Mnoštvu koje je željelo ubiti Isusa Pilat je rekao: “Nisam našao da je taj čovjek kriv za ono za što ga optužujete. A nije našao ni Herod” (Luka 23:14, 15). Želeći Isusu poštedjeti život, Pilat se poslužio drugačijom taktikom. Okupljenom mnoštvu rekao je: “U vas je običaj da vam na Pashu pustim nekoga. Želite li dakle da vam pustim kralja židovskoga?” (Ivan 18:39).

Pilat je znao da se u zatvoru nalazi Baraba, zloglasni razbojnik, pobunjenik i ubojica. Stoga ih je upitao: “Kojega hoćete da vam pustim, Barabu ili Isusa kojega nazivaju Kristom?” Pod utjecajem svećeničkih glavara koji su ih lukavo izmanipulirali, ljudi su tražili da pusti Barabu, a ne Isusa. Pilat ih je ponovno upitao: “Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?” Mnoštvo je povikalo: “Barabu” (Matej 27:17, 21).

“Što onda da učinim s Isusom kojega nazivaju Kristom?” razočarano je upitao Pilat. Ljudi su vikali: “Na stup s njim!” (Matej 27:22). Tražili su smrt nedužnog čovjeka, što im je zaista služilo na sramotu. Stoga ih je Pilat pokušavao urazumiti: “Pa, kakvo je zlo on učinio? Nisam našao na njemu ništa čime bi zaslužio smrt. Zato ću ga kazniti i pustiti” (Luka 23:22).

Unatoč svim njegovim pokušajima gnjevna svjetina složno je vikala: “Na stup s njim!” (Matej 27:23). Zaluđeno mnoštvo predvođeno vjerskim vođama bilo je željno krvi. Ali ne krvi nekog razbojnika i ubojice, već krvi nedužnog čovjeka kojega su samo pet dana ranije pozdravljali kao Kralja dok je ulazio u Jeruzalem. Ne znamo jesu li pred Pilatovom palačom bili i Isusovi učenici. No, ako i jesu, cijelo su vrijeme šutjeli i nastojali biti neprimjetni.

Vidjevši da mu je sve uzalud i da nastaje samo još veći metež, Pilat je uzeo vodu i pred narodom oprao ruke govoreći: “Nevin sam od krvi ovog čovjeka. To je vaša stvar.” No ni to ih nije otrijeznilo. Odvratili su mu: “Krv njegova neka padne na nas i na djecu našu!” (Matej 27:24, 25).

Pilatu je očito više bilo stalo do toga da ugodi narodu nego da postupi ispravno, pa je svjetini ispunio želju i pustio Barabu na slobodu.  A Isusa je predao vojnicima koji su ga svukli i izbičevali.

Nakon surovog mučenja Isus je bio odveden u upraviteljevu palaču gdje se skupila cijela četa vojnika. Ondje su ga vojnici nastavili zlostavljati. Od trnja su ispleli krunu i nataknuli mu je na glavu. U desnu ruku stavili su mu trsku te su mu obukli purpurnu haljinu kakvu su nosili kraljevi. Rugali su mu se govoreći: “Zdravo, kralju židovski!” (Matej 27:28, 29). Pljuvali su na njega i šamarali ga. Potom su mu uzeli trsku iz ruke i počeli ga njome udarati po glavi, utiskujući mu još dublje u tjeme oštro trnje njegove ponižavajuće krune.

Nevjerojatna mirnoća i snaga koju je Isus pokazao unatoč takvom okrutnom postupanju toliko se dojmila Pilata da mu je još jednom pokušao pomoći. Mnoštvu je kazao: “Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakve krivice.” Da li se možda nadao da će se njihova srca smekšati kad ga vide tako krvavog i izranjavanog? Dok je Isus tako stajao pred bezosjećajnom svjetinom, Pilat je uzviknuo: “Evo čovjeka!” (Ivan 19:4, 5).

Iako je bio izmučen od zlostavljanja, Isus je svojim dostojanstvenim držanjem, svojom prisebnošću i spokojstvom zadivio čak i Pilata, čije su riječi očito bile odraz kako dubokog poštovanja tako i sažaljenja.