Isus je jako cijenio Ivana Krstitelja, no kako je većina ljudi gledala na njega? “Ovaj naraštaj”, kazao je Isus, “nalik je djeci što sjede i igraju se na trgovima, pa dovikuju jedni drugima: ‘Svirali smo vam frulu, ali niste plesali. Naricali smo, ali niste se udarali u prsa kao da tugujete’” (Matej 11:16, 17).

Što je time htio reći? Objasnio je: “Došao je Ivan, koji nije ni jeo ni pio, a ipak se govori: ‘Demon je u njemu.’ Došao je Sin čovječji, koji jede i pije, a opet se govori: ‘Gle izjelice i pijanice, prijatelja poreznika i grešnika!’” (Matej 11:18, 19). Ivan je kao nazirej živio vrlo jednostavnim životom te čak nije pio vino. No ljudi su govorili da je opsjednut demonom (4. Mojsijeva 6:2, 3; Luka 1:15). S druge strane, Isus je živio kao i svi drugi ljudi. Bio je uravnotežen u jelu i piću, a ipak su ga optuživali za neumjerenost. Ljudima je doista nemoguće ugoditi!

Isus je taj naraštaj usporedio s djecom na trgovima koja se ne žele igrati s drugom djecom — ne žele plesati kad ona sviraju niti tugovati kad ona nariču. “Ali”, rekao je Isus, “mudrost opravdavaju djela njezina” (Matej 11:16, 19). Da, Ivanova i Isusova djela jasno su pokazala da su optužbe protiv njih posve neutemeljene.

Nakon što je prekorio ondašnji prevrtljivi naraštaj koji se oglušio na dobru vijest, Isus je poimence osudio tri grada u kojima je učinio velika čuda — Korozain, Betsaidu i Kafarnaum. Da je takva čuda učinio u Tiru i Sidonu, rekao je, Feničani bi se pokajali. Zanimljivo je da je spomenuo i Kafarnaum, koji mu je neko vrijeme služio kao sjedište. Čak ni ondje većina ljudi nije prihvatila njegovu poruku. Stoga je za njega kazao: “Lakše će biti zemlji sodomskoj u Sudnji dan nego gradu ovome” (Matej 11:24).

Zatim je stao slaviti svog nebeskog Oca jer je sakrio dragocjene duhovne istine “od mudrih i umnih”, a otkrio ih ljudima koji su ponizni poput male djece (Matej 11:25). Takvima je uputio vrlo dirljiv poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak” (Matej 11:28-30).

Na koji je način Isus pružio okrepu ljudima? Vjerski vođe opteretili su ih tegobnim običajima, kao što su pretjerano stroga pravila o držanju subote. No Isus ih je okrijepio tako što ih je poučio istini o Bogu, neuprljanoj ljudskim predajama. Isto tako, donio je olakšanje onima što su trpjeli pod jarmom okrutnih vlasti i onima koje je savjest opterećivala zbog počinjenih grijeha. Pokazao im je kako im grijesi mogu biti oprošteni i kako mogu biti u miru s Bogom.

Svi koji prihvate lak Isusov jaram mogu svoj život predati Jehovi, svom suosjećajnom i milosrdnom nebeskom Ocu, te mu služiti. To za njih ne predstavlja mučno breme jer slušati Božje zapovijedi nije teško (1. Ivanova 5:3).