1, 2. Zašto se Jehovini sluge mogu s povjerenjem obratiti Jehovi u molitvi?

JEHOVA se nikad ne oglušuje na molitve svojih vjernih slugu. Stoga možemo biti sigurni da nas čuje. Čak i kad bi se milijuni Jehovinih svjedoka u istom trenutku molili Bogu, nijedan ne bi morao čekati jer je “linija zauzeta”.

² Psalmist David bio je uvjeren da Bog čuje njegove usrdne molitve, pa mu je rekao: “Ti si onaj koji sluša molitvu, k tebi dolazi svaki čovjek” (Psal. 65:2). Jehova je uslišio Davidove molitve jer mu je on odano služio. Bilo bi dobro da se upitamo: Pokazuju li moje molitve da se uzdam u Jehovu i da mi je najvažnije obožavati ga na čist način? Što moje molitve otkrivaju o meni?

3, 4. (a) S kakvim bismo se stavom trebali moliti Bogu? (b) Što bismo trebali učiniti ako nas zbog ozbiljnog grijeha uznemiravaju “tjeskobne misli”?

³ Ako želimo da Bog usliši naše molitve, moramo mu se obraćati ponizno (Psal. 138:6). Trebali bismo zamoliti Jehovu da nas ispita, kao što je to učinio David kad je rekao: “Pronikni u nutrinu moju, Bože, i upoznaj srce moje! Ispitaj me i upoznaj tjeskobne misli moje, vidi ima li u meni išta što me navodi na put pogubni i vodi me putem vječnim!” (Psal. 139:23, 24). No nije dovoljno samo moliti se, nego trebamo dozvoliti Jehovi da nas ispita i prihvatiti savjete iz njegove Riječi. Jehova nas može voditi “putem vječnim” tako da nam pomogne izabrati način života koji vodi u vječni život.

⁴ No što ako nas uznemiruju “tjeskobne misli” zbog ozbiljnog grijeha koji smo počinili? (Pročitaj Psalam 32:1-5.) Ako pokušamo utišati glas savjesti, možemo izgubiti snagu, slično kao što drvo gubi vlagu za ljetne žege. David je zbog svog grijeha izgubio radost i možda se čak razbolio. No kad je priznao Bogu da je zgriješio, osjetio je veliko olakšanje. Zamisli samo koliko je bio radostan kad je osjetio da mu je Jehova ‘oprostio prijestup’. Kad osoba prizna Bogu svoj grijeh, može osjetiti olakšanje. Međutim da bi duhovno ozdravila, treba joj i pomoć starješina (Izr. 28:13; Jak. 5:13-16).

5. Kad je posebno važno da se usrdno molimo Jehovi?

⁵ Ako smo iz bilo kojeg razloga jako zabrinuti, trebali bismo primijeniti Pavlov savjet: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu” (Filip. 4:6). Izraz koji je preveden s “prošnja” može se prevesti i kao “usrdna molitva”. Jehovu bismo trebali usrdno moliti za pomoć i vodstvo, posebno onda kad nam prijeti opasnost ili kad doživljavamo progonstvo.

6, 7. Za što bismo se trebali zahvaljivati u svojim molitvama?

⁶ Međutim ako bismo se molili samo kad nešto trebamo, što bi to otkrilo o našem odnosu s Jehovom? Pavao je rekao da bismo svoje molbe Bogu trebali iznijeti zajedno “sa zahvaljivanjem”. Doista imamo razloga biti zahvalni Jehovi poput Davida, koji je rekao:  “Tvoja je, Jehova, veličina i moć i ljepota i uzvišenost i čast, jer je tvoje sve na nebu i na zemlji. Tvoje je kraljevstvo, Jehova, ti si uzvišen kao poglavar svima. (...) Zato ti sada zahvaljujemo, Bože naš, i hvalimo divno ime tvoje” (1. Ljet. 29:11-13).

⁷ Isus je zahvaljivao Bogu za hranu. Isto tako zahvalio mu je za kruh i vino koje je koristio na posljednjoj večeri (Mat. 15:36; Mar. 14:22, 23). I mi bismo trebali zahvaljivati Jehovi što se brine za naše tjelesne potrebe. Osim toga trebali bismo “zahvaljivati Jehovi (...) za čudesna djela što ih je učinio za sinove ljudske”, za njegove “pravedne zakone” i Bibliju, koja sadrži njegovu poruku za nas (Psal. 107:15; 119:62, 105).

8, 9. Zašto bismo se trebali moliti za suvjernike?

⁸ Sigurno se svi molimo za svoje potrebe, no trebali bismo se moliti i za druge — čak i za kršćane koje ne poznajemo po imenu. Iako apostol Pavao vjerojatno nije poznavao sve kršćane u Kolosima, napisao je: “Zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, uvijek kad se molimo za vas, jer smo čuli za vašu vjeru u Krista Isusa i za ljubav koju gajite prema svima svetima” (Kol. 1:3, 4). Molio se i za kršćane u Solunu (2. Sol. 1:11, 12). Molitve u kojima se molimo za svoju braću i sestre u vjeri puno govore o nama i o tome kakav stav imamo prema suvjernicima.

