Nikad ne gubi nadu!
Da li već godinama služiš Jehovi i volio bi da i tvoj bračni partner postane Jehovin svjedok?
Je li te obeshrabrilo što tvoj interesent koji je dobro napredovao na koncu nije prihvatio istinu?
Navest ćemo nekoliko iskustava iz Velike Britanije koja će ti pomoći uvidjeti zašto nikada ne smiješ gubiti nadu. Osim toga, vidjet ćeš kako možeš, slikovito govoreći, baciti “kruh svoj na površinu vode” kako bi pomogao onima koji još nisu prihvatili istinu (Prop. 11:1).
USTRAJNOST IGRA VAŽNU ULOGU
Jako je važno da budeš ustrajan. Trebaš ostati u istini i držati se Jehove (5. Mojs. 10:20). Upravo je to učinila Georgina. Kad je 1970. počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, njen muž Kyriacos bio je jako ljut zbog toga. Pokušavao ju je spriječiti da proučava Bibliju, nije puštao Jehovine svjedoke u kuću i oduzimao joj je svu biblijsku literaturu koju bi pronašao.
Kad je Georgina počela ići na skupštinske sastanke, Kyriacos je postao još gnjevniji. Jednog dana otišao je na sastanak kako bi se posvađao s braćom. Kad je jedna sestra shvatila da Kyriacos bolje govori grčki nego engleski, nazvala je jednog brata koji je bio Grk da dođe i pomogne im. Taj je brat bio ljubazan prema Kyriacosu i to je pozitivno djelovalo na njega. Čak je nekoliko mjeseci s njim proučavao Bibliju. No onda je Kyriacos prestao proučavati.
Georgina je sljedeće tri godine doživljavala protivljenje. Kyriacos joj je rekao da će je ostaviti ako se ikada krsti. Na dan svog krštenja usrdno se molila Jehovi da je muž ne ostavi. Kad su braća došla po Georginu da zajedno odu na kongres, Kyriacos im je rekao: “Vi krenite prvi, a mi ćemo voziti za vama.” Prisustvovao je prijepodnevnom programu i krštenju svoje žene.
Kyriacos se sve manje protivio i s vremenom je učinio velike promjene. Gotovo 40 godina nakon prvog razgovora s Jehovinim svjedocima Georgina je napokon dočekala da se njen muž krsti! Što je pomoglo Kyriacosu da prihvati istinu? Rekao je: “Na mene je snažno utjecalo to što je Georgina bila nepokolebljiva.” Ona kaže: “Iako mi se muž protivio, nikad nisam mislila prestati služiti svom Bogu. Svih tih godina ustrajno sam se molila Jehovi i nisam gubila nadu.”
VAŽNO JE OBUĆI NOVU OSOBNOST
Da bi svom bračnom partneru pomogao upoznati istinu, trebaš pokazivati kršćanske osobine. Apostol Pavao potaknuo je kršćanke: “Budite podložne svojim muževima, da biste one koji nisu poslušni riječi Božjoj pridobile bez riječi svojim vladanjem” (1. Petr. 3:1). I naša sestra Christine držala se tog savjeta, iako joj je trebalo mnogo godina da “pridobije” svog muža. Kad je prije više od 20 godina postala Jehovin svjedok, njen muž John nije vjerovao u Boga. Nije ga zanimala religija, no vidio je koliko njegovoj ženi znači njena nova religija. “Primijetio sam da je sretnija”, kaže on. “Postala je pouzdana osoba s čvrstim karakterom, a to mi je pomoglo u mnogim teškim situacijama.”
Christine nikada svom mužu nije nametala svoju religiju. On kaže: “Znala je da je najbolje da me ne gnjavi s religijom, pa je čekala da se na svoj način polako uvjerim u neke stvari.” Kad bi u časopisima Stražarska kula ili Probudite se! vidjela neki članak koji bi Johnu mogao biti zanimljiv, naprimjer o znanosti ili prirodi, pokazala bi mu ga i rekla: “Sigurno će ti se svidjeti ovaj članak.”
John je s vremenom otišao u mirovinu i posvetio se obrađivanju vrta. Budući da je sada imao vremena razmišljati o dubokim životnim pitanjima, pitao se: “Je li čovjek nastao slučajno ili je stvoren s određenom svrhom?” Dok je jednog dana pričao o svemu i svačemu s jednim našim bratom, on ga je upitao: “Bi li volio proučavati Bibliju?” John kaže: “Pristao sam na to jer sam u međuvremenu počeo vjerovati u Boga.”
