JONATHAN SWIFT tu je misao izrekao u 18. stoljeću, a i danas mnogi smatraju da religija uzrokuje podjele i ne donosi ništa dobro. Iz tog razloga kažu da djecu ne treba poučavati o religiji i Bogu. Tvrde da ih vjerski odgoj sputava i u njima stvara uskogrudne poglede na život.

Što vi mislite? Trebaju li roditelji poučavati svoju djecu o Bogu? Kojem biste se od navedenih gledišta vi priklonili?

• Roditelji ne bi smjeli svoju djecu učiti o Bogu.

• Roditelji bi sa svojom djecom trebali razgovarati o vjeri tek kad ona porastu.

• Dok su djeca mala, roditelji bi im trebali prenositi vlastita vjerska uvjerenja. Međutim kad ona porastu, trebali bi ih poticati da sama izaberu u što će vjerovati.

• Djeca bi bez pogovora trebala prihvatiti religiju svojih roditelja.

Brižni roditelji svojoj djeci nesumnjivo žele samo dobro. Kako bi stoga trebalo gledati na tvrdnje onih koji kažu da roditelji ne bi smjeli svoju djecu podizati u vjerskom duhu jer im time nanose štetu? Jesu li takve tvrdnje osnovane? Stručnjaci već desetljećima vode opsežna istraživanja o tome kako vjerska uvjerenja roditelja utječu na djecu. Do kojeg su zaključka došli?

Istraživanja su pokazala da vjerski odgoj ne šteti djeci, nego da može pozitivno djelovati na njihov razvoj. Godine 2008. u časopisu Social Science Research * objavljen je izvještaj u kojem je stajalo: “Dokazano je da religija zbližava djecu s roditeljima, i to ne samo s majkama već i s očevima.” U istom je izvještaju dalje pisalo: “Vjera i duhovnost očigledno su važan dio djetetovog života te doprinose prisnijim odnosima u obitelji.” Zaključak tog istraživanja potvrđuje istinitost riječi Isusa Krista: “Sretni su oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe” (Matej 5:3).

A što reći o gledištu da djecu treba poučavati o vjeri i Bogu tek kad porastu? Oni koji zastupaju to stajalište previđaju činjenicu da je djetetov um izrazito podložan utjecajima koje prima iz svoje okoline. Dakle pred roditeljima stoji važan izbor: Hoće li sami u svoju djecu usaditi moralne vrijednosti i vjerske nazore koje smatraju ispravnima ili će dozvoliti da um i srce njihove djece oblikuju ideje i gledišta kojima će sigurno biti izložena izvan obiteljskog doma?

Povijest je pokazala da religija u ljudima može probuditi vjerski fanatizam i mržnju. Što roditelji mogu učiniti da njihova djeca ne izrastu u osobe koje će biti “dovoljno religiozne da bi mrzile, ali nedovoljno da bi ljubile druge”? Kako u svoju djecu mogu usaditi vjerske nazore koji će im pomoći da nauče ljubiti druge ljude?

Da bismo dobili odgovor na ta pitanja, razmotrimo najprije što djeca trebaju naučiti o Bogu, tko ih treba poučavati i koje su metode poučavanja najdjelotvornije.