1. O kojem ćemo skupu Božjeg naroda govoriti i što bismo se trebali upitati?

“USTANITE, blagoslivljajte Jehovu, Boga svojega, odvijeka i dovijeka!” Tim poticajnim riječima leviti su okupili Božji drevni narod kako bi zajedno uputili Jehovi jednu od najdužih molitvi zapisanih u Bibliji (Neh. 9:4, 5). Taj skup održao se u Jeruzalemu 24. dana sedmog židovskog mjeseca tišrija 455. pr. n. e. Dok budemo razmatrali događaje koji su prethodili tom posebnom danu, upitaj se: Što su leviti imali običaj raditi i kako je to doprinijelo uspjehu tog skupa? Što mogu naučiti iz njihove promišljene molitve? (Psal. 141:2).

2. Što možemo naučiti od Izraelaca koji su se okupili nakon obnove jeruzalemskih zidina?

² Mjesec dana prije tog okupljanja Židovi su dovršili obnovu jeruzalemskih zidina (Neh. 6:15). Božji je narod završio radove za samo 52 dana, a potom se posvetio svojim duhovnim potrebama. Zbog toga su se prvog dana sljedećeg mjeseca, tišrija, Izraelci skupili na trgu kako bi slušali Ezru i druge levite dok naglas čitaju i objašnjavaju Božji Zakon . Cijele obitelji, uključujući “sve koji su mogli razumjeti ono što su čuli”, stajale su i slušale čitanje Zakona “od svanuća do podneva”. Time su nama dali divan primjer. Iako održavamo sastanke u udobnim dvoranama, moglo bi se dogoditi da nam za vrijeme programa misli lutaju i da razmišljamo o manje važnim stvarima. Zato se trebamo prisjetiti tih Izraelaca iz starog doba koji ne samo da su pažljivo slušali ono što se govorilo nego su o tome razmišljali i čak su počeli plakati  kad su shvatili da se kao narod nisu držali Božjeg Zakona (Neh. 8:1-9).

3. Koju su zapovijed Izraelci poslušali?

³ No tada nije bilo vrijeme da budu tužni i da javno priznaju svoje grijehe. Budući da je to bio dan za svetkovanje, trebali su radosno slaviti Jehovu (4. Mojs. 29:1). Stoga je Nehemija rekao narodu: “Idite, jedite jela najbolja i pijte slatko i šaljite darove u hrani onima za koje ništa nije pripremljeno, jer je ovaj dan svet Gospodinu našemu! I ne budite žalosni, jer radost Jehovina vaša je utvrda!” Narod je to poslušao, pa su se na koncu toga dana jako radovali (Neh. 8:10-12).

4. (a) Što su učinili poglavari obitelji? (b) Zašto je taj Blagdan sjenica bio poseban?

⁴ Već sutradan skupili su se svi poglavari obitelji kako bi proučili Zakon i utvrdili da li se narod drži svih Božjih zapovijedi . Otkrili su da se od 15. do 22. tišrija treba slaviti Blagdan sjenica, uključujući i završni svečani skup, pa su započeli s pripremama . Narod nije na takav način slavio Blagdan sjenica još od Jošuinog vremena i “veselje je njihovo bilo vrlo veliko”. “Svaki se dan naglas” pred narodom čitao Božji Zakon, “od prvog dana do posljednjeg dana”, i to je jedan od razloga zašto je taj blagdan bio poseban (Neh. 8:13-18).

5. Što je Božji narod radio prije nego što su leviti uputili Jehovi molitvu u njihovo ime?

⁵ Dva dana nakon završetka Blagdana sjenica došao je trenutak da Izraelci javno priznaju svoje grijehe. Tada nije bilo vrijeme za gozbu i veselje. Božji je narod u znak žalosti postio u kostrijeti. Leviti su im tijekom jutra puna tri sata ponovno čitali Božji Zakon. Izraelci su poslijepodne “priznavali grijehe i klanjali se Jehovi, Bogu svojemu” . Potom su leviti uputili Jehovi usrdnu i promišljenu molitvu u ime cijelog naroda (Neh. 9:1-4).

6. Što je levitima pomoglo da upute Jehovi sadržajnu molitvu i što mi učimo iz toga?

⁶ Leviti su često čitali Božji Zakon i to im je sigurno pomoglo da dobro razmisle što će reći u toj molitvi. U prvih deset redaka govori se isključivo o Jehovinim djelima i osobinama. U preostalom dijelu molitve leviti su više puta istaknuli Božje veliko milosrđe i jasno objasnili zašto Izraelci nisu zaslužili da Jehova bude milostiv prema njima (Neh. 9:19, 27, 28, 31). Budemo li i mi svaki dan razmišljali o Božjoj Riječi i dopuštali da nam Jehova govori  preko njenih stranica, naše će molitve biti sadržajne i neće se stalno ponavljati (Psal. 1:1, 2).

7. Što su leviti molili Boga i što učimo iz toga?