Koliko je samo bilo dobro što Christine nije gubila nadu! Dvadeset godina molila se da John prihvati istinu i on se na koncu krstio. Sada zajedno revno služe Jehovi. John kaže: “Dvije su mi stvari naročito pomogle. To su ljubaznost i srdačnost Jehovinih svjedoka. Osim toga, kad si u braku s osobom koja je Jehovin svjedok, imaš vjernog, pouzdanog i nesebičnog bračnog partnera.” Christine je primijenila savjet iz 1. Petrove 3:1, i to je urodilo plodom!
SJEME KOJE DONOSI PLOD NAKON MNOGO GODINA
Što je s osobama koje su se iz nekog razloga prestale zanimati za istinu? “Ujutro sij sjeme svoje i do večeri neka ti ruka ne počiva. Jer ne znaš gdje ćeš imati uspjeha, ovdje ili ondje, ili će oboje biti jednako dobro”, napisao je kralj Salamun (Prop. 11:6). Ponekad je potrebno mnogo godina da sjeme istine proklija u nečijem srcu. Unatoč tome, osoba s vremenom može shvatiti da je važno približiti se Bogu (Jak. 4:8). Jednog bi se dana doista mogao ugodno iznenaditi.
Uzmimo za primjer Alice, koja se iz Indije preselila u Englesku. Godine 1974. počela je proučavati Bibliju. Govorila je hindski, a željela je bolje naučiti engleski. Proučavala je nekoliko godina te je nekoliko puta bila i na sastanku u jednoj engleskoj skupštini. Znala je da je ono što uči istina, no proučavanje Biblije nije shvaćala previše ozbiljno. Osim toga, novac joj je bio dosta važan, a voljela se i zabavljati. Na koncu je prestala proučavati.
Gotovo 30 godina kasnije Alice je napisala pismo Stelli, koja je s njom nekada proučavala. U njemu je stajalo: “Sigurno ćeš biti presretna kad čuješ da se interesentica s kojom si proučavala još 1974. nedavno krstila na oblasnom kongresu. Snažno si utjecala na moj život. Usadila si u mene sjeme istine i, premda u ono vrijeme nisam bila spremna predati svoj život Bogu, čuvala sam to sjeme u svojim mislima i svom srcu.”
Što je potaknulo Alice da se krsti? Godine 1997. umro joj je muž i ona je zbog toga pala u depresiju. Jednog dana molila se Bogu. Nepunih deset minuta kasnije posjetile su je dvije naše sestre koje su govorile pendžapski i ostavile joj traktat Ima li nade za naše mrtve? Alice je to shvatila kao odgovor na svoju molitvu, pa je odlučila ponovno stupiti u kontakt s Jehovinim svjedocima. No nije znala kako doći do njih. A onda je slučajno naišla na stari dnevnik u koji je bila zapisala adresu pendžapske skupštine, koju je dobila od Stelle. Alice je otišla na sastanak, a braća i sestre iz te skupštine srdačno su je primila. “I nakon sastanka osjećala sam njihovu ljubav. To mi je pomoglo da prebrodim depresiju”, kaže Alice.
Počela je redovito dolaziti na sastanke i ponovno proučavati Bibliju. Usto je učila tečno govoriti i čitati pendžapski. Krstila se 2003. Na kraju svog pisma Stelli napisala je: “Puno ti hvala što si prije 29 godina usadila u mene sjeme istine i pružila mi dobar primjer.”
“Puno ti hvala što si prije 29 godina usadila u mene sjeme istine i pružila mi dobar primjer” (Alice)
Što učiš iz ovih iskustava? Ako osoba osjeća duhovnu glad te ako je iskrena i ponizna, Jehova će joj pomoći da sjeme istine raste u njenom srcu, premda to može trajati duže nego što si očekivao. Prisjeti se da je Isus u jednoj svojoj usporedbi rekao: “Sjeme klija i raste, a da [sijač] i ne zna kako. Zemlja sama od sebe donosi plod — najprije stabljiku, zatim klas i na kraju puno zrno u klasu” (Mar. 4:27, 28). Duhovni rast odvija se “sam od sebe” i do njega dolazi postupno. Nijedan objavitelj ne zna kako će neka osoba napredovati. Stoga sij u obilnoj mjeri. Možda tvoj trud tek treba uroditi obilnim plodom.
Pored toga, ne zaboravi koliko je važna molitva. Georgina i Christine redovito su se molile Jehovi. Ako ustraješ u molitvi i nikad ne izgubiš nadu, možda “poslije mnogo dana” pronađeš “kruh” koji si bacio na površinu vode (Rim. 12:12; Prop. 11:1).