DANAS malotko nije čuo za Abrahama. * Poštuju ga židovi, muslimani i kršćani i smatraju “izuzetno važnom biblijskom ličnosti” te “čovjekom iznimne vjere”. Sama ga Biblija naziva “ocem svih vjernika” (Rimljanima 4:11, Jeruzalemska Biblija).

Čime je Abraham zavrijedio takvo poštovanje? On je jedina osoba za koju se u Bibliji kaže da je Božji prijatelj, i to čak tri puta (2. Ljetopisa 20:7, bilješka; Izaija 41:8; Jakov 2:23).

Abraham je svojim životom očito dokazao da je dostojan zvati se Božjim prijateljem. No dobro je imati na umu da je on bio čovjek od krvi i mesa, u mnogočemu nalik nama. Ipak, nije dopustio da mnogi problemi koje je doživio razore njegovu vjeru u Boga. Što mu je pomoglo da sačuva tu dragocjenu osobinu? Spomenut ćemo nekoliko detalja koje Biblija otkriva o tom izuzetnom čovjeku.

Abraham se rodio 2018. pr. n. e. u velikom i bogatom gradu Uru (1. Mojsijeva 11:27-31). Mnogi njegovi stanovnici, među njima i Abrahamov otac, Terah, štovali su idole (Jošua 24:2). Međutim Abraham nije obožavao beživotne idole mnogih bogova, nego samo Jehovu Boga. *

Što ga je potaknulo na to? On je gotovo čitav svoj život, točnije 150 godina, bio suvremenik Noinog sina Šema. Ako je poznavao tog ostarjelog čovjeka, vjerojatno je iz prve ruke saznao kako je Jehova njega i njegovu obitelj sačuvao na životu tijekom općeg potopa. To mu je nesumnjivo pomoglo da uvidi koliko je važno obožavati Jehovu Boga.

U svakom slučaju, Abraham je na temelju onoga što je doznao o pravom Bogu razvio snažnu vjeru u njega. Jehova, Bog koji “ispituje srca”, u Abrahamovom je srcu vidio mnoge lijepe osobine te mu pomogao da postane još bolji čovjek (Mudre izreke 17:3; 2. Ljetopisa 16:9).

Abrahamov život bio je buran, ali mnogi problemi i nevolje koje je doživio nisu ga učinili ispraznim. Navest ćemo samo neke crtice iz njegovog života koje to potvrđuju.

• Dok je Abraham još živio u Uru, Bog mu je rekao da ode iz svog zavičaja u zemlju koju će mu on pokazati. Abraham i Sara nisu znali kamo ih Bog šalje i zašto želi da se presele, ali poslušali su njegovu zapovijed. S vremenom su se nastanili u Kanaanu i ondje živjeli kao došljaci pod šatorima sve do svoje smrti (Djela apostolska 7:2, 3; Hebrejima 11:8, 9, 13).

• Jehova je obećao Abrahamu da će od njega načiniti velik narod te da će se preko njega blagosloviti svi narodi na Zemlji. To je obećanje izrekao još i prije nego što su Abraham i Sara dobili dijete (1. Mojsijeva 11:30; 12:1-3). Kasnije mu je to obećanje potvrdio rekavši da će njegovo potomstvo postati brojno poput zvijezda na nebu (1. Mojsijeva 15:5, 6).

•   Kad je Abraham imao 99 godina, a Sara gotovo 90, Jehova im je rekao da će dobiti sina. Iako je to s ljudske točke gledišta izgledalo nevjerojatno, njih su se dvoje uskoro uvjerili da Jehovi ništa nije nemoguće (1. Mojsijeva 18:14). Godinu dana kasnije, kad je napunio 100 godina, Abrahamu se rodio sin kojemu je dao ime Izak (1. Mojsijeva 17:21; 21:1-5). Bog je zajamčio da će upravo preko Izaka blagosloviti čitav ljudski rod.

• Godinama kasnije Jehova je od Abrahama zatražio da učini nešto vrlo neobično — rekao mu je da žrtvuje svog sina. U to vrijeme taj mladić još nije bio oženjen i nije imao djece. * Premda je već i pomisao da će izgubiti svog ljubljenog sina Abrahamu zacijelo bila bolna, odlučio je poslušati Boga. Čvrsto je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje i da će, bude li to potrebno, čak i uskrsnuti Izaka (Hebrejima 11:19). Međutim u trenutku kad je Abraham već uzeo nož da žrtvuje sina, Bog ga je zaustavio i mladiću spasio život. Izrazio je cijenjenje prema Abrahamovoj bezuvjetnoj poslušnosti te mu još jednom ponovio svoje obećanje (1. Mojsijeva 22:1-18).

• Abraham je umro u dobi od 175 godina. Biblija kaže da je “umro u dubokoj starosti, star i zadovoljan” (1. Mojsijeva 25:7, 8). Tako se ispunilo Božje obećanje da će Abraham “otići k praocima svojim u miru, i biti sahranjen u dubokoj starosti” (1. Mojsijeva 15:15).

Mada je Abraham živio u davnoj prošlosti, priča o njemu zapisana u Božjoj Riječi nije mrtvo slovo na papiru. Biblija ga prikazuje kao uzor na koji se svi možemo ugledati (Hebrejima 11:8-10, 17-19). Razmotrimo sada četiri odlike koje su krasile Abrahamovu osobnost. Započet ćemo s vjerom, osobinom koja se najčešće vezuje uz njegovo ime.