⁹ Naše molitve za pomazane kršćane i za njihove suradnike, “druge ovce”, pokazuju da nam je stalo do Božje organizacije (Ivan 10:16). Pavao je zamolio svoje suvjernike da se mole kako bi mu ‘Bog pomogao da obznani svetu tajnu dobre vijesti’ (Efež. 6:17-20). Molimo li se i mi za sukršćane?

10. Kako na nas može djelovati ako se molimo za druge?

¹⁰ Kad se molimo za druge, mogli bismo početi drugačije gledati na njih. Ako se molimo za osobu koja nam nije posebno simpatična, vjerojatno ćemo je početi drugačije doživljavati (1. Ivan. 4:20, 21). Takve molitve djeluju pozitivno i promiču jedinstvo među nama. Osim toga one pokazuju da imamo ljubav nalik Kristovoj (Ivan 13:34, 35). Ta je ljubav jedan od plodova Božjeg duha. Da li se molimo Jehovi za pomoć kako bismo mogli pokazivati plodove svetog duha — ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje? (Luka 11:13; Gal. 5:22, 23). Ako to činimo, naše riječi i djela pokazat će da živimo po duhu. (Pročitaj Galaćanima 5:16, 25.)

11. Zašto je, po tvom mišljenju, prikladno zamoliti suvjernike da se mole za nas?

¹¹ Ako saznamo da su naša djeca u iskušenju da varaju na školskim ispitima, trebali bismo se moliti za njih i dati im savjet na  temelju Biblije koji im može pomoći da budu pošteni i da ne učine nešto neispravno. Pavao je kršćanima u Korintu rekao: “Molimo se Bogu da ne učinite nikakvo zlo” (2. Kor. 13:7). Takve ponizne molitve raduju Jehovu i puno govore o nama. (Pročitaj Mudre izreke 15:8.) Možemo zamoliti suvjernike da se mole za nas kao što je to učinio apostol Pavao. Napisao je: “Molite se za nas, jer smo uvjereni da imamo čistu savjest, budući da u svemu želimo pošteno postupati” (Hebr. 13:18).

12. Za što bismo se prvenstveno trebali moliti?

¹² Pokazuju li naše molitve da smo sretni i revni Jehovini svjedoci? Molimo li se prvenstveno za vršenje Božje volje, propovijedanje vijesti o Kraljevstvu, potvrđivanje Jehovinog prava da bude Vrhovni Vladar i posvećenje njegovog imena? To bi trebale biti glavne teme naših molitvi, na što ukazuje i Isusova uzorna molitva, koja počinje riječima: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Mat. 6:9, 10).

13, 14. Što naše molitve otkrivaju o nama?

¹³ Naše molitve Bogu otkrivaju naše motive, interese i želje. Jehova zna kakve smo osobe. U Mudrim izrekama 17:3 stoji: “U loncu talioničkom čisti se srebro i u peći zlato, a Jehova ispituje srca.” Bog vidi što nam je u srcu (1. Sam. 16:7). On zna što mislimo o našim sastancima, službi propovijedanja i braći i sestrama u vjeri. Jehova zna i što mislimo o Kristovoj “braći” (Mat. 25:40). On zna je li nam zaista stalo do onoga za što se molimo ili iz navike samo ponavljamo jedno te isto. Budući da su ljudi u Isusovo vrijeme imali krivo gledište o molitvi, on je rekao: “Kad se molite, ne govorite uvijek jedno te isto, kao što čine neznabošci, jer oni misle da će biti uslišeni zato što koriste mnogo riječi” (Mat. 6:7).

¹⁴ Naše molitve također otkrivaju koliko se uzdamo u Boga. David je u molitvi rekao Jehovi: “Ti si utočište moje, jaka kula pred licem neprijatelja. Gost ću biti u šatoru tvojemu dovijeka, utočište ću naći pod zaštitom krila tvojih” (Psal. 61:3, 4). Kad Bog, simbolično govoreći, ‘razapne svoj šator nad nama’, mi smo sigurni i osjećamo njegovu zaštitu i brigu (Otkr. 7:15). Doista je utješno približiti se Jehovi u molitvi s čvrstim uvjerenjem da je ‘na našoj strani’ kad god nam je vjera na kušnji. (Pročitaj Psalam 118:5-9.)

15, 16. Što molitva može otkriti o našoj želji za odgovornim zaduženjima u skupštini?

