Idi na sadržaj

Idi na kazalo

TEMA S NASLOVNICE | KAKO BOG GLEDA NA RAT?

Božje gledište o ratu – u drevno doba

Božje gledište o ratu – u drevno doba

Narod je bio potlačen. Neprestano se molio Bogu za izbavljenje, ali pomoći nije bilo — barem ne odmah. Tko je bio taj narod? Bili su to Izraelci, koji su u drevno doba bili Božji narod. Nalazili su se pod okrutnom vlašću moćnog Egipta (2. Mojsijeva 1:13, 14). Izraelci su godinama čekali da Bog stane na kraj tlačenju koje su doživljavali u Egiptu. Na koncu je došlo vrijeme da Bog nešto poduzme (2. Mojsijeva 3:7-10). Biblija kaže da je on osobno ratovao protiv Egipćana. Nanio je Egiptu niz teških nevolja, a potom je uništio faraona i njegovu vojsku u Crvenom moru (Psalam 136:15). Jehova je pokazao da je “hrabar ratnik” koji se bori za svoj narod (2. Mojsijeva 15:3, 4).

Budući da je sam Bog ratovao protiv Egipćana, očito je da on ne osuđuje sve ratove. U nekim je prilikama ovlastio svoj narod Izrael da ide u rat. Naprimjer, zapovjedio je Izraelcima da povedu rat protiv Kanaanaca, koji su bili izuzetno iskvareni (5. Mojsijeva 9:5; 20:17, 18). Naložio je izraelskom kralju Davidu da ratuje protiv Filistejaca, koji su tlačili Izraelce. Čak mu je rekao kojom se vojnom taktikom treba poslužiti kako bi izvojevao pobjedu (2. Samuelova 5:17-25).

Ti biblijski izvještaji pokazuju da je Bog dopuštao ratove kojima je cilj bio zaštititi njegov narod i sačuvati pravu religiju u situacijama kad je Izraelcima prijetilo nekakvo zlo ili kad ih je netko tlačio. No kad je riječ o ratovima koji su se vodili po Božjem nalogu, treba imati na umu tri važne stvari:

  1.  ISKLJUČIVO JE BOG ODLUČIVAO O TOME TKO ĆE SUDJELOVATI U RATU. Jednom prilikom Bog je rekao Izraelcima: “Nećete se vi boriti u ovome boju.” Zašto im je to rekao? Zato što se on namjeravao boriti za njih (2. Ljetopisa 20:17; 32:7, 8). Tako je postupio mnogo puta, naprimjer jedan takav slučaj spomenuli smo na početku članka. U nekim drugim prilikama zapovjedio je starim Izraelcima da idu u rat i da se bore. Bili su to ratovi u kojima su Izraelci osvajali Obećanu zemlju ili branili osvojeno područje (5. Mojsijeva 7:1, 2; Jošua 10:40).

  2.  ISKLJUČIVO JE BOG ODLUČIVAO O TOME KADA ĆE SE VODITI RAT. Božji sluge trebali su strpljivo čekati da im Bog objavi kada je vrijeme da krenu u rat kako bi prekinuli ugnjetavanje i uklonili zlo koje ih je okruživalo. Nisu smjeli započeti rat na svoju ruku. A kad su to ipak učinili, izgubili su Božju naklonost. Zapravo, kad su se drznuli krenuti u rat iako im Bog to nije odobrio, Biblija kaže da su se morali suočiti s posljedicama koje su često bile uistinu strašne. *

  3. Iako je Bog ratovao protiv Kanaanaca, neke je od njih poštedio, naprimjer Rahabu i njenu obitelj

     BOGU NIJE DRAGO KAD LJUDI UMIRU, PA ČAK I AKO SU ZLI. Jehova je izvor života i naš Stvoritelj (Psalam 36:9). Stoga ne želi da ljudi umiru. Nažalost, ima opakih ljudi koji smišljaju kako nanijeti zlo drugima ili im čak oduzeti život (Psalam 37:12, 14). Da bi to spriječio, Bog je u nekim situacijama zapovjedio da se povede rat protiv onih koji su činili zlo. Ipak, čak i u takvim ratovima Bog je bio “milosrdan i (...) spor na gnjev” prema izraelskim neprijateljima (Psalam 86:15). Naprimjer, naložio je Izraelcima da najprije ponude mir gradu protiv kojeg su trebali krenuti u rat kako bi njegovi stanovnici imali priliku promijeniti svoje postupke i izbjeći krvoproliće (5. Mojsijeva 20:10-13). Na taj je način pokazao da mu nije drago “da zlikovac umre”, nego da želi “da se zlikovac odvrati od puta svojega i da ostane na životu” (Ezekijel 33:11, 14-16). *

Na temelju svega što smo naveli dolazimo do zaključka da je u drevno doba Bog smatrao kako je ratovanje opravdan način da se okonča ugnjetavanje i ukloni izopačenost. No samo je Bog, a ne ljudi, imao pravo odrediti kada će se voditi takvi ratovi i tko će u njima sudjelovati. Je li Bog jedva čekao da započne neki rat i je li uživao u krvoproliću? Ne, nije. Naprotiv, on mrzi nasilje (Psalam 11:5). Je li se njegovo gledište o ratu promijenilo u 1. stoljeću, kad je njegov Sin, Isus Krist, započeo sa svojom službom?

^ odl. 7 Naprimjer, Izraelci su pretrpjeli poraz kad su pošli u rat protiv Amalečana i Kanaanaca nakon što im je Bog to izričito zabranio (4. Mojsijeva 14:41-45). Mnogo godina kasnije bogobojazni kralj Jošija krenuo je u jednu bitku iako Bog to nije odobrio i ta ga je nepromišljena odluka koštala života (2. Ljetopisa 35:20-24).

^ odl. 8 Izraelci nisu ponudili mir Kanaancima prije nego što su zaratili s njima. Zašto to nisu učinili? Zato što su Kanaanci imali 400 godina da se promijene i prestanu činiti zlo. U vrijeme kad su Izraelci krenuli u rat protiv njih, Kanaanci su, gledano u cjelini, bili ogrezli u zlu (1. Mojsijeva 15:13-16). Stoga su trebali biti istrijebljeni. No neki pojedinci među Kanaancima koji su se promijenili bili su pošteđeni (Jošua 6:25; 9:3-27).