1, 2. (a) Zašto se Hana nije radovala odlasku u Šilo? (b) Što možemo naučiti iz izvještaja o Hani?

HANA se zaokupila pripremom za putovanje u želji da barem načas iz misli odagna brige koje su je tištale. Njen muž, Elkana, imao je običaj svake godine voditi cijelu obitelj u Šilo, gdje se nalazio sveti šator, kako bi se ondje poklonili svom Bogu Jehovi. To je trebala biti radosna prigoda. Na kraju krajeva, Jehova je htio da u tim prilikama njegovi sluge budu veseli. (Pročitaj 5. Mojsijevu 16:15.) Hana je nesumnjivo odmalena prisustvovala tim blagdanima i uvijek se radovala kad bi sa svojom obitelji putovala u Šilo. Ali posljednjih godina nije bilo tako.

² Elkana je veoma volio Hanu. No imao je još jednu ženu, Peninu, koja je Hani zagorčavala život. Ta žena nije propuštala nijedan trenutak da povrijedi Hanu te joj je čak i za vrijeme godišnjih blagdana nanosila duboku bol. Kako je to činila? Kako je Hani vjera u Jehovu pomogla da se nosi sa situacijom koja joj je često izgledala nepodnošljiva? Ako se suočavaš s problemima koji te lišavaju radosti, izvještaj o Hani bit će ti posebno dirljiv.

3, 4. S koja se dva problema Hana suočavala i zašto joj je bilo teško nositi se s njima?

³ Iz Biblije saznajemo da su Hanu mučila dva velika problema. Na prvi nije mogla mnogo utjecati, a pred drugim je bila potpuno bespomoćna. Kao prvo, živjela je u poligamnom braku, a između nje i druge Elkanine žene vladala je netrpeljivost. Kao drugo, nije mogla imati djece. Spoznaja da ne može zatrudnjeti teško pogađa svaku ženu koja želi imati dijete, ali u vremenu i kulturi u kojoj je živjela Hana ona je bila naročito bolna. Svaka je obitelj računala na to da će njeni potomci nastaviti lozu i sačuvati obiteljsko ime. Biti nerotkinja bilo je veliko poniženje i sramota.

⁴ Hana bi vjerojatno imala snage nositi to breme da nije bilo Penine. Poligamni brak nipošto nije mogao biti utočište u kojem bi se supružnici osjećali sigurno i spokojno. Takav je brak najčešće bio ispunjen suparništvom, sukobima i tugom. Tome se ne treba  čuditi jer je Bog još u edenskom vrtu kazao da muškarac treba imati samo jednu ženu (1. Mojs. 2:24). Biblija poligamiju prikazuje u lošem svjetlu, a žalostan opis života u Elkaninom domu zorno dočarava zašto takva zajednica nikome ne može donijeti sreću.

5. Zašto je Penina Hani zadavala bol i kako je to činila?

⁵ Kakvi su odnosi vladali u Elkaninoj obitelji? Elkana je više volio Hanu. Prema židovskoj predaji, najprije je oženio nju, a Peninu je za ženu uzeo tek nekoliko godina kasnije. Mada ne možemo sa sigurnošću reći je li ono što kaže predaja istina, znamo da je Penina bila jako ljubomorna na Hanu i da joj je na razne načine zadavala bol. U očima ljudi onog vremena Penina je, za razliku od Hane, bila blagoslovljena jer je imala djece. Rađala je jedno dijete za drugim i zbog toga se uzoholila. Njena je taština svakim danom bila sve izraženija. Umjesto da suosjeća s Hanom i pruži joj utjehu u nevolji, dodavala joj je sol na živu ranu. Biblija kaže da ju je stalno izazivala i uznemiravala (1. Sam. 1:6). Činila je to namjerno, bez imalo milosti. Željela ju je povrijediti, a to joj je i polazilo za rukom.

6, 7. (a) Zašto Hana nije otvoreno rekla Elkani što je muči? (b) Je li Hanina neplodnost bila pokazatelj Jehovinog neodobravanja? Objasni. (Vidi bilješku.)