¹⁵ Ako u molitvi Jehovi iskreno preispitamo svoje poticaje, lakše ćemo ih vidjeti u pravom svjetlu. Naprimjer možda želimo služiti kao nadglednici u skupštini. Je li to zato što uistinu želimo ponizno pomagati Božjem narodu i dati sve od sebe u službi za Kraljevstvo ili nas na to potiče nešto drugo, možda želja da “budemo prvi” ili da čak “gospodarimo” drugima? Takvo što ne bi se smjelo događati među Jehovinim narodom. (Pročitaj 3. Ivanovu 9, 10; Luku 22:24-27.) Ako imamo pogrešne želje, iskrena molitva Jehovi Bogu pomoći će nam  da ih prepoznamo i otklonimo prije nego što se duboko ukorijene.

¹⁶ Kršćanke možda žarko žele da njihovi muževi služe kao sluge pomoćnici, a s vremenom možda i kao nadglednici, odnosno starješine, pa se mole u vezi s tim. Ako se trude ponašati uzorno, pokazat će da postupaju u skladu sa svojim molitvama. To je važno jer riječi i djela članova obitelji utječu na to na kakvom će glasu u skupštini biti glava obitelji.

17. Zašto je dobro da smo sami kad Bogu upućujemo osobne molitve?

¹⁷ Isus se često povlačio u osamu kako bi se molio svom Ocu (Mat. 14:13; Luka 5:16; 6:12). I mi ponekad imamo potrebu da budemo sami. Kad se u miru molimo Jehovi, lakše ćemo donijeti odluke s kojima će Jehova biti zadovoljan i koje će nam pomoći da ostanemo duhovno jaki. No Isus se molio i pred drugima. Razmotrimo kako bi trebale izgledati takve molitve.

18. Što braća trebaju imati na umu kad na sastanku upućuju javnu molitvu?

¹⁸ Na našim sastancima vjerna se braća mole u ime svih prisutnih (1. Tim. 2:8). Na kraju takve molitve braća i sestre trebali bi reći “amen”, što znači “neka bude tako”. No da bi to mogli, moraju se slagati s onim što je bilo rečeno. U svojoj uzornoj molitvi Isus nije rekao ništa sablažnjivo ili netaktično (Luka 11:2-4). Isto tako nije nabrajao sve potrebe ili probleme svakog slušatelja. Osobni problemi trebali bi biti predmet osobnih, a ne javnih molitvi. Osim toga kad upućujemo javnu molitvu, ne bismo trebali spominjati povjerljive informacije.

19. Kako bismo se trebali ponašati za vrijeme javnih molitvi?

¹⁹ Kad na sastanku slušamo javnu molitvu, trebamo pokazati strahopoštovanje prema Bogu (1. Petr. 2:17). Neki postupci možda su prikladni u određenim okolnostima, ali ne i na kršćanskom sastanku (Prop. 3:1). Naprimjer netko možda želi da se svi u nekoj grupi tijekom molitve prime ispod ruke ili drže za ruke. To bi moglo uznemiriti ili ometati neke prisutne, primjerice osobe koje nisu Jehovini svjedoci. Neki bračni parovi možda se diskretno drže za ruke, no kad bi se zagrlili za vrijeme molitve, mogli bi druge navesti na spoticanje. Netko bi mogao steći dojam da je taj bračni par zaokupljen svojim romantičnim osjećajima i da svojim ponašanjem ne pokazuje strahopoštovanje prema Jehovi. Iz dubokog poštovanja  prema njemu trebali bismo paziti da “sve na slavu Božju činimo” i da izbjegavamo ponašanje kojim bismo druge mogli ometati, uznemiriti ili navesti na spoticanje (1. Kor. 10:31, 32; 2. Kor. 6:3).

20. Kako bi objasnio Pavlove riječi iz Rimljanima 8:26, 27?

²⁰ Ponekad možda ne znamo što da kažemo Jehovi u svojim osobnim molitvama. Pavao je o tome napisao: “Ne znamo za što da molimo kad se trebamo moliti, ali sam se [sveti] duh zauzima za nas kad u molitvi ne možemo ni izreći svoje uzdisaje. A [Bog] koji istražuje srca zna na što ukazuje duh” (Rim. 8:26, 27). Jehova se pobrinuo da u Bibliji budu zabilježene mnoge molitve. On prihvaća te nadahnute molitve kao da su naše vlastite, i stoga ih uslišava. Bog nas poznaje i zna što su željeli reći pisci Biblije koji su bili nadahnuti njegovim svetim duhom. Jehova uslišava naše usrdne molitve kad se “duh zauzima za nas”. No što bolje upoznajemo Božju Riječ, vjerojatno ćemo se lakše sjetiti onoga za što bismo se trebali moliti.

21. Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

²¹ Kao što smo vidjeli, naše molitve doista mnogo govore o nama. Naprimjer one mogu pokazati koliko smo se približili Jehovi i koliko dobro poznajemo njegovu Riječ (Jak. 4:8). U sljedećem članku razmotrit ćemo neke molitve zabilježene u Bibliji i izraze koji se u njima često pojavljuju. Takvo razmatranje biblijskih redaka sigurno će utjecati i na kvalitetu naših molitvi.