona jasno pokazala Sotoni?

¹⁰ Uzmimo za primjer sestru Valjentinu Garnovskaju, jednu od mnogih Jehovinih svjedoka u Rusiji koji su poput vjernog Joba ostali odani Bogu i u najtežim kušnjama. Za istinu je čula od jednog brata 1945, kad je imala oko 20 godina. On je nju i njenu majku posjetio još dva puta kako bi razgovarao s njima o Bibliji, no Valjentina ga nakon toga više nikad nije vidjela. Međutim počela je svjedočiti svojim susjedima i zbog toga je bila uhićena i osuđena na osam godina logora. Godine 1953. bila je puštena na slobodu i odmah je nastavila propovijedati. Kasnije je ponovno bila uhićena. Ovaj put dobila je deset godina logora. Nakon što je nekoliko godina bila u jednom logoru,  prebačena je u jedan drugi. U njemu su bile neke naše sestre koje su imale Bibliju. Jednog dana jedna od njih pokazala ju je Valjentini. To je za nju bio posebno radostan trenutak! Dotad je Bibliju vidjela samo u rukama brata koji joj je svjedočio 1945.

¹¹ Valjentina je 1967. puštena na slobodu te se konačno mogla krstiti u znak predanja Jehovi. Tu je slobodu koristila kako bi revno propovijedala ljudima. A onda je 1969. ponovno bila uhićena i osuđena na tri godine zatvora. Unatoč tome nije prestala propovijedati. Do svoje smrti 2001. u istinu je dovela 44 osobe. U zatvorima i logorima provela je 21 godinu. Bila je spremna odreći se svega, pa čak i svoje slobode, samo da bi ostala odana Bogu. Pri kraju života rekla je: “Nikad nisam imala svoj dom. Sve što sam imala stalo bi u jednu putnu torbu, ali bila sam sretna i zadovoljna zbog toga što služim Jehovi.” Valjentina je jasno pokazala Sotoni da nije bio u pravu kad je tvrdio da ljudi u kušnjama neće ostati vjerni Bogu (Job 1:9-11). Ona je obradovala Jehovino srce. Možemo biti uvjereni da Jehova jedva čeka uskrsnuti Valjentinu i sve svoje druge sluge koji su mu ostali vjerni do smrti (Job 14:15).

12. Koju ulogu ljubav igra u našem odnosu s Jehovom?

¹² Naše prijateljstvo s Jehovom temelji se na ljubavi koju osjećamo prema njemu. Mi cijenimo Boga zbog njegovih divnih osobinama i svojski se trudimo živjeti u skladu s njegovim naumom. Suprotno Đavlovim tvrdnjama, mi ljubimo Jehovu i služimo mu dragovoljno i bezuvjetno. Ta iskrena ljubav daje nam snage da mu i u kušnjama ostanemo vjerni. A on zauzvrat “čuva put onih koji su mu vjerni” (Izr. 2:8; Psal. 97:10).

13. Kako Jehova gleda na našu službu?

¹³ Ljubav nas potiče da slavimo Jehovino ime, čak i ako ne možemo učiniti mnogo u službi. Jehova vidi naše ispravne poticaje i ne osuđuje nas ako ne možemo učiniti sve što bismo željeli. Njemu nije važno samo to što činimo nego i zašto to činimo. Premda je Job bio shrvan tugom i premda je silno patio, svojim je optužiteljima govorio o tome koliko ljubi Jehovu i njegova načela. (Pročitaj Joba 10:12; 28:28.) U zadnjem poglavlju knjige o Jobu Bog je rekao da se razgnjevio na Elifaza, Bildada i Sofara zato što nisu govorili istinu. S druge strane pokazao je da Job ima njegovo priznanje time što ga je četiri puta nazvao “sluga moj” i time što mu je rekao da se moli za trojicu prijestupnika (Job 42:7-9). Budemo li i mi tako postupali, Jehova će i na nas gledati s odobravanjem.