⁶ Penina bi se, izgleda, posebno okomila na Hanu kad je cijela obitelj išla u Šilo. Elkana bi Penininoj djeci — “svim sinovima njezinim i kćerima njezinim” — dao više dijelova žrtve koju je prinio Jehovi. Ali Hana bi dobila poseban dio. Penina se zacijelo osjećala važnom pored svoje djece. Svakom je riječi i gestom Hani zadavala bol. Bila je toliko zlobna prema njoj da je sirota žena samo plakala i nije joj bilo do jela. Kad je Elkana primijetio da je njegova voljena žena utučena i da ne jede, pokušao ju je utješiti. “Hana, zašto plačeš?” upitao ju je. “Zašto ne jedeš? I zašto ti je srce žalosno? Nisam li ti ja bolji nego deset sinova?” (1. Sam. 1:4-8).

⁷ Elkana je uvidio zašto je Hana tjeskobna. Njoj je sigurno puno značilo što je njen muž dobar prema njoj i što joj pokazuje ljubav i pažnju. * No Elkana nije spomenuo Peninino zlobno ponašanje niti se iz biblijskog izvještaja da naslutiti da mu je Hana  išta rekla o tome. Možda je smatrala da bi samo pogoršala situaciju kad bi otvoreno rekla kako se Penina odnosi prema njoj. Bi li Elkana doista išta promijenio? Ne bi li je Penina, njena djeca i služinčad zbog toga još više zamrzili? Hana bi se jamačno osjećala poput stranca u vlastitom domu.

8. Zašto je, kad se suočavamo s nepravdom, važno imati na umu da Jehova ljubi pravdu?

⁸ Ne možemo sa sigurnošću reći je li Elkana znao koliko je Penina zlonamjerna prema Hani, ali Jehova je vidio sve što ona radi. Njegova Riječ podrobno opisuje što se događalo i tako pruža ozbiljno upozorenje svakome tko iz zavisti i netrpeljivosti čini naizgled sitne pakosti. Nedužne i miroljubive osobe poput Hane može utješiti spoznaja da će Bog, koji ljubi pravdu, u svoje vrijeme i na svoj način ispraviti svu nepravdu. (Pročitaj 5. Mojsijevu 32:4.) Hana je čvrsto vjerovala u to jer se upravo Jehovi obratila za pomoć.

9. Što možemo naučiti iz činjenice da Hana nije ostala kod kuće iako je znala što može očekivati od Penine?

⁹ U ranim jutarnjim satima u Elkaninoj je kući bilo vrlo živo. Cijela obitelj, od najmanjeg do najvećeg, spremala se za put. Da bi stigli do Šila, članovi te velike obitelji trebali su prijeći više od 30 kilometara, putujući preko efrajimskih brda. * Pješice im je za taj put trebalo dan ili dva. Hana je znala što može očekivati od Penine. Ipak, nije ostala kod kuće. Time je pružila izvrstan primjer svim Božjim slugama, pa i nama danas. Nipošto ne bi bilo mudro dopustiti da neispravno ponašanje drugih utječe na našu službu Bogu. Tako bismo sami sebe lišili blagoslova koje nam Bog daje, blagoslova koji nam mogu biti izvor snage da izdržimo sve probleme koji nas mogu snaći.

10, 11. (a) Zašto se Hana uputila prema svetom šatoru čim joj se ukazala prilika za to? (b) Što je Hana molila Jehovu?

¹⁰ Nakon što su čitav dan putovali zavojitim brdskim putevima, Elkana i njegova obitelj napokon su se približili Šilu, gradu smještenom na brdu koje je gotovo sa svih strana bilo okruženo višim brdima. Hana je vjerojatno cijelim putem po mislima prebirala što će reći Jehovi u molitvi. Kad je obitelj stigla u grad, svi su zajedno jeli. Hana se udaljila od ostalih čim joj se ukazala prilika za to te se uputila prema Jehovinom svetom šatoru. Ondje je bio veliki svećenik Eli, koji je sjedio kod dovratnika. No Hana ga,  po svoj prilici, nije ni primijetila jer je bila zaokupljena svojim mislima — razmišljala je o Bogu i molitvi koju mu želi uputiti. Bila je uvjerena da će je ondje, kod svetog šatora, Jehova saslušati. Čak i ako nitko drugi nije mogao u potpunosti razumjeti koliko joj je teško, znala je da je njen nebeski Otac razumije. Bila je toliko ogorčena u duši da je počela plakati.

¹¹ Dok je grčevito plakala, Hana se u sebi molila Jehovi. Usne su joj podrhtavale dok je tražila riječi kojima bi izrazila svoju bol. Dugo se molila, govoreći svom Ocu sve što joj leži na srcu. Međutim nije samo preklinjala Boga da joj podari potomstvo za kojim je toliko čeznula. Istina, žarko je željela da je Bog blagoslovi, ali i ona je njemu željela dati sve što može. Stoga se zavjetovala da će, ako rodi sina, to dijete dati Jehovi da mu služi čitav život (1. Sam. 1:9-11).

