Nakon Isusovog rođenja Josip i Marija nisu se vratili u Nazaret, već su ostali u Betlehemu. Kad je Isus navršio osam dana, dali su ga obrezati, u skladu sa zakonom koji je Bog dao Izraelcima (3. Mojsijeva 12:2, 3). Osim toga, budući da je bio običaj osmoga dana dječacima ujedno dati ime, nazvali su ga Isus, prema uputi koju su ranije dobili od anđela Gabrijela.

Kad je Isus bio star 40 dana, roditelji su ga odnijeli u jeruzalemski hram, koji je od njihovog boravišta bio udaljen svega nekoliko kilometara. Prema Mojsijevom zakonu žene su 40 dana nakon rođenja muškog djeteta morale u hramu prinijeti žrtvu za očišćenje (3. Mojsijeva 12:4-8).

To je učinila i Marija, prinijevši dvije male ptice. Na temelju toga možemo zaključiti da su Josip i Marija bili siromašni. Naime, Zakon je nalagao da za tu žrtvu treba prinijeti muško janje i pticu. Ali ako majka ne bi imala čime kupiti janje, mogla je prinijeti dvije grlice ili dva goluba. Zato je Marija prinijela ptice na žrtvu.

U hramu je Josipu i Mariji prišao jedan ostarjeli čovjek po imenu Šimun. Njemu je Jehova otkrio da neće umrijeti dok najprije ne vidi obećanog Krista, odnosno Mesiju. Tog dana sveti duh uputio je Šimuna u hram, gdje je zatekao Josipa i Mariju s malim Isusom. Šimun je uzeo dijete u naručje.

Držeći Isusa u rukama, zahvalio je Bogu: “Sada, Svevišnji Gospodine, po riječi svojoj otpuštaš roba svojega da umre u miru. Jer oči su moje vidjele onoga po kome ćeš donijeti spasenje koje si pripremio pred svim narodima: svjetlo za prosvjetljenje neznabožaca i slavu naroda tvojega Izraela” (Luka 2:29-32).

Josip i Marija bili su zadivljeni onim što su čuli. Šimun ih je tada blagoslovio, a Mariji je rekao da je njen sin “postavljen da zbog njega padnu i ustanu mnogi u Izraelu” te da će joj tuga probosti dušu poput oštrice mača (Luka 2:34).

No još je netko toga dana bio u hramu. Bila je to proročica Ana, koja je imala 84 godine i nikada nije izostajala iz hrama. Ana je prišla Josipu, Mariji i njihovom djetetu te počela zahvaljivati Bogu i govoriti o Isusu svima koji su je slušali.

Mora da su Josip i Marija bili jako radosni zbog onoga što su doživjeli u hramu. Sve to zasigurno ih je još više uvjerilo da je njihovo dijete uistinu obećani Mesija kojeg je poslao Bog.