Idi na sadržaj

Idi na kazalo

25. POGLAVLJE

Mogu li biti sretan ako živim samo s jednim roditeljem?

Mogu li biti sretan ako živim samo s jednim roditeljem?

“Djeca koja žive s oba roditelja mogu imati svoju sobu i kupovati novu odjeću. No ja moram dijeliti sobu, a vrlo rijetko uspijem kupiti odjeću koja mi se sviđa. Mama kaže da mi to ne može priuštiti. Dok je ona na poslu, ja moram napraviti puno toga u kući, pa se osjećam kao kućna pomoćnica — kao da mi je uskraćen dio djetinjstva” (Shalonda, 13)

NEMA sumnje da su za idealnu obitelj nužna oba roditelja. Kad su mama i tata zajedno, obično mogu svojoj djeci pružiti više pouke, zaštite i podrške. Biblija kaže: “Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju dobru plaću za svoj trud” (Propovjednik 4:9).

Bez obzira na sve to, obitelj s oba roditelja postala je “ugrožena vrsta” kojoj prijeti izumiranje. Tako, naprimjer, statistike pokazuju da u Hrvatskoj otprilike jedna trećina djece živi samo s jednim roditeljem.

Usprkos takvom trendu, neki se mladi stide što žive u obitelji s jednim roditeljem. Drugi su jako opterećeni brigama i problemima koji su posljedica takvih životnih okolnosti. Ako i ti živiš samo s jednim roditeljem, s kojim se problemima suočavaš? Ispod napiši koji ti je problem najteži.

․․․․․

Jesi li osuđen na to da budeš nesretan zato što jedan od roditelja nije tu da ti stalno pruža ljubav i pažnju? Nipošto! Puno ovisi o tome kako gledaš na svoju životnu situaciju. U Mudrim izrekama 15:15 stoji: “Svi su dani nevoljniku loši, a tko je vesela srca, na gozbi je bez prestanka.” Kao što se može zaključiti iz ove izreke, naše raspoloženje ne ovisi toliko o okolnostima koliko o našem stavu. Kako možeš sam sebi pomoći da budeš “vesela srca” usprkos svojim okolnostima?

Nadvladaj negativne osjećaje

Kao prvo, nemoj dopustiti da se loše osjećaš zbog neumjesnih primjedbi drugih ljudi. Naprimjer, neki su profesori vrlo neosjetljivi prema učenicima koji žive samo s jednim roditeljem. Neki čak pretpostavljaju da je svaki loš postupak takvog učenika posljedica života u razorenoj obitelji. Međutim, upitaj se: ‘Da li ljudi koji daju takve primjedbe uopće poznaju mene i moju obitelj ili samo ponavljaju ono što su čuli da drugi govore o obiteljima s jednim roditeljem?’

Zanimljivo je primijetiti da se izraz “dijete bez oca” puno puta pojavljuje u Bibliji. Međutim, nijednom se ne koristi na podcjenjivački način. Ustvari, gotovo u svim tim izvještajima Jehova pokazuje posebnu brigu za djecu koja odrastaju u obiteljima s jednim roditeljem. *

S druge strane, neke dobronamjerne osobe možda su preoprezne kad razgovaraju s tobom. Naprimjer, možda se ne usuđuju koristiti riječi kao što su “otac”, “brak”, “razvod” ili “smrt” jer se boje da bi te time mogle povrijediti ili dovesti u neugodnu situaciju. Smeta li ti takvo ponašanje? Ako ti smeta, obzirno im daj do znanja da se ne trebaju pretjerano brinuti. Četrnaestogodišnji Tony nikada nije upoznao svog oca. On kaže da u njegovom društvu neke osobe izbjegavaju pojedine riječi. Međutim, on namjerno koristi baš te riječi kad razgovara s njima. On kaže: “Želim im dati do znanja da se ne sramim svojih životnih okolnosti.”

Nemoj misliti “što bi bilo kad bi bilo”

Sasvim je prirodno biti tužan i osjećati gubitak ako su se tvoji roditelji razveli ili ako ti je umro roditelj kojeg si jako volio. No s vremenom trebaš prihvatiti takvo stanje stvari. Biblija savjetuje: “Ne govori: ‘Zašto su prijašnja vremena bila bolja od ovih?’” (Propovjednik 7:10). Trinaestogodišnja Sara, čiji su se roditelji razveli kad je imala deset godina, u vezi s tim savjetuje: “Nemoj se zbog svojih životnih okolnosti prepuštati mračnim mislima niti stalno razmišljati ‘što bi bilo kad bi bilo’ jer ćeš tada biti potišten. Nemoj misliti da su problemi koje imaš posljedica toga što živiš samo s jednim roditeljem i da djeca koja žive s oba roditelja vode lagodan život.” To su dobri savjeti. Uostalom, ni “idealne” obitelji nisu bez problema.

“Otkad su mi se roditelji razveli, mama i ja počele smo otvorenije razgovarati, pa smo postale vrlo bliske” (Melanija)

Pokušaj zamisliti svoju obitelj kao posadu u čamcu na vesla. Idealno bi bilo kad bi u čamcu bila cijela posada. U obitelji s jednim roditeljem nedostaje jedan član posade, pa se ostali moraju malo više truditi. Znači li to da je takva obitelj osuđena na neuspjeh? Nipošto! Sve dok preostali članovi složno veslaju, čamac će ploviti i doći do cilja.

Nosiš li svoj dio tereta?

Što praktično možeš učiniti da bi ponio svoj dio tereta, kao što bi to trebali činiti svi članovi obitelji? Razmotri sljedeća tri prijedloga:

Nauči biti štedljiv. U većini obitelji s jednim roditeljem novac je velik problem. Kako možeš pomoći svojoj obitelji? Tony, kojeg smo ranije spomenuli, kaže: “Djeca u mojoj školi traže od roditelja da im kupuju tenisice i odjeću poznatih marki. Ne žele ići u školu ako to nemaju. Ja ne nosim najnoviju odjeću poznatih marki, ali sam uvijek čist i uredan i pazim na ono što imam. Mama se jako trudi da mi to omogući, pa joj ne želim otežavati situaciju.” Ako se malo potrudiš, možeš oponašati apostola Pavla, koji je rekao: “Naučio sam kako biti zadovoljan u svemu, u svakoj prilici” (Filipljanima 4:11, 12).

Možeš štedjeti i tako da ne rasipaš ono što imaš (Ivan 6:12). Rodney kaže: “Pazim da u kući nešto ne pokvarim ili ne zametnem jer popravak ili nabava novih stvari koštaju. Uvijek isključim električne aparate koji se ne koriste ili ugasim svjetlo koje nepotrebno gori. Tako imamo manji račun za struju.”

Preuzmi inicijativu. Mnogi samohrani roditelji nerado postavljaju kućna pravila i ne vole tražiti od djece da im pomažu u kućanskim poslovima. Zašto? Neki smatraju da djeci nekako trebaju nadoknaditi gubitak jednog roditelja i olakšati im život. Možda razmišljaju ovako: ‘Ne želim da moja djeca nemaju vremena za igru i razonodu.’

Možda ponekad poželiš iskoristiti osjećaj krivnje koji ima tvoj roditelj. No tako ćeš samo još više opteretiti mamu ili tatu, a nećeš im pomoći. Zašto ne bi, umjesto toga, ti preuzeo inicijativu i obavio neke kućanske poslove? Pogledaj što je Tony spreman raditi. On priča: “Mama radi u bolnici i mora imati izglačanu uniformu. Zato je ja izglačam.” Zar to nije ženski posao? Tony odgovara: “Neki tako misle. Ali ja to radim zato što tako pomažem mami.”

Pokaži zahvalnost. Osim pružanjem praktične pomoći, roditelja možeš jako obradovati ako mu pokažeš da si zahvalan za ono što radi. Jedna je samohrana majka napisala: “Često mi se zna dogoditi da dođem kući sva iscrpljena ili razdražljiva zbog naročito napornog radnog dana, a kod kuće me dočeka kći koja je već postavila stol i počela pripremati večeru.” Ona zatim nastavlja: “Sin se privije uz mene i zagrli me.” Kako na nju djeluje kad su djeca tako pažljiva prema njoj? Ona kaže: “Odmah sam bolje volje.”

Napiši na kojoj od tri navedene točke trebaš najviše raditi. ․․․․․

Ako živiš u obitelji s jednim roditeljem, imaš priliku razvijati osobine kao što su suosjećajnost, nesebičnost i pouzdanost. Osim toga, Isus je rekao: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35). I ti možeš biti jako sretan ako se potrudiš pomagati svom samohranom roditelju.

Dakako, s vremena na vrijeme sigurno ćeš poželjeti da živiš s oba roditelja. No, bez obzira na to, i ti možeš naučiti izvrsno se snalaziti u svojim životnim okolnostima. To je naučila i Nika. Ona kaže: “Kad mi je umro tata, netko mi je rekao da je ‘svatko kovač svoje sreće’ i te sam riječi dobro zapamtila. Podsjećaju me na to da ne moram biti žrtva svojih životnih okolnosti.” I ti možeš početi slično gledati na život. Nemoj zaboraviti da ne ovisi o tvojim životnim okolnostima hoćeš li biti sretan ili nesretan. To ovisi o načinu na koji gledaš na njih — i o tome što poduzimaš u vezi s tim.

 

[Slika na stranicama 210 i 211]

Obitelj s jednim roditeljem nalik je posadi u čamcu na vesla kojoj nedostaje jedan član — preostali članovi posade moraju se malo više truditi, no ako budu složno veslali, stići će na cilj