12. Što, po uzoru na Hanu, trebamo imati na umu kad se molimo?

¹² Hana je svim Božjim slugama pravi uzor u tome kako se moliti Bogu. Jehova želi da mu se obraćamo s puno povjerenja, kao što bi se dijete obratilo svom ocu koji ga jako voli. On nas poziva da mu otvorimo srce u molitvi i bez ustručavanja mu kažemo sve što nas muči. (Pročitaj Psalam 62:8; 1. Solunjanima 5:17.) Govoreći o molitvi Jehovi, apostol Petar pod nadahnućem je napisao sljedeće utješne riječi: “Sve svoje brige bacite na njega, jer se on brine za vas” (1. Petr. 5:7).

13, 14. (a) Zašto je Eli zaključio da je Hana pijana? (b) Kako je Hana reagirala na Elijevu optužbu i zašto se može reći da nam je time pružila divan primjer?

¹³ Ljudi često nisu tako puni razumijevanja i suosjećanja kao Jehova. Dok je Hana plakala i molila se, prenula se začuvši neki glas. Bio je to veliki svećenik Eli, koji ju je promatrao. Rekao joj je: “Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega!” Eli je zamijetio da je Hana uplakana i da joj usne podrhtavaju. Nije ni primijetio da je tjeskobna, iako je po njenom držanju to mogao zaključiti. Umjesto da je suosjećajno upita zašto plače, nesmotreno je rekao da je pijana (1. Sam. 1:12-14).

¹⁴ Kako li je Hani u tim bolnim trenucima bilo teško čuti takvu bezrazložnu optužbu — i to iz usta čovjeka koji je bio na takvom položaju! Ipak, ona je ponovno pokazala izvanrednu vjeru i pružila nam divan primjer. Nije dopustila da je mane ikojeg čovjeka spriječe u tome da služi Bogu. S poštovanjem se obratila Eliju i objasnila mu što je muči. On je vjerojatno uvidio da je pogriješio, pa joj je možda blažim tonom odgovorio: “Idi u miru! I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!” (1. Sam. 1:15-17).

15, 16. (a) Kako se Hana osjećala nakon što je otvorila svoje srce Jehovi i poklonila mu se pred svetim šatorom? (b) Kako se možemo ugledati na Hanu kad nas shrvaju nevolje ili nas obuzme tuga?

 ¹⁵ Kako se Hana osjećala nakon što je otvorila svoje srce Jehovi i poklonila mu se pred svetim šatorom? U izvještaju stoji: “Potom je otišla svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo tužno” (1. Sam. 1:18). Hana je osjetila olakšanje jer je svoje breme bacila na onoga tko je neizmjerno snažniji od nje, na svog nebeskog Oca. (Pročitaj Psalam 55:22.) Postoji li ijedan problem koji bi njemu bio pretežak? Naravno da ne postoji! Takvog problema nije bilo tada, nema ga danas niti će ga ikada biti!

¹⁶ Kad nas shrvaju nevolje ili nas obuzme tuga, trebali bismo se poput Hane iskreno obratiti Bogu jer on “sluša molitvu” (Psal. 65:2). Ako ga s vjerom molimo za pomoć, i mi ćemo iskusiti kako je divno kad našu tugu zamijeni “mir Božji koji nadilazi svaku misao” (Filip. 4:6, 7).

17, 18. (a) Kako je Elkana pokazao da se slaže s Haninim zavjetom? (b) Što je Penina shvatila?

¹⁷ Sutradan ujutro Hana je s Elkanom ponovno otišla do svetog šatora. Nesumnjivo mu je rekla za što se molila i što se zavjetovala Jehovi jer je prema Mojsijevom zakonu muž imao pravo poništiti zavjet koji je žena dala bez njegovog pristanka (4. Mojs. 30:10-15). No taj bogobojazni čovjek nije to učinio. Umjesto toga on i Hana zajedno su se kod svetog šatora poklonili pred Jehovom, a potom su krenuli kući.

¹⁸ Kad je Penini postalo jasno da njeni postupci više ne uznemiruju Hanu? Biblija to ne navodi, ali kaže da Hani lice “više nije bilo tužno”. Iz tog je izraza očito koliko je Hani značila molitva koju je u Šilu uputila Jehovi. Bilo kako bilo, Penina je shvatila da je svojim pakosnim djelima više ne može povrijediti. U Bibliji se njeno ime više nigdje ne spominje.

