Hananija, Mišael i Azarija stajali su u ravnici Duri, blizu Babilona. Svi oko njih pali su ničice na zemlju i poklonili se pred ogromnim kipom. Usprkos pritisku svih koji su bili oko njih i kraljevim prijetnjama, ti mladići odlučno su ostali pri svom stavu. S poštovanjem, ali odlučno, objasnili su Nebukadnezaru da neće promijeniti svoju odluku da služe Jehovi (Danijel 1:6; 3:17, 18).

Bili su vrlo mladi kad su bili odvedeni u Babilon. No već tada su pokazali vjernost Bogu — nisu htjeli jesti hranu koju je zabranjivao Božji zakon — i tako su se pripremili za još teže kušnje koje su ih čekale (Danijel 1:6-20). Iz vlastitog su iskustva znali da je najmudrije poslušati Jehovu. Jesi li i ti jednako odlučan držati se Božjih mjerila kad vršnjaci vrše pritisak na tebe da učiniš nešto loše? Ako u mladosti naučiš slušati Jehovu u naizgled malim stvarima, bit ćeš spremniji ostati mu vjeran kad se kasnije u životu suočiš s teškim iskušenjima (Mudre izreke 3:5, 6; Luka 16:10).