Abraham — krasila ga je poniznost
Abraham je sjedio na ulazu u šator, kamo se sklonio od dnevne vrućine. U jednom je trenutku daleko na horizontu spazio tri siluete koje su se približavale njegovim šatorima. * Čim je ugledao te posjetitelje, otrčao im je u susret i zamolio ih da dođu k njemu i odmore se od dalekog puta. Ponudio im je kruha, a potom je za njih pripremio pravu gozbu od svježe pečenih pogača, maslaca, mlijeka i kvalitetnog mesa. Abraham je tom prilikom pokazao izvanrednu gostoljubivost, ali i istinsku poniznost (1. Mojsijeva 18:1-8).
ŠTO JE PONIZNOST?
Poniznost je osobina onoga tko nema previsoko mišljenje o sebi; suprotna je oholosti i ponosu. Ponizna osoba priznaje da nije u svemu najbolja i najmudrija (Filipljanima 2:3). Spremna je saslušati prijedloge drugih i drage volje obavlja poslove koji se najčešće ne cijene.
KAKO JE ABRAHAM POKAZAO PONIZNOST?
Abraham je rado služio drugima. Kad je ugledao trojicu putnika kako se približavaju njegovim šatorima, pozvao ih je da dođu k njemu i počeo pripremati sve što je bilo potrebno da ih ugosti. Njegova žena brzo je stala spravljati obrok. No Abraham nije samo podijelio poslove. Naprotiv, on sam otišao je u susret posjetiteljima, ponudio im nešto za jelo, otrčao do goveda i izabrao junca te iznio hranu pred svoje goste. Tom poniznom čovjeku nije bilo teško učiniti sav taj posao, koji su inače obavljali sluge. Nije mu bilo ispod časti služiti drugima.
Abraham je slušao prijedloge osoba koje su mu bile podložne. Iako je u Bibliji zapisano samo nekoliko razgovora između Abrahama i Sare, na dva se mjesta spominje da je poslušao ono što je Sara predložila, a jednom čak i unatoč tome što mu se njen prijedlog nije svidio (1. Mojsijeva 16:2; 21:8-14). Međutim kad mu se Jehova obratio i rekao da je Sarina ideja dobra, Abraham ju je ponizno uvažio i postupio u skladu s njom.
ŠTO MOŽEMO NAUČITI OD ABRAHAMA?
Ako smo istinski ponizni, neće nam biti teško pomagati drugima. Bit će nam drago da možemo učiniti nešto lijepo za njih.
Poniznost možemo pokazati i načinom kako reagiramo na prijedloge drugih. Umjesto da neku ideju odbacimo samo zato što je nismo mi smislili, mudro je uzeti u obzir mišljenje drugih (Mudre izreke 15:22). Takav stav naročito je važan za osobe koje su na bilo koji način nadređene drugima. “Uvidio sam da dobar nadglednik nastoji stvoriti okruženje u kojem se svatko osjeća slobodnim reći svoje mišljenje”, kaže John, koji već dugo vodi poslove na svom radnom mjestu. On dodaje: “Samo će ponizan čovjek priznati da netko tko mu je podređen ima bolju ideju od njega ili zna bolje obaviti neki posao. Važno je imati na umu da nijedna osoba, pa čak ni ona koja je nadređena drugima, ne može za sebe reći da uvijek i u svemu ima najbolje rješenje.”
Ako se ugledamo na Abrahama te uvažavamo prijedloge drugih i budemo spremni raditi poslove koji se obično ne cijene, dobit ćemo ono što je najvažnije — Jehovino odobravanje. Nikad ne bismo smjeli smetnuti s uma da se “Bog suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrotu ukazuje poniznima” (1. Petrova 5:5).
^ odl. 2 Iako u početku toga nije bio svjestan, Abraham je ugostio Božje anđele (Hebrejima 13:2).
