ZAMISLITE da se nalazite u jednom velikom, prekrasnom vrtu. U njemu se ne čuje gradska vreva niti bilo kakvi drugi neželjeni zvuci koji bi remetili mir i spokojstvo kojim odiše. Dok šećete njime, ne more vas nikakve brige, ne tišti vas nikakva bol niti vas muči ikakva bolest ili tegoba. Svim svojim čulima možete uživati u onome što vas okružuje.

Pogled vam najprije privuče raznoliko cvijeće odjeveno u živopisne boje, zatim potok koji se ljeska na suncu, a onda i bujne krošnje drveća okupane Sunčevim zrakama te gusta trava na kojoj se igrom svjetla i sjene zelena boja prelijeva u bezbroj nijansi. Na licu osjećate ugodni povjetarac. S užitkom udišete opojne, slatke mirise koji dopiru do vas. Osluškujete šuštanje lišća, žuborenje vode koja zapljuskuje kamenje, cvrkutanje ptica i zujanje marljivih kukaca. Dok zamišljate taj prizor, zar se u vama ne budi želja da se nađete u tom vrtu?

Diljem svijeta mnogi vjeruju da su prvi ljudi živjeli na takvom mjestu. Već stoljećima judaizam, kršćanstvo i islam naučavaju da je postojao edenski vrt u koji je Bog smjestio Adama i Evu. Biblija kaže da su oni ondje živjeli spokojno i sretno. Bili su u miru međusobno, u miru sa životinjama, a i s Bogom koji im je dobrostivo omogućio da vječno žive u toj prekrasnoj okolini (1. Mojsijeva 2:15-24).

Hindusi također imaju određene predodžbe o raju iz pradavnih vremena. Budisti vjeruju da se veliki duhovni vođe, odnosno buddhe, pojave kad nastupi zlatno doba, kad je svijet nalik raju. A i u brojnim afričkim religijama postoje priče koje su izuzetno slične biblijskom izvještaju o Adamu i Evi.

Zapravo, predodžba o prvobitnom raju može se pronaći u brojnim religijama i narodnim predajama. Jedan je povjesničar napisao: “Mnoge civilizacije vjerovale su da je u davna vremena postojao raj u kojem je vladalo savršenstvo, sloboda, mir, sreća i blagostanje i koji je bio lišen svakog nasilja, netrpeljivosti  i sukoba. (...) To je vjerovanje utrlo put snažnoj nostalgiji koja je sveprisutna u ljudskom društvu, nostalgiji za rajem koji je izgubljen, ali ne i zaboravljen, te za povratkom u njega.”

Potječu li sve te priče i predaje iz istog izvora? Je li moguće da je ta ‘sveprisutna nostalgija’ odraz sjećanja na nešto što je bilo stvarno? Jesu li nekada davno edenski vrt te Adam i Eva uistinu postojali?

Ljudi koji su skeptični prema Bibliji s podsmijehom odbacuju tu tvrdnju. U ovo znanstveno doba mnogi smatraju da su takvi biblijski izvještaji samo izmišljene priče. Začudo, takav stav nemaju samo ateisti ili ljudi koji nisu religiozni. Mnogi vjerski vođe podupiru mišljenje da izvještaj o edenskom vrtu ne treba shvatiti ozbiljno. Oni kažu da takvo mjesto nikad nije postojalo. Tvrde da je izvještaj o Edenu samo alegorijska priča, legenda, bajka ili prispodoba.

Istina, u Bibliji se nalaze brojne prispodobe, odnosno priče s prenesenim značenjem. Sam Isus ispričao je neke od najpoznatijih. No Biblija izvještaj o edenskom vrtu ne iznosi kao prispodobu, već kao povijesnu činjenicu. Ako se ono što je opisano u tom izvještaju nikad nije dogodilo, možemo li onda vjerovati da je istinito ono što stoji u ostalim dijelovima Biblije? Pogledajmo zašto neki sumnjaju u istinitost izvještaja o edenskom vrtu kako bismo vidjeli jesu li njihovi razlozi doista utemeljeni. Potom ćemo razmotriti zašto bi taj izvještaj trebao zanimati svakoga od nas.