OSJEĆATE li u svom životu ljubav i podršku svojih bližnjih ili ponekad imate osjećaj da nikome nije stalo do vas? U ovom užurbanom svijetu u kojem vlada sebičnost lako bismo mogli pomisliti da smo suviše maleni i neznatni da bi itko obratio pažnju na nas. Mnogi su toliko zaokupljeni sami sobom da naprosto ne primjećuju ljude oko sebe. Takva nezainteresiranost za druge uzima sve više maha, što posve odgovara biblijskom opisu vremena u kojem živimo (2. Timoteju 3:1, 2).

Bez obzira na dob, kulturu, jezik i rasu svi ljudi imaju urođenu potrebu za time da nekoga vole te da i sami budu voljeni. Neka znanstvena otkrića pokazala su da ljudi imaju poseban živčani sustav koji im omogućava da osjećaju ljubav i nježnost. Naš Stvoritelj, Jehova Bog, razumije bolje od ikoga drugog našu potrebu da nas drugi vole i cijene. Kako biste se osjećali kad bi vam on rekao da ste mu vrlo dragocjeni? To bi sigurno bilo najvrednije priznanje koje čovjek može dobiti. Kako možemo znati je li Jehovi uistinu stalo do nas nesavršenih ljudi? Je li mu stalo do svakog od nas pojedinačno? Ako jest, kakve osobe on smatra dragocjenima?

Jedan bogobojazni pisac psalama, koji je živio prije otprilike 3 000 godina, sa strahopoštovanjem je promatrao prekrasno noćno nebo posuto zvijezdama. U njegovim mislima nije bilo ni traga sumnje u to da je onaj tko je stvorio to silno mnoštvo zvijezda beskrajno moćan i veličanstven. Razmišljajući o tome koliko je Jehova silan i uzvišen, a čovjek neznatan, psalmist se pitao kako je moguće da nam Jehova iskazuje ljubav i da se brine za nas ljude. U pjesmi je rekao: “Kad gledam nebesa tvoja, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde koje si načinio — što je čovjek smrtni da misliš na njega, čovjek zemaljski da se za njega brineš?” (Psalam 8:3, 4). Bilo bi lako zaključiti da je Najviši Bog previše uzvišen i zaokupljen važnijim stvarima da bi obratio pažnju na nesavršene ljude. No psalmist je znao da smo mi ljudi vrijedni u Božjim očima, iako smo u usporedbi s njim mali, beznačajni i kratka vijeka.

Jedan drugi pisac psalama s pouzdanjem je napisao: “Jehovina su radost oni koji ga se boje, oni koji čekaju milost njegovu”  (Psalam 147:11). Oba psalma koja smo citirali prenose vrlo dirljivu poruku. Iako je uzvišen i moćan, Jehova nije samo svjestan toga da ljudi postoje — on se brine za njih i oni mu pričinjavaju radost.

Ta je misao istaknuta i u jednom biblijskom proročanstvu koje govori o nečemu što se zbiva u naše vrijeme. Jehova je preko proroka Hagaja ukazao na to da će se dobra vijest o Božjem Kraljevstvu propovijedati po čitavom svijetu. S kakvim rezultatima? Zapazite što je Jehova rekao prema Hagaju 2:7: “Potrest ću sve narode i doći će dragocjenosti iz svih naroda, i napunit ću ovaj dom slavom.”

Što su “dragocjenosti” koje će biti sakupljene iz svih naroda? To nipošto nije materijalno bogatstvo (Hagaj 2:8). Jehovi ne pričinjavaju radost srebro i zlato. Njega raduju ljudi koji mu unatoč svojoj nesavršenosti služe iz ljubavi (Mudre izreke 27:11). Takvi ljudi su “dragocjenosti” koje mu donose slavu, a on istinski cijeni to što su mu potpuno odani i što mu revno služe. Jeste li i vi među njima?

Pomisao da mali, nesavršeni ljudi mogu biti dragocjeni u očima Velikog Stvoritelja koji je načinio čitav svemir može se činiti nevjerojatnom. No činjenica da on doista tako gleda na nas trebala bi nas potaknuti da prihvatimo njegov srdačan poziv da mu se približimo (Izaija 55:6; Jakov 4:8).