14. Kako je Jehova pomogao Jobu da ispravi svoj način razmišljanja?

¹⁴ Premda je bio nesavršen, Job je uspio ostati odan Bogu. U nekim situacijama, kad je bio pod velikim pritiskom, imao je pogrešne stavove. Naprimjer Jehovi je rekao: “Vapim k tebi, ali ti mi ne odgovaraš (...). Svom snagom ruke svoje ti me kao neprijatelj napadaš.” Osim toga Job je preveliku  pažnju poklanjao svojoj obrani kad je rekao: “Nisam kriv (...). Nema zla u rukama mojim i molitva je moja čista” (Job 10:7; 16:17; 30:20, 21). No Jehova je s ljubavlju ispravio Joba tako što mu je postavio niz pitanja koja su mu pomogla da ne bude usredotočen na sebe. Ona su mu ujedno pomogla da jasnije vidi Božju veličinu i čovjekovu neznatnost. Job je prihvatio Jehovine savjete i ispravio je svoj način razmišljanja. (Pročitaj Joba 40:8; 42:2, 6.)

15, 16. Na koje načine Jehova danas pomaže svojim slugama?

¹⁵ Jehova i danas na siguran način vodi i savjetuje svoje sluge. No blagoslivlja nas i na druge važne načine. Naprimjer Isus Krist je umro kao otkupna žrtva i tako nam je omogućio da dobijemo oproštenje grijeha. Na temelju te žrtve možemo imati prisan odnos s Bogom unatoč tome što smo nesavršeni (Jak. 4:8; 1. Ivan. 2:1). Osim toga kad smo u kušnjama, možemo se moliti za pomoć i snagu Božjeg svetog duha. Imamo i cijelu Bibliju, koja nas može pripremiti za ispite vjere ako je čitamo i razmišljamo o onome što smo pročitali. Proučavanje Biblije pomaže nam da razumijemo sporna pitanja o pravu vladanja i o iskrenosti čovjekove odanosti Bogu.

¹⁶ Za našu je dobrobit i to što smo dio međunarodnog bratstva kojem Jehova daje duhovnu hranu putem “vjernog i razboritog roba” (Mat. 24:45-47). Svaka od oko 100 000 skupština Jehovinih svjedoka održava sastanke na kojima se poučavamo i jačamo da bismo mogli podnijeti sve ispite vjere. To dobro potvrđuje i primjer Sheile, naše 15-godišnje sestre iz Njemačke.

17. Navedi primjer koji pokazuje koliko je mudro poslušati upute Jehovine organizacije.

¹⁷ Jednog dana učenici iz Sheilinog razreda ostali su u učionici sami, bez nastavnika, pa su odlučili isprobati ouija ploču za prizivanje duhova. Sheila je odmah izašla iz učionice, a kad je kasnije čula što se dogodilo, bilo joj je drago što je tako postupila. Dok su prizivali duhove, neki su učenici osjetili prisutnost demona, pa su panično pobjegli iz učionice. No što je Sheili pomoglo da bez razmišljanja izađe iz učionice? “Kratko prije toga u dvorani se govorilo o opasnostima upotrebe ouija ploče, pa sam tako znala što trebam učiniti”, kaže ona. “Željela sam obradovati Jehovu, na što nas i pozivaju riječi iz Mudrih izreka 27:11.” Zaista je dobro da je Sheila bila na tom sastanku i da je pažljivo slušala!

18. Što svatko od nas treba činiti?

¹⁸ Svatko od nas treba dati sve od sebe kako bi se u svemu držao savjeta koje dobivamo od Božje organizacije. Važno je da redovito idemo na sastanke, čitamo Bibliju, proučavamo biblijske publikacije, molimo se i družimo se zrelim kršćanima jer tako dobivamo potrebno vodstvo i podršku. Jehova želi da iz duhovne borbe izađemo kao pobjednici i on vjeruje da ćemo mu ostati vjerni. Velika je čast to što možemo veličati Jehovino ime, dokazivati mu svoju odanost i radovati njegovo srce!