Rodio sam se i odrastao u siromašnoj radničkoj četvrti u predgrađu Rima. Život me nije mazio. Budući da nikad nisam upoznao svoju pravu majku i da s ocem nisam bio u dobrim odnosima, odgajala me ulica.

Već sam s 10 godina počeo krasti, a s 12 sam prvi put pobjegao od kuće. Više sam puta završio u policijskoj postaji, pa je otac morao dolaziti po mene da me odvede kući. Stalno sam se svađao s drugima, bio sam nasilan i ljut na cijeli svijet. Kad sam imao 14 godina, zauvijek sam otišao od kuće. Počeo sam se drogirati i živjeti na ulici. Budući da nisam imao gdje spavati, provalio bih u neki automobil i ostao ondje do ranih jutarnjih sati. Potom bih potražio neku fontanu da se umijem.

Postao sam pravi majstor svog zanata — krao sam sve živo, od torbica do vrijednih stvari iz stanova i vila, koje sam pljačkao noću. Došao sam na loš glas i ubrzo me jedna zloglasna banda pozvala da joj se pridružim. Tako mi se pružila prilika da “napredujem” u poslu, pa sam počeo pljačkati i banke. Zbog svoje nasilne naravi vrlo sam brzo stekao poštovanje drugih članova bande. Nikamo nisam išao bez pištolja, čak sam ga držao pod jastukom dok sam spavao. Nasilje, droga, krađe, vulgaran govor i nemoralno ponašanje bili su sastavni dio mog života. Policija mi je stalno bila za petama. Nekoliko sam puta bio uhićen i svako malo završio sam u zatvoru. To je trajalo godinama.

Kad sam jednom prilikom bio pušten iz zatvora, odlučio sam posjetiti tetu. Nisam znao da su ona i njeno dvoje djece postali Jehovini svjedoci. Pozvali su me na njihov vjerski sastanak, a ja sam iz znatiželje prihvatio poziv. Kad smo stigli u dvoranu u kojoj su se sastajali, inzistirao sam na tome da sjedim  blizu vrata kako bih imao na oku sve koji ulaze i izlaze. Ne treba ni reći da sam uz sebe imao pištolj.

Taj mi je sastanak promijenio život. Sjećam se da sam pomislio kako se nalazim na nekom drugom planetu! Srdačni i nasmijani Jehovini svjedoci prijateljski su me pozdravljali. Još mi je uvijek pred očima slika tih ljudi — na licu im se vidjelo da su iskreni i pošteni. Bio je to potpuno drugačiji svijet od onog u kojem sam ja živio.

Počeo sam proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Što sam više učio o Bogu, to mi je bilo jasnije da moram iz temelja promijeniti svoj život. Duboko su me se dojmile riječi iz Mudrih izreka 13:20: “Tko se druži s mudrima, postat će mudar, a tko ima posla s bezumnima, loše će proći.” Shvatio sam da moram napustiti bandu. To nije bilo nimalo lako, ali uspio sam uz Jehovinu pomoć.

Pored toga, oslobodio sam se ovisnosti i promijenio svoj izgled. S velikom mukom prestao sam pušiti i drogirati se. Ošišao sam se, skinuo naušnice i prestao psovati. Prvi put u životu počeo sam se kontrolirati i paziti na svoje postupke.

Nikad nisam volio čitati i učiti, pa mi je bilo veoma teško usredotočiti se na proučavanje Biblije. No jako sam se trudio te sam naposljetku zavolio Jehovu. U meni se nešto počelo mijenjati, bolje rečeno, počeo sam osjećati grižnju savjesti. Često sam negativno razmišljao o sebi i pitao se hoće li mi Jehova ikada oprostiti sve zlo koje sam počinio. U tim trenucima bilo mi je jako utješno čitati o tome da je Jehova oprostio kralju Davidu teške grijehe (2. Samuelova 11:1–12:13).

Osim toga, nije mi bilo lako ići od kuće do kuće i drugima govoriti o svojoj vjeri (Matej 28:19, 20). Grozio sam se i same pomisli da bih mogao naići na nekoga koga sam u prošlosti povrijedio ili mu učinio nešto nažao. No s vremenom sam nadvladao taj strah. Počelo me jako veseliti što mogu pomagati drugima da upoznaju našeg predivnog nebeskog Oca, koji nam od sveg srca oprašta.

Danas sam živ zahvaljujući tome što sam upoznao Jehovu. Većina mojih bivših prijatelja sada je mrtva ili se nalazi u zatvoru. Za razliku od njih ja vodim uistinu smislen život i nadam se divnoj budućnosti. Trudim se biti ponizan i poslušan te obuzdavati svoju naglu narav. Zbog toga se bolje slažem s drugim ljudima. Imam skladan brak i moja draga žena Carmen pruža mi veliku radost. Oboje jako volimo pomagati drugima da upoznaju Bibliju.

I još nešto — sada pošteno zarađujem za život. Zbog posla povremeno odlazim u banke, ali ne zato da ih opljačkam, nego da ih očistim.