⁷ Molitva koju su uputili leviti sadrži samo jednu skromnu molbu, koja je zapisana u 9. poglavlju, u drugom dijelu 32. retka: “A sada, Bože naš, Bože veliki i moćni, ti koji ulijevaš strah, koji čuvaš savez i pokazuješ milost, neka ne bude neznatna pred licem tvojim sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše, knezove naše, svećenike naše, proroke naše, praoce naše i sav narod tvoj od vremena kraljeva asirskih pa do danas.” Iz njihovog primjera učimo da najprije trebamo veličati Jehovu i zahvaljivati mu se za sve što dobivamo od njega, a tek ga onda za nešto moliti.

8, 9. (a) Kojim su poniznim riječima leviti započeli svoju molitvu? (b) O koje su dvije nebeske vojske govorili leviti?

⁸ Iako su leviti unaprijed dobro promislili za što će se moliti Jehovi, bili su ponizni i smatrali su da svojim riječima ne mogu u potpunosti izraziti svu hvalu koju Jehova zaslužuje. Stoga su svoju molitvu započeli ovim poniznim riječima: “Neka je blagoslovljeno ime tvoje slavno i uzvišeno iznad svakog blagoslova i hvale!” (Neh. 9:5).

⁹ Zatim su nastavili: “Ti si jedini, Jehova! Ti si stvorio nebesa, nebo nad nebesima, i svu vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i sve što je u njima, i ti sve to održavaš na životu i vojska nebeska klanja ti se” (Neh. 9:6). Da, Jehova Bog stvorio je cijeli svemir. Načinio je nebesa i “svu vojsku njihovu”, odnosno mnogobrojne galaksije. Stvorio je i naš predivni planet na kojem žive nevjerojatno raznolike biljke i životinje, koje se razmnožavaju po svojim vrstama. Sve to promatrali su Božji sveti anđeli, za koje se također kaže da su “vojska nebeska” (1. Kralj. 22:19; Job 38:4, 7). Anđeli ponizno vrše Božju volju tako što služe grešnim ljudima “koji će naslijediti spasenje” (Hebr. 1:14). Doista se možemo ugledati na anđele dok ujedinjeno služimo Jehovi kao savršeno uvježbana vojska (1. Kor. 14:33, 40).

10. Što je Bog učinio Abrahamu i što učimo iz toga?

¹⁰ Leviti su potom spomenuli kako se Bog odnosio prema Abramu, koji do svoje 99. godine nije imao djece jer je njegova žena Saraja bila nerotkinja. Tada mu je Jehova promijenio ime  u Abraham, što znači “otac mnoštva” (1. Mojs. 17:1-6, 15, 16). Bog je obećao Abrahamu da će njegovo potomstvo naslijediti Kanaan. Ljudi često zaborave što su obećali, ali ne i Jehova. U vezi s tim, leviti su u molitvi rekli: “Ti si, Jehova, pravi Bog, koji si izabrao Abrama i izveo ga iz Ura Kaldejskoga i dao mu ime Abraham. I našao si da je srce njegovo vjerno pred tobom i zato si s njim sklopio savez da će dobiti zemlju Kanaanaca, (...) da će je dobiti potomstvo njegovo. I ispunio si riječi svoje, jer si pravedan” (Neh. 9:7, 8). Ugledajmo se na svog pravednog Boga i uvijek se trudimo održati svoju riječ (Mat. 5:37).

11, 12. (a) Što znači ime Jehova? (b) Kako je značenje imena Jehova došlo do izražaja na primjeru Abrahamovih potomaka?

¹¹ Ime Jehova znači “onaj koji čini da postane”. Time se ukazuje na činjenicu da on neprestano radi kako bi ispunio svoja obećanja. To se posebno vidi na primjeru Abrahamovih potomaka dok su bili robovi u Egiptu. Tada se činilo nemogućim da cijeli narod bude oslobođen iz ropstva i da se nastani u Obećanoj zemlji. No Jehova je poduzeo sve što je bilo potrebno kako bi ispunio svoje obećanje, i tako je pokazao da s pravom nosi to jedinstveno i slavno ime.

¹² U molitvi koju je zapisao Nehemija kaže se za Jehovu: “Vidio si nevolju praotaca naših u Egiptu i čuo si viku njihovu na Crvenome moru. I učinio si znakove i čuda na faraonu i na svim slugama njegovim i na svemu narodu zemlje njegove, jer si znao da su drsko postupali s njima. I stekao si sebi ime kakvo imaš danas. I more si pred njima razdvojio, tako da su prešli posred mora po suhom, a progonitelje si njihove bacio u dubine kao kamen u silne vode.” U nastavku se navodi što je još Jehova učinio za svoj narod: “Ti si pokorio pred njima stanovnike te zemlje, Kanaance (...). I osvojili su utvrđene gradove i plodnu zemlju, i zaposjeli su kuće pune svakakvog dobra, nakapnice iskopane, vinograde, maslinike i voćaka mnogo, i jeli su i nasitili se i ugojili i uživali u velikoj dobroti tvojoj” (Neh. 9:9-11, 24, 25).

