Odgovor na oba pitanja je negativan.

U pretpotopno vrijeme mnogi su ljudi živjeli stoljećima. Noa je imao 600 godina kad je došao potop, a doživio je 950 godina (1. Mojs. 7:6; 9:29). Neki koji su bili rođeni nakon potopa također su živjeli puno duže od 120 godina. Naprimjer, Arpakšad je umro kad je imao 438, a Šelah kad je imao 433 godine (1. Mojs. 11:10-15). No u Mojsijevo vrijeme prosječni životni vijek skratio se na 70 ili 80 godina (Psal. 90:10). Dakle, u 1. Mojsijevoj 6:3 ne govori se o tome da će najduži ili prosječni životni vijek čovjeka biti 120 godina.

Znače li onda te riječi da je Bog kazao Noi da upozori ljude na uništenje koje je trebalo doći za 120 godina? Ne znače. Istina, Bog se nekoliko puta obratio Noi. U 13. retku istog poglavlja čitamo: “Bog je rekao Noi: ‘Vidim da je došlo vrijeme da učinim kraj svakome stvorenju, jer su zemlju ispunili nasiljem.’” Kad je Noa godinama kasnije izgradio arku i tako dovršio ogroman zadatak koji je bio dobio, “Jehova je rekao Noi: ‘Uđi u arku, ti i cijela obitelj tvoja’” (1. Mojs. 6:13; 7:1). Jehova  se i u drugim prilikama obraćao Noi (1. Mojs. 8:15; 9:1, 8, 17).

Međutim, u 1. Mojsijevoj 6:3 piše nešto drugo. Ondje se ne spominje Noa niti se kaže da mu se Bog obratio. Te se riječi mogu shvatiti naprosto kao očitovanje onoga što je Bog naumio učiniti ili kao odluka koju je donio. (Usporedi 1. Mojsijevu 8:21.) Važno je zapaziti da u biblijskom izvještaju o događajima koji su se odigrali puno prije Adamovog vremena nalazimo izraze kao što su: “Bog je rekao” (1. Mojs. 1:6, 9, 14, 20, 24). Jehova se očito nije obraćao nijednom čovjeku na Zemlji jer ljudi tada još nisu bili stvoreni.

Stoga je logično zaključiti da je u 1. Mojsijevoj 6:3 Bog ustvari izrazio svoju odluku da uništi zlo ljudsko društvo. Jehova je objavio svoju presudu da će to učiniti za 120 godina, ali Noa to tada još nije znao. No zašto Jehova nije odmah uništio zle ljude? Zašto je čekao?

Apostol Petar dao nam je odgovor na ta pitanja: “Bog je strpljivo čekao u danima Noinim, dok se gradila arka, u kojoj se svega nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu” (1. Petr. 3:20). Dakle, Bog je odgodio uništenje za 120 godina jer je trebalo još mnogo toga učiniti. Oko 20 godina kasnije Noi i njegovoj ženi rodila su se tri sina (1. Mojs. 5:32; 7:6). Oni su odrasli i oženili se, pa je obitelj porasla na “osam duša”. Potom su trebali izgraditi arku. S obzirom na veličinu arke i na broj članova Noine obitelji, taj je zadatak zahtijevao puno vremena. Budući da je Bog bio strpljiv 120 godina, bilo je moguće sve to obaviti i tako osigurati uvjete za preživljavanje osam ljudi vjernih Bogu, koji su se “spasili prošavši kroz vodu”.

Biblija ne navodi koje je godine Jehova obavijestio Nou o tome da će doći potop. No budući da su u to vrijeme Noini sinovi već bili odrasli i da su se oženili, možemo zaključiti da ga je o tome obavijestio 40 ili 50 godina prije potopa. Jehova je zatim rekao Noi: “Došlo je vrijeme da učinim kraj svakome stvorenju.” Osim toga, zapovjedio je Noi da sagradi ogromnu arku i da uđe u nju sa svojom obitelji (1. Mojs. 6:13-18). Tijekom preostalih desetljeća Noa nije samo pokazao da je pravedan čovjek. On je bio i “propovjednik pravednosti” koji je trebao objavljivati jasno Božje upozorenje da će biti uništeni svi ljudi tog vremena koji ne žive po Božjim mjerilima. Noa nije unaprijed znao koje će godine doći potop, no znao je da će on sigurno doći. Tako je i bilo (2. Petr. 2:5).