Različite hramske službe financirale su se ubiranjem poreza, uglavnom zakonom propisane desetine. No u tu su se svrhu plaćali i drugi porezi. Primjerice u vrijeme gradnje svetog šatora Jehova je zapovjedio Mojsiju da popiše Izraelce i da svaki koji bude popisan dade pola srebrnog šekela kao “prilog Jehovi” (2. Mojsijeva 30:12-16).

S vremenom je postalo običaj da svaki Židov plaća godišnji hramski porez u točno utvrđenom iznosu. Isus je rekao Petru da plati taj porez i da će novčić za to pronaći u ribljim ustima (Matej 17:24-27).

Prije nekoliko godina u Jeruzalemu su pronađena dva srebrna novčića kojima se plaćao hramski porez. Prvi, iskovan u Tiru 22. godine, pronađen je u jednom odvodnom kanalu koji datira iz 1. stoljeća. S jedne strane tog šekela nalazi se lik Melkarta, to jest Baala, vrhovnog božanstva grada Tira, a s druge orao koji sjedi na pramcu lađe. Drugi novčić, nađen u ruševinama na hramskom brdu, potječe iz 66-67. godine, to jest prve godine židovskog ustanka protiv Rima. Na njemu se nalaze kalež i šipkova grančica te natpisi “pola šekela” i “sveti Jeruzalem”. Profesor Gabriel Barkay rekao je da se na novčiću vidi da je “oštećen u vatri, vjerojatno tijekom razorenja drugog [odnosno Herodovog] hrama 70. godine”.

U biblijskoj knjizi proroka Danijela zapisane su Nebukadnezarove riječi: “Nije li to taj Veliki Babilon koji sam ja sagradio silnom moći svojom da bude prijestolnica kraljevska i na slavu veličanstva mojega?” (Danijel 4:30). Je li taj drevni grad uistinu bio veličanstven?

Povjesničari kažu da je Nebukadnezar sagradio hramove, palače, gradske zidine te čuvene viseće vrtove. Hram posvećen babilonskom vrhovnom božanstvu bio je smješten u središtu Babilona. Zigurat na čijoj se najvišoj terasi nalazio taj hram po svoj je prilici bio visok preko 70 metara. No u knjizi Babylon—City of Wonders piše da su Procesijski put i Ištarina vrata najpoznatija zdanja koja je Nebukadnezar dao izgraditi. Sa svake strane Procesijskog puta, impozantne ulice koja je vodila do Ištarinih vrata, nalazili su se reljefi koji su prikazivali lavove u hodu. Ista knjiga ovako opisuje glavna babilonska vrata: “U cijelosti su bila obložena sjajnim tamnoplavim opekama i ukrašena reljefima koji su prikazivali na stotine bikova i zmajeva u hodu. Taj se veličanstveni prizor sasvim sigurno usjekao u sjećanje svakom čovjeku koji bi došao u babilonsku prijestolnicu.”

Početkom 20. stoljeća arheolozi su pronašli tisuće dijelova Procesijskog puta i Ištarinih vrata te mnoge od njih iskoristili u rekonstrukciji tih građevina, koja se nalazi u Pergamskom muzeju, u Berlinu.