Isus je svoju najpoznatiju propovijed započeo govoreći o sreći. Rekao je: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3). Što je time mislio? Što su naše duhovne potrebe?

Kao i životinje, ljudi se na životu održavaju tako što dišu, piju i jedu. No da bismo bili sretni, moramo zadovoljiti potrebu koju životinje nemaju — trebamo shvatiti što je smisao života. Tu potrebu možemo zadovoljiti jedino uz pomoć Boga, koji je stvorio život. Zato je Isus rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego treba živjeti i o svakoj riječi koja izlazi iz usta Jehovinih” (Matej 4:4). Osobe koje nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe sretne su jer se trude biti bliske s Jehovom, “sretnim Bogom”, a on im daje nadu koja je neophodna za sreću (1. Timoteju 1:11).

“Sretni su krotki, jer će naslijediti zemlju”, rekao je Isus (Matej 5:5). On je ljudima pružao nadu tako što je liječio bolesne i umrle vraćao u život na Zemlji. Osim toga propovijedao je poruku koja je ulijevala nadu. Objasnio je: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Ljudi poslušni Bogu živjet će vječno na Zemlji. Možete li zamisliti sebe u takvom svijetu? Možete li zamisliti da vas okružuju krotki ljudi, a vi ne starite? Sasvim je razumljivo što Božja Riječ kaže: “Radujte se u nadi!” (Rimljanima 12:12). No Isus nije govorio samo o budućnosti. Rekao je i kako možemo već danas pronaći sreću.

Isus je dao mnoge praktične savjete, naprimjer o međuljudskim odnosima, braku, poniznosti i ispravnom stavu prema materijalnim stvarima (Matej 5:21-32; 6:1-5, 19-34). Budete li se držali njegovih savjeta, bit ćete sretni.

Velikodušne su osobe sretne (Djela apostolska 20:35). Naprimjer Isus je rekao: “Kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, sakate, hrome i slijepe. I bit ćeš sretan, jer ti oni nemaju čime uzvratiti” (Luka 14:13, 14). Sretni ćemo biti ako želimo usrećiti druge jer oni koji misle samo na sebe ne mogu biti sretni.

Ako učinimo nešto za ljude, vjerojatno ćemo biti sretni. No ako učinimo nešto za Boga, bit ćemo još sretniji. S tim se osjećajem ne može usporediti čak ni sreća koju osjećaju roditelji koji vole svoju djecu i ponose se njima. Isus je istaknuo tu misao kad je jednom prilikom poučavao ljude. “Dok je (...) govorio, neka je žena iz mnoštva povikala: ‘Sretna je utroba koja te nosila i prsa koja si sisao!’ A on je rekao: ‘Ne, nego sretni su oni koji slušaju riječ Božju i drže je!’” (Luka 11:27, 28).

Isus je bio sretan i zadovoljan jer je vršio volju svoga nebeskog Oca. Božja je volja da ljudi saznaju za nadu u vječni život. Nakon što je s jednom ženom razgovarao o toj nadi, Isus je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao” (Ivan 4:13, 14, 34). I vi možete učiniti nešto što je Bogu ugodno — možete drugima govoriti o biblijskim istinama. To će vas sigurno usrećiti!