“MISLILA sam da nisam vrijedna Jehovine ljubavi”, rekla je jedna kršćanka koja se gotovo cijeli život bori s depresijom. Razmišljajući na takav način, uvjerila je samu sebe da nikako ne može biti bliska s Jehovom. Je li istina da on ne mari za svoje sluge koji su malodušni? Odgovor možemo pronaći u Psalmu 34:18, koji je pod Božjim nadahnućem napisao psalmist David.

David je dobro znao da teške nedaće mogu nanijeti duboku bol vjernim Božjim slugama. On je u mladosti živio kao bjegunac jer ga je kralj Šaul bezdušno progonio. Šaul je bio ljubomoran na njega i zakleo se da neće odustati dok ga ne ubije. Stoga je David pobjegao u filistejski grad Gat. Budući da su Filistejci bili ljuti neprijatelji izraelskom narodu, vjerojatno je mislio da je to zadnje mjesto na kojem bi ga Šaul tražio. No ljudi iz toga grada prepoznali su ga, pa je, praveći se da je lud, jedva izvukao živu glavu. Nakon tog događaja napisao je 34. psalam, u kojem je zaslugu za svoje izbavljenje pripisao Jehovi.

Je li David smatrao da Bogu nije stalo do onih koji zbog teškoća postanu potišteni ili osjećaju da nisu vrijedni Božje ljubavi i pažnje? On je u 34. psalmu napisao: “Jehova je blizu onih koji su slomljena srca i spašava one koji su skršena duha” (redak 18). Kako nam te riječi daju utjehu i nadu?

U jednom biblijskom priručniku stoji da se izrazom “Jehova je blizu” na upečatljiv način pokazuje da “Gospodin budno pazi na svoj narod te da mu je uvijek spreman priteći u pomoć i izbaviti ga iz nevolja”. Uistinu je lijepo znati da Jehova čuva one koji ga ljube. On vidi što proživljavamo u ovim “naročito teškim vremenima” i poznaje naše najskrovitije osjećaje (2. Timoteju 3:1; Djela apostolska 17:27).

Jehova jamči da je blizu “onih koji su slomljena srca”. U nekim jezicima izraz “slomljeno srce” prenosi misao o neuzvraćenoj ljubavi. No jedan bibličar kaže da je psalmist tim riječima htio opisati tugu i bol što su ga morile zbog nebrojenih nevolja koje su ga zadesile. Vjerni Božji sluge nisu pošteđeni mučnih nedaća koje im mogu slomiti srce.

A što reći o “onima koji su skršena duha”? Kad smo potišteni, može nam se činiti da smo potpuno bezvrijedni ili nas može obuzeti osjećaj beznađa. U jednom priručniku za prevođenje Biblije stoji da taj izraz može biti preveden kao “oni koji su izgubili svaku nadu”.

Kako Jehova gleda na one koji su “slomljena srca” i “skršena duha”? Drži li se podalje od njih, smatrajući ih nedostojnima svoje ljubavi i pažnje? Nikako ne. Poput oca punog ljubavi koji brižno uzme svoje dijete u naručje kako bi ga utješio kad je zbog nečega tužno, Jehova je uvijek blizu svojih slugu koji traže njegovu pomoć. Žarko ih želi utješiti i ublažiti bol koja im razdire srce. On im može dati mudrosti i snage da se nose sa svim poteškoćama na koje naiđu (2. Korinćanima 4:7; Jakov 1:5).

Zar ne bi bilo lijepo bolje upoznati tako suosjećajnog Boga i približiti mu se? On nam s puno ljubavi jamči: “Ja živim (...) s onima koji su slomljena i ponizna duha, da oživim duh poniznih, da oživim srce slomljenih” (Izaija 57:15).