“TKO ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav”, kaže Biblija (1. Ivanova 4:8, St). Stoga bi prava religija trebala poticati svoje sljedbenike da ljube svoje bližnje.

Za svaku je pohvalu to što mnoge religije nastoje pomagati bolesnima, ostarjelima i siromašnima. Potiču svoje pripadnike da slijede savjet apostola Ivana koji je napisao: “Tko ima svjetovno blago i vidi svojega brata u potrebi pa zatvori svoje srce pred njim, kako Božja ljubav ostaje u njemu? Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom”  (1. Ivanova 3:17, 18, Sveto pismo, preveo Ivan Šarić).

No što kada izbije rat? Treba li se Božja zapovijed da “ljubimo svoga bližnjega kao sebe samoga” primjenjivati samo u miru, a zanemariti kada neki državnik ili kralj odluči zaratiti sa susjednom zemljom? (Matej 22:39, JB).

Isus je rekao: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge” (Ivan 13:35, JB). Dok budete u svjetlu narednih pitanja razmišljali o pojedinim religijama, upitajte se: Pokazuju li članovi te religije ljubav prema svim ljudima u svako doba, i to ne samo riječima već i djelima?

ŠTO UČI BIBLIJA: Isus je svojim učenicima zapovjedio: “Ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, (...) činite dobro onima koji vas mrze” (Matej 5:44, Vrtarić).

Kad su vojnici došli uhvatiti Isusa, apostol Petar izvukao je svoj mač kako bi ga obranio. No Isus mu je rekao: “Vrati mač svoj u korice, jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti” (Matej 26:52, Novi zavjet, preveo Ljudevit Rupčić).

Apostol Ivan je napisao: “Božja djeca i đavolja djeca prepoznaju se po ovome: tko god ne čini što je pravedno i tko ne ljubi svoga brata ili sestru, ne pripada Bogu. Ovo je poruka koju ste čuli od početka: volite jedni druge! Ne budimo poput Kajina! On je pripadao Zlom i ubio je svoga brata” (1. Ivanova 3:10-12, SP).

UPITAJTE SE: Potiče li dotična religija svoje pripadnike da sudjeluju u ratu?

ŠTO UČI BIBLIJA: Kad su vidjeli da Isus može činiti čuda, neki su željeli da se uključi u ondašnja politička zbivanja. No kako je on reagirao na to? “Kad saznade da će doći da ga na silu uhvate i učine kraljem, opet krenu, posve sam, u goru” (Ivan 6:15, St).

Kad su Isusa uhitili i lažno optužili da potiče ljude na pobunu protiv vlasti, on je odgovorio: “Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi mu pripadalo, moji bi se podanici borili da ne budem predan židovima. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta!” (Ivan 18:36, IBS).

Kada se Isus molio Bogu za svoje učenike, u molitvi je rekao: “Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu” (Ivan 17:14, St).

UPITAJTE SE: Da li se dotična religija, po uzoru na Krista, ne miješa u politiku, čak  i ako to znači da će neki ljudi na vlasti zbog toga mrziti njene pripadnike?

ŠTO UČI BIBLIJA: Kad su prvi neobrezani ne-Židovi postali kršćani, apostol Petar im je rekao: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego — u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu” (Djela apostolska 10:34, 35, JB).

U svom pismu kršćanima koji su živjeli u 1. stoljeću Jakov je napisao: “Braćo moja i sestre, neka u vašoj vjeri u našega slavnoga Gospodina Isusa Krista ne bude pristranosti. Recimo da na vaš sastanak dođe neki čovjek koji nosi zlatni prsten i otmjeno je odjeven. U isto vrijeme dođe neki siromašan čovjek u otrcanoj odjeći. Vi iskažete osobitu pažnju čovjeku koji nosi otmjenu odjeću i kažete mu: ‘Sjedni ovdje na jedno od ovih prvih mjesta!’ Siromašnom čovjeku kažete: ‘Stani tamo!’ ili ‘Sjedni na pod uz moje noge!’ Dakle, što radite? Pravite razliku i poput pristrana suca odlučujete tko je važniji” (Jakov 2:1-4, SP).

UPITAJTE SE: Uči li dotična religija da su svi ljudi jednaki pred Bogom i da njeni pripadnici ne bi smjeli imati predrasude prema nekome zbog njegovog rasnog ili nacionalnog porijekla niti zbog imovinskog stanja?