19. Kako je Jehova blagoslovio Hanu i kako je ona pokazala da ni na tren nije zaboravila od koga je dobila taj blagoslov?

¹⁹ Unutarnji mir koji je Hana osjećala nije bio jedini blagoslov koji joj je Bog podario. Nekoliko mjeseci kasnije ostvarilo se ono za čim je toliko čeznula. Zatrudnjela je. Možemo samo zamisliti koliko je bila sretna! No u svojoj radosti nije ni na tren zaboravila od koga je dobila taj blagoslov. Svog je sina nazvala Samuel, što znači “ime Božje”. Njegovo ime vjerojatno ukazuje na prizivanje Božjeg imena, što je Hana imala običaj činiti. Te godine nije išla s Elkanom i ostatkom obitelji na put u Šilo. Ostala je kod kuće s djetetom. Tako je činila tri godine, sve dok ga nije odbila od prsa.  A onda je došao dan kad je trebala skupiti snagu da se rastane od svog voljenog sina.

20. Kako su Elkana i Hana ispunili obećanje koje su dali Jehovi?

²⁰ Hana je znala da će Samuel u Šilu biti u dobrim rukama i da će se za njega vjerojatno brinuti neke od žena koje su služile u svetom šatoru. Ipak, pomisao da se bliži trenutak rastanka zacijelo joj je teško padala. Kako i ne bi kad je Samuel bio tako malen, a ona je, kao i svaka majka, čeznula za tim da bude uz svoje dijete. Unatoč tome Hana i Elkana odveli su dječaka u Šilo, ali ne nevoljko, nego srca punog zahvalnosti. Prinijeli su žrtve u Jehovinom domu, a onda otišli do velikog svećenika Elija. Podsjetivši ga na zavjet koji je Hana dala nekoliko godina ranije, Samuela su povjerili njemu na brigu.

21. Što nam o Haninoj vjeri otkriva njena molitva? (Vidi i okvir “ Dvije naročito zanimljive molitve”.)

²¹ Hana je potom izgovorila molitvu koju je Bog smatrao tako vrijednom da ju je odlučio uvrstiti u svoju nadahnutu Riječ. Hanine riječi zapisane u 1. Samuelovoj 2:1-10 otkrivaju nam koliko je snažna bila njena vjera. Hvalila je Jehovu zbog toga što na veličanstven način koristi svoju moć — pred njim se oholi ne mogu održati jer on “sve zna, on ispravno djela prosuđuje”, “smrt donosi i na životu čuva” te “čuva korake vjernih slugu svojih”. Hvalila je svog nebeskog Oca zbog toga što nitko nije svet kao on te zbog toga što je pravedan i vjeran. Hana je s pravom mogla reći: “Nema stijene kao što je Bog naš.” U Jehovu se možemo potpuno pouzdati jer se on nikad ne mijenja. Uvijek će biti utočište svim potlačenim i napaćenim ljudima koji ga mole za pomoć.

22, 23. (a) Zašto možemo biti sigurni da je Samuel znao koliko ga njegovi roditelji vole? (b) Kako je Jehova blagoslovio Hanu?

²² Za malog Samuela bio je blagoslov imati majku koja je čvrsto vjerovala  u Jehovu. Iako mu je sigurno nedostajala, nikad nije imao osjećaj da ga je zaboravila. Svake godine Hana bi posjetila Samuela i donijela mu tuniku. Ona bi je sama načinila i u nju utkala svu svoju majčinsku ljubav i brigu. (Pročitaj 1. Samuelovu 2:19.) Nije teško zamisliti Hanu kako svom sinčiću oblači novu tuniku, poravnava je i nježno ga gleda dok mu blagim glasom govori nešto lijepo i ohrabrujuće. Za Samuela je doista bio blagoslov imati takvu majku, a kad je odrastao, on je postao blagoslov za svoje roditelje i za čitav Izrael.

²³ Ni Hana nije bila zaboravljena. Jehova ju je blagoslovio tako što joj je omogućio da rađa djecu, pa je Elkani rodila još petero djece (1. Sam. 2:21). Premda je zbog toga bila jako sretna, nesumnjivo je više od svega cijenila prisan odnos s Jehovom i nastojala ga sve više produbiti. Trudimo se i mi poput Hane izgraditi snažnu vjeru i blisko prijateljstvo sa svojim nebeskim Ocem!