13. Kako se Jehova brinuo za duhovne potrebe Izraelaca, no kako su oni reagirali na to?

¹³ Bog je poduzeo još mnogo toga kako bi ispunio svoja obećanja. Naprimjer, ubrzo nakon što su Izraelci izašli iz Egipta, Jehova se pobrinuo za njihove duhovne potrebe. Leviti su o tome rekli u svojoj molitvi: “Na goru Sinaj sišao si i s neba im govorio, i dao si im pravedne naredbe i zakon istine, dobre uredbe i zapovijedi” (Neh. 9:13). Jehova je nastojao poučiti Izraelce svojim zapovijedima kako bi dostojno nosili njegovo sveto ime u Obećanoj zemlji, ali oni su zaboravili dobre stvari koje su naučili. (Pročitaj Nehemiju 9:16-18.)

14, 15. (a) Kako je Jehova pokazivao milosrđe svom grešnom narodu? (b) Što učimo iz načina na koji se Bog ophodio sa svojim izabranim narodom?

¹⁴ Leviti su u molitvi spomenuli dva grijeha koja su počinili Izraelci ubrzo nakon što su na gori Sinaju obećali da će držati Božji Zakon. Zbog toga su zaslužili da umru u pustinji. No leviti su veličali Jehovu: “Ti ih u velikome milosrđu svojemu nisi ostavio u pustinji. (...) Četrdeset si ih godina opskrbljivao  hranom u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća njihova nije se trošila i noge njihove nisu oticale” (Neh. 9:19, 21). Jehova i nama daje sve što nam je potrebno da bismo mu vjerno služili. Stoga nemojmo biti poput tisuća Izraelaca koji su pomrli u pustinji zato što su izgubili vjeru i postali neposlušni! Ustvari, taj je izvještaj napisan “za upozorenje nama, koji živimo na kraju ovoga poretka” (1. Kor. 10:1-11).

¹⁵ Nažalost, nakon što su dobili u nasljedstvo Obećanu zemlju, Izraelci su počeli štovati kanaanske bogove. To je štovanje bilo obilježeno nemoralom i ritualima u kojima su se prinosile ljudske žrtve. Zbog toga je Jehova dopustio okolnim narodima da ugnjetavaju njegov izabrani narod. Kad su se Izraelci pokajali, Jehova im je milostivo oprostio i izbavio ih od njihovih neprijatelja. To se ponavljalo mnogo puta. (Pročitaj Nehemiju 9:26-28, 31.) Leviti su priznali: “Ti si mnogo godina bio strpljiv s njima i opominjao ih duhom svojim preko proroka svojih, ali nisu slušali. Naposljetku si ih predao u ruke drugim narodima” (Neh. 9:30).

16, 17. (a) Što se dogodilo zato što su Izraelci i nakon povratka iz izgnanstva bili neposlušni Jehovi? (b) Što su Izraelci priznali i što su obećali?

¹⁶ Izraelci su čak i nakon povratka iz izgnanstva bili neposlušni Jehovi. Kakve su bile posljedice? Leviti su u nastavku rekli: “I evo, mi smo danas robovi! U zemlji koju si dao praocima našim da jedu plodove njezine i dobra njezina, evo, mi smo robovi u njoj, a obilan urod njezin ide kraljevima koje si postavio nad nama zbog grijeha naših, (...) a mi smo u nevolji velikoj” (Neh. 9:36, 37).

¹⁷ Jesu li leviti htjeli reći da je Bog bio nepravedan zato što je dopustio da ih zadesi ta nevolja? Nipošto! Oni su priznali: “Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer ti si postupao vjerno, a mi smo činili zlo” (Neh. 9:33). Na kraju te nesebične molitve zakleli su se da će narod držati Božji Zakon. (Pročitaj Nehemiju 9:38; 10:29.) Pismeno su se obavezali na vjernost i ovjerili to pečatom 84 ugledna Židova (Neh. 10:1-27).

18, 19. (a) Što trebamo činiti da uđemo u Božji novi svijet? (b) Za što se trebamo neprestano moliti i zašto?

¹⁸ Da bismo ušli u Jehovin pravedni novi svijet, trebamo prihvaćati njegov ukor i pouku. Apostol Pavao je u vezi s tim upitao: “Kojega sina otac ne ukorava?” (Hebr. 12:7). Kad vjerno i ustrajno služimo Bogu te dopuštamo njegovom duhu da mijenja našu osobnost, pokazujemo da prihvaćamo Božje vodstvo. Počinimo li neki težak grijeh, možemo biti sigurni da će nam Jehova oprostiti ako se iskreno pokajemo i ponizno prihvatimo ukor.

¹⁹ Jehova će uskoro proslaviti svoje ime na još veličanstveniji način nego što je to učinio kad je izbavio Izraelce iz Egipta (Ezek. 38:23). Kao što je u staro doba njegov narod dobio u nasljedstvo Obećanu zemlju, tako će svi kršćani koji ostanu vjerni Jehovi dobiti u nasljedstvo život u njegovom pravednom novom svijetu (2. Petr. 3:13). Budući da je pred nama tako divna budućnost, molimo se neprestano za posvećenje Božjeg veličanstvenog imena! Sljedeći članak govori o još jednoj molitvi koja će nam pomoći da činimo sve što je potrebno kako bismo imali Božji blagoslov sada i zauvijek.