Prorok Danijel bio je u poodmaklim godinama kad je jednog predvečerja, dok se molio Bogu, k njemu nenadano došao vrlo važan posjetitelj. Njegovo ime bilo je Gabrijel. Danijel ga je već ranije bio susreo i znao je da je on Jehovin anđeo. Gabrijel mu je objasnio zašto je tako žurno došao k njemu: “Danijele, došao sam da sve spoznaš i razumiješ (...), jer si miljenik Božji” (Danijel 9:21-23).

Jednom drugom prilikom Jehovin anđeo obratio se Danijelu riječima: “Danijele, miljeniče Božji.” Potom mu je, da bi ga ohrabrio, anđeo rekao: “Ne boj se, miljeniče Božji! Mir tebi!” (Danijel 10:11, 19). Danijel je tako tri puta bio nazvan “miljenikom Božjim.” Taj izraz između ostalog može značiti “veoma ljubljen” i “visoko cijenjen”.

Danijel je zacijelo i dotada imao vrlo prisan odnos s Bogom i nesumnjivo je znao da Jehova cijeni to što mu vjerno služi. No kad mu je Bog preko svojih anđeoskih glasnika pokazao koliko mu je drag, to ga je sigurno neizmjerno ohrabrilo. Stoga je razumljivo zašto je Danijel rekao: “Ojačao si me!” (Danijel 10:19).

 Taj dirljiv izvještaj zapisan je u Božjoj Riječi da bismo mi iz njega izvukli pouku (Rimljanima 15:4). Razmišljanje o onome što je Danijel doživio pomaže nam da razumijemo kakve osobe naš nebeski Otac pun ljubavi smatra dragocjenima.

Danijel je marljivo proučavao svete spise. On sam je napisao: “Ja, Danijel, razumio sam iz knjiga broj godina koje se (...) imaju navršiti nad opustošenim Jeruzalemom” (Danijel 9:2). Knjige koje je u to doba imao na raspolaganju vjerojatno su bili nadahnuti zapisi Mojsija, Davida, Salamuna, Izaije, Jeremije, Ezekijela i drugih proroka. Možemo zamisliti Danijela okruženog brojnim svicima kako se sav udubio u proučavanje i uspoređivanje proročanskih objava koje su govorile o obnovi prave religije u Jeruzalemu. Nesumnjivo je u miru svoje sobe, koja se možda nalazila u potkrovlju kuće, razmišljao o značenju tih biblijskih redaka. Ciljano proučavanje Božje Riječi ojačalo je njegovu vjeru i približilo ga Jehovi.

Proučavanje je ujedno oblikovalo Danijelovu osobnost i utjecalo na njegov cjelokupan način života. To što su ga roditelji odmalena poučavali o Bogu nesumnjivo mu je još kao mladiću pomoglo da se čvrsto drži odredbi iz Božjeg zakona koje su se ticale hrane i da ne jede ništa što je Bog u to vrijeme zabranjivao (Danijel 1:8). Kasnije je hrabro objavio Božje poruke babilonskim vladarima (Mudre izreke 29:25; Danijel 4:19-25; 5:22-28). Danijel je bio poznat kao marljiv, pošten i pouzdan čovjek (Danijel 6:4). Iznad svega, on se potpuno uzdao u Jehovu i nije htio pogaziti svoja uvjerenja čak ni onda kad mu je zbog toga život bio u opasnosti (Mudre izreke 3:5, 6; Danijel 6:23). Stoga nije nikakvo čudo što je Danijel bio “miljenik Božji”!

U nekim je pogledima nama danas puno lakše proučavati Bibliju nego što je to bilo Danijelu. Umjesto glomaznih i opsežnih svitaka danas postoje knjige kojima je puno lakše rukovati. Imamo kompletnu Bibliju, pa tako i izvještaje o tome kako su se ispunila neka proročanstva koja je zapisao Danijel. Na raspolaganju nam stoji i mnoštvo knjiga, brošura i druge literature koja nam može biti od pomoći dok proučavamo i istražujemo Bibliju. * Trudite li se koristiti takvu literaturu? Odvajate li redovito vrijeme za čitanje Biblije i duboko razmišljanje o njenim poukama? Budete li to činili, i vi ćete poput Danijela moći izgraditi čvrstu vjeru i produbiti svoj odnos s Jehovom. Božja Riječ bit će vam pouzdan životni vodič i uvjerit ćete se da se Jehova s puno ljubavi brine za vas.

Danijel je izuzetno cijenio molitvu. Upućivao je Bogu molbe koje su njemu bile po volji. Naprimjer, kad je bio mlad, dobio je naredbu da protumači san babilonskog kralja Nebukadnezara. Ako to ne bi učinio, bio bi pogubljen. Danijel se bez oklijevanja obratio Jehovi u usrdnoj molitvi, tražeći od njega pomoć i zaštitu (Danijel 2:17, 18). Mnogo godina kasnije taj je vjerni prorok, ponizan i svjestan toga da je samo nesavršen čovjek, priznao Jehovi svoje grijehe i grijehe svog naroda te ga molio za oprost (Danijel 9:3-6, 20). Kada nije razumio vizije i objave koje je pod nadahnućem dobio od Boga, Danijel ga je molio za pomoć. Jednom je prilikom anđeo došao Danijelu razjasniti viziju koju je dobio od Boga te mu je rekao: “Riječi su tvoje bile uslišene” (Danijel 10:12).

No vjerni Danijel nije Bogu upućivao samo molbe. U Danijelu 6:10 stoji: ‘Tri puta na dan molio se i davao hvalu Bogu svojemu, kao što je to redovito činio.’ Danijel je imao mnogo  razloga zahvaljivati Jehovi i hvaliti ga, što je redovito i činio. Da, molitva je bila vrlo važan dio njegove službe Bogu. Nije se prestao moliti čak ni onda kad mu je zbog toga život bio u opasnosti. Jehova ga je zbog njegove nepokolebljivosti zasigurno jako volio.

Molitva je doista neprocjenjiv dar. Nemojmo dopustiti da prođe ijedan dan, a da nismo razgovarali sa svojim nebeskim Ocem. Ne zaboravimo zahvaliti mu za sve što imamo i hvaliti ga zbog dobrote koju nam ukazuje. Slobodno mu recimo sve ono što nas tišti i brine. Razmišljajmo o tome kako je uslišio naše molbe i pokažimo mu da smo mu zahvalni na tome. Posvetimo molitvi dovoljno vremena. Kad izlijemo svoje srce Jehovi u molitvi, možemo osjetiti koliko nas voli. Nije li to uistinu snažan poticaj da “ustrajemo u molitvi”? (Rimljanima 12:12).

Nijedno prijateljstvo ne može dugo potrajati ako je jedan od prijatelja sebičan i misli samo na sebe. Isto vrijedi i za naš odnos s Jehovom. Danijel je bio svjestan toga i zato se uvijek trudio veličati Jehovino ime. Pogledajmo kako je to činio.

Kad je Bog uslišio njegovu molitvu i otkrio mu Nebukadnezarov san i njegovo značenje, Danijel je rekao: “Neka je blagoslovljeno ime Božje odvijeka i dovijeka, jer njegova je mudrost i moć!” Kasnije, kad je stajao pred kraljem i tumačio mu san, u više je navrata zaslugu pripisao Jehovi, naglašavajući činjenicu da je samo Bog “Otkrivatelj tajni”. Slično tome, kad je molio Jehovu da oprosti grijehe svom narodu i izbavi ga, rekao je: “Bože moj, (...) ime tvoje nosi grad tvoj i narod tvoj!” (Danijel 2:20, 28; 9:19).

I mi imamo mnogo prilika postupati po uzoru na Danijela. Kad se molimo, možemo izraziti želju da se sveti Božje ime (Matej 6:9, 10). Nipošto ne bismo smjeli svojim vladanjem nanositi sramotu Jehovinom svetom imenu. Naprotiv, trebali bismo uvijek hvaliti Jehovino ime tako da drugima govorimo o onome što smo naučili o dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu.

Istina, u svijetu u kojem živimo sve je manje ljubavi i brige za druge. No utješno je znati da je Jehovi uistinu stalo do svakog njegovog vjernog sluge. Psalmist je napisao: “Jehova se raduje narodu svojemu. Krotke on spasenjem ukrašava” (Psalam 149:4).