Jehova od onih koji stupe u brak očekuje da ostanu vjerni bračnom zavjetu koji su dali. Kad je prvog muškarca i ženu združio u brak, Jehova je rekao: “Čovjek će (...) prionuti uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo.” Kasnije je Isus Krist ponovio te riječi i dodao: “Dakle, što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!” (1. Mojsijeva 2:24; Matej 19:3-6). To nam pokazuje da Jehova i Isus brak smatraju doživotnom vezom koja se prekida samo onda kada jedan od bračnih drugova umre (1. Korinćanima 7:39). Budući da je bračna zajednica nešto sveto, razvod se ne bi smio shvaćati olako. Ustvari, kad se ljudi razvode bez biblijskog temelja, čine nešto što Jehova mrzi (Malahija 2:15, 16).

 Što je biblijski temelj za razvod? Pa, Jehova mrzi preljub i blud (1. Mojsijeva 39:9; 2. Samuelova 11:26, 27; Psalam 51:4). Blud je u njegovim očima toliko odvratan da ga on smatra opravdanim razlogom za razvod. (U 7. odlomku 9. poglavlja objašnjava se što je blud i što sve obuhvaća.) Nedužnom bračnom drugu Jehova daje pravo da odluči hoće li ostati u braku s nevjernim supružnikom ili će tražiti razvod (Matej 19:9). Dakle, ako nedužni supružnik odluči tražiti razvod, time ne čini nešto što Jehova mrzi. Međutim, kršćanska skupština nikoga ne potiče da traži razvod. Ustvari, u nekim slučajevima nedužni bračni drug može odlučiti ostati u braku s nevjernim supružnikom, naročito ako se on iskreno kaje. U svakom slučaju, pojedinac koji ima biblijski temelj za razvod mora sam donijeti odluku o tome i prihvatiti posljedice koje ona povlači za sobom (Galaćanima 6:5).

U nekim ekstremnim slučajevima neki su se kršćani odlučili razdvojiti ili razvesti od bračnog druga premda on nije počinio spolni nemoral. U tom slučaju Biblija nalaže da osoba koja napusti bračnog druga “ostane neudata [odnosno neoženjena] ili neka se pomiri” s njim (1. Korinćanima 7:11). Takav kršćanin nije slobodan stupiti u brak ni s kim drugim (Matej 5:32). Spomenimo nekoliko iznimnih situacija u kojima neki smatraju da imaju temelja razdvojiti se odnosno razvesti (pri čemu, s gledišta Biblije, ne dobivaju i slobodu stupanja u novi brak).

Hotimično zanemarivanje dužnosti uzdržavanja obitelji. Obitelj može osiromašiti i ostati bez osnovnih sredstava za život zato što se muž ne brine za nju iako je to u stanju činiti. Biblija kaže: “Zaista, ako se tko ne brine za (...) ukućane, odrekao se vjere i gori je od nevjernika” (1. Timoteju 5:8). Ako takav muž ne želi promijeniti svoj stav, žena mora odlučiti je li potrebno da se zbog vlastite dobrobiti i dobrobiti djece razvede ili da poduzme neke druge zakonske  mjere kako bi dobila alimentaciju. Naravno, starješine bi trebali pažljivo ispitati tvrdnje da neki kršćanin ne želi skrbiti za svoju obitelj. Onaj tko se ne želi brinuti za obitelj mogao bi biti isključen.

Teško fizičko zlostavljanje. Nasilan bračni drug može u tolikoj mjeri zlostavljati supružnika da dovodi u opasnost njegovo zdravlje, pa čak i život. Ako je nasilni bračni drug Jehovin svjedok, skupštinski starješine trebali bi ispitati jesu li te optužbe istinite. Izljevi gnjeva ili učestalo nasilno ponašanje temelj su za isključenje (Galaćanima 5:19-21).

Potpuno ugrožavanje duhovnosti. Bračni drug mogao bi uporno sprečavati drugoga da služi pravom Bogu ili ga čak prisiljavati da na neki način prekrši Božje zapovijedi. U takvom slučaju ugroženi bračni drug mora procijeniti je li razdvajanje odnosno razvod jedini način da se “pokorava Bogu, a ne ljudima” (Djela apostolska 5:29).

U svim takvim ekstremnim situacijama, poput ovih upravo opisanih, nitko ne bi smio vršiti pritisak na nedužnu osobu bilo da se razdvoji ili razvede od svog bračnog druga bilo da ostane s njim. Premda duhovno zreli sukršćani i starješine mogu pružiti podršku i biblijske savjete, oni ne mogu znati sve pojedinosti bračnog odnosa između muža i žene. To zna i vidi samo Jehova. Naravno, kršćanka ne bi poštovala Boga niti bračnu zajednicu ako bi preuveličavala ozbiljnost svojih obiteljskih problema samo zato da se može razdvojiti od svog supruga. Isto vrijedi i za muževe. Jehova vidi skrivene namjere koje stoje iza razdvajanja ili razvoda, koliko god da ih netko pokušava prikriti. Doista, “sve je golo i otkriveno očima onoga kojemu moramo položiti račun” (Hebrejima 4:13). Ali ako neka vrlo opasna situacija potraje, nitko ne bi smio osuđivati kršćanina koji se, iscrpivši sve druge mogućnosti, odluči za razdvajanje ili razvod. Na koncu, “svi ćemo stati pred Božju sudačku stolicu” (Rimljanima 